U obranu JD Vancea kao Trumpovog potpredsjednika

Usprkos priznavanju kako bi lako NATO-ruski posrednički rat u Ukrajini mogao izmaknuti kontroli u Treći svjetski rat, i stoga uvažavanju potrebe da se što prije diplomatski okonča, točno kao što je Vance obećao da će nastojati, neki članovi Alt-Media zajednice i dalje su nezadovoljni što ga je Trump izabrao za potpredsjednika.

Adresiranje tri glavne kritike

Trumpova odluka da izabere novopečenog senatora iz Ohija JD Vancea za svog potpredsjednika (VP) razljutila je neke članove Alt-Media zajednice (AMC), koji tvrde da to predstavlja korak unazad za MAGA pokret. Oni ukazuju na njegovu povijest kao američkog marinca u Iraku, kao poduzetnog kapitalista nakon toga, a zatim konačno kao bivšeg Never Trumpera kao potvrdu da je neokonzervativac, što u njihovim umovima potvrđuju njegovi jastreb stavovi prema Kini i Iranu.

Međutim, stvarnost je da Vance nije netko čiji se svjetonazor može lako prevariti. Njegova povijest kao američkog marinca u Iraku naučila ga je, prema vlastitim riječima, da su mi “lagali – da su obećanja vanjskopolitičkog establišmenta bila potpuna šala.” Što se tiče vremena koje je proveo kao kapitalist rizičnog kapitala, to je dovelo do bliskih prijateljstava s vodećim elitama poput Petera Thiela, koji je bio ključan u okretanju nekih moćnika iz Silicijske doline protiv demokrata. To bi se u konačnici moglo pokazati kao preokret na izborima.

Isto tako, za njega se može reći da je on bio bivši Never Trumper, što se može svidjeti milijunima glasača koji još nisu odlučili za koga glasati i koji su prije prezirali Trumpa sve dok nisu “uzeli crvenu pilulu” kao što on priznaje da jest i stoga sada ozbiljno razmatraju da ga podupru. Tvrdio je da “rekao sam neke loše stvari o Donaldu Trumpu prije 10 godina. Imam dobre argumente prema američkom narodu, ljudima koji su možda bili skeptični prema predsjedniku 2016., koji bi mogli biti skeptični sada, vidjeli smo rezultate.”

Za očekivati ​​je Vanceovo oštroumno stajalište o Kini i Iranu. Prvi je sistemski suparnik SAD-a, dok drugi prijeti njegovoj regionalnoj hegemoniji. Ipak, ono što je rekao o Rusiji i Ukrajini dokazuje da nije ideološki vođen ratni huškač, što sugerira da će s njima pragmatično upravljati američkom konkurencijom. On je bez sumnje hegemonist, ali to dolazi s teritorijem, i nikada neće zaboraviti što je naučio o establišmentu tijekom svog vremena s američkim marincima u Iraku.

Razjašnjavanje uloga Kine i Rusije u svjetonazoru MAGA

Njegov svjetonazor je da bi SAD trebao biti selektivan u svojim angažmanima u inozemstvu, kako vojno tako i u smislu inozemne pomoći, i on je zagovornik navodnog Trumpovog plana za NATO. To bi dovelo do toga da blok postane “uspavan” jer su njegove europske članice prisiljene pojačati svoje sudjelovanje u obuzdavanju Rusije, dok se SAD “okreću (natrag) u Aziju” kako bi obuzdale Kinu. Članovi AMC-a tvrde da ga to čini “prodanim”, ali je nerealno očekivati ​​da vodeći član MAGA-e ne bude neprijateljski raspoložen prema Kini.

Uostalom, Trump je bio izrazito oštar prema Narodnoj Republici, što je opravdavao rebalansom njihovog astronomskog trgovinskog deficita koji je prije njegova izbora dosezao nekoliko stotina milijardi dolara godišnje. Njegov je problem ipak bio taj što je bio pod prevelikim utjecajem svog zeta Jareda Kushnera tijekom svog prvog mandata i pao je pod utjecaj neokonzervativaca, ali je od tada naučio lekciju sudeći po tome kako je navodno uzeo sina Dona Jr., Stevena Bannona, i savjet Tuckera Carlsona da izabere Vancea za svog potpredsjednika.

Trump i Vance dijele viziju preusmjeravanja fokusa SAD-a na obuzdavanje od Rusije prema Kini, s ciljem sprječavanja potencijalno neproporcionalne ovisnosti prve o drugoj koja bi mogla pojačati njezinu putanju supersile i time ozbiljno izazvati SAD. Rezultirajući sustav kinesko-američke bi-multipolarnosti relativno bi favorizirao Kinu jer bi to značilo da su praktički jednaki na svjetskoj pozornici, stoga njih dvoje to žele izbjeći ako je moguće.

Sredstvo za postizanje tog cilja je ublažiti određeni pritisak na Rusiju kako bi se mogla više osloniti na Indiju i druge države globalnog juga, posebno one iz svog “stožera Ummah“, kao izvozna tržišta za svoje prirodne resurse umjesto da bude prisiljena okolnostima na usmjeravanje većina njih prema usponu Kine. Iz ruske perspektive svako smanjenje pritiska bilo bi dobrodošlo, pogotovo ako rezultira time da se neki od njezinih nacionalnih sigurnosnih interesa u Europi konačno poštuju kroz kompromis u Ukrajini.

Veliki strateški interesi Rusije

Preventivno izbjegavanje potencijalno nerazmjerne ovisnosti o Kini također je važno, ne iz bilo kakvih političkih sinofobnih razloga, već iz jednostavnog pragmatizma budući da niti jedna strateški autonomna zemlja poput Rusije ne želi biti oslonjena na jednog partnera za većinu svojih inozemnih izvoznih prihoda. To objašnjava zašto je nedavno rekalibrirao svoje azijsko balansiranje od svoje dosadašnje kineskocentričnosti kroz Putinova putovanja u Sjevernu Koreju i Vijetnam, kao i njegovo gostovanje indijskom premijeru Modiju.

Prethodnih pet poveznica na analize detaljno objašnjavaju ovu strategiju, čija je srž upravo prikazana u članku programskog direktora kluba Valdai Timofeja Bordačeva o tome kako je “Rusija redefinirala svoju azijsku strategiju”, koji je objavljen nakon tih članaka, a zatim ga je ponovno objavio RT na svojoj naslovnoj stranici. Ovaj uvid je relevantan s obzirom na Trumpovu odluku da odabere Vancea za svog potpredsjednika jer snažno sugerira da bi Rusija bila prijemčiva za predviđenu završnicu rješavanja ukrajinskog sukoba kako su njih dvojica zamislili.

Aktivistički problem Alt-Media

Unatoč prepoznavanju kako bi lako taj posrednički rat mogao izmaknuti kontroli u Treći svjetski rat, i stoga uvažavanju potrebe da se što prije diplomatski okonča, točno kao što je Vance obećao da će nastojati učiniti, neki u AMC-u su i dalje nezadovoljni njime. Mnogi od tih nezadovoljnih ljudi su aktivisti u srcu, što ih čini ideolozima za ciljeve koje podržavaju, a to je u ovom slučaju svjetski mir općenito i manji pritisak SAD-a posebno na Kinu i Iran.

Stoga ne mogu odobriti Vancea kao potpredsjednika zbog njegovih jastrebovih pozicija prema Kini i Iranu, stoga sada agitiraju protiv njega strahujući da će riskirati izazivanje Trećeg svjetskog rata s njima umjesto s Rusijom, kao što Biden i njegov tim opasno s time koketiraju. Imaju pravo na svoje stavove, ali promatrači trebaju imati na umu da ih dijele ideolozi, ma koliko dobronamjerni bili.

Ti su ljudi namjerno hiperbolični iz političkih razloga povezanih s ciljevima koje strastveno podržavaju. Također su naivni ako su doista mislili da Trump neće izabrati nekoga tko dijeli njegov svjetonazor, koji je pragmatičan prema Rusiji, ali neprijateljski nastrojen prema Kini i Iranu. Moguće je podići svijest o rizicima koje bi teoretsko Vanceovo predsjedništvo moglo donijeti ako se nešto dogodi Trumpu, a da se ne pretjera u širenju straha u vezi s njim i njegovom diskreditacijom.

Razotkrivanje prijevara

Međutim, neki od tih ljudi nisu iskreni u svojim razmišljanjima jer imaju skrivene motive. Postoje oni koji imaju jedinstvenu interpretaciju što je MAGA, koja je u suprotnosti s onim što objektivno jest, pa su stoga jako ljuti što je Trumpov izbor Vancea za potpredsjednika razbio njihova očekivanja. Rezultirajuća kognitivna disonanca objašnjava neke od njihovih bijesnih objava na društvenim mrežama nakon što su prethodno podržali pokret.

Tu su i oni koji nikada nisu istinski podržavali MAGA-u, već su nastojali uspostaviti “saveze iz interesa” za određene razloge poput onih vezanih uz Kinu i Iran, te namjerno pokušavaju diskreditirati MAGA-u kao osvetu jer je jasno da politika Trumpa 2.0 nije usklađena s njihovim stavovima. To posebno vrijedi za strance koji su do sada naizgled bili skloni MAGA-i i koji sada pokušavaju manipulirati percepcijom birača o emotivnim pitanjima poput onih koje podržavaju nakon što je Vancea izabrao za potpredsjednika.

Ti ljudi ne mogu glasovati na izborima u SAD-u, ali iskorištavaju društvene medije kako bi imali golemu ulogu u utjecanju na one koji mogu, s uobičajenim narativom da impliciraju na ovaj ili onaj način da ova odluka navodno dokazuje da je Trump izdao MAGA-u. Istina je ipak da Trump utire put nasljedniku koji će nastaviti ono što je MAGA oduvijek bila na vanjskopolitičkom planu, a to je oštro ponašanje prema glavnim rivalima SAD-a kako bi se usporila njegova opadajuća unipolarna hegemonija.

Uloga MAGA-e u globalnoj sustavnoj tranziciji

Da budemo sigurni, način na koji Trump i Vance zamišljaju da to učine je da prvo ublaže rizik od Trećeg svjetskog rata s Rusijom, što je neto pozitivno za mir i ako bude uspješno vratilo bi čovječanstvo s ruba. Globalni sustavni prijelaz na multipolarnost također se neviđeno toliko ubrzao od početka ruske specijalne operacije da je obnova unipolarnog sustava iz ere 1990-ih sada nemoguća, što znači da se vanjska politika MAGA-e zapravo odnosi na odgovorno upravljanje ovim trenutkom.

Najbolje čemu se SAD sada mogu nadati da će postići jest očuvati svoj privilegirani položaj što je duže moguće kreativnim – i idealno miroljubivim – sredstvima. Nikada neće uživati ​​u dominaciji bez premca iz razdoblja nakon Starog hladnog rata, ali također neće uskoro postati takozvana “normalna zemlja”, a kamoli propasti u bliskoj budućnosti kao što su mnogi u AMC-u predviđali. Trump-Vanceovo predsjedništvo bilo bi usmjereno na usporavanje tempa njegovog pada i ponovno zauzimanje neke pozicije gdje god je to moguće.

Razlika između njih i Biden-Harris je u tome što MAGA želi poboljšati socioekonomski životni standard kod kuće dok u inozemstvu drži podalje Treći svjetski rat, dok je demokratima manje stalo do Amerikanaca, a više do njihove liberalno–globalističke elite, čak i nauštrb riskirajući Treći svjetski rat. Malo će aktivista ikada biti potpuno zadovoljno bilo kojom predsjedničkom listom, ali usporedno govoreći, Trump-Vanceova je puno bolja za svjetski mir u cjelini nego Biden-Harrisova.

Izvor.