Političke posljedice odluke Ukrajine da prekine ruski plin Europi

Rusija i EU proći će posljednju fazu svog razvoda koji su potaknule SAD bez većih poteškoća, ali bi SAD mogao ponuditi da ih ponovno spoji tako što će svojim vazalima dopustiti uvoz ruskog plina iz plinovoda u zamjenu za neke ustupke Kremlja u sektoru energetike u Ukrajini.

Stručnjaci raspravljaju o odluci Ukrajine da prekine ruski plin Europi nakon što je Kijev odbio produžiti svoj petogodišnji sporazum s Moskvom koji je istekao prvog u godini, pri čemu velika većina svaljuje krivnju na drugu stranu i napuhuje negativne posljedice za interese svog protivnika. Realnost je da je ovaj razvoj mnogo više politički nego bilo što drugo budući da su EU i Rusija već prošle kroz puno ozbiljnije poremećaje tijekom 2022.

Plinovod Yamal kroz Poljsku zatvoren je nekoliko mjeseci nakon početka specijalne operacije zbog razloga povezanih sa sankcijama, dok je Sjeverni tok 1 postupno ugašen zbog potreba održavanja pogoršanih kašnjenjem Kanade u vraćanju popravljenih plinskih turbina Rusiji. Taj plinovod i neaktivni Sjeverni tok 2 potom su dignuti u zrak u terorističkom napadu u rujnu te godine, iako je jedan još uvijek neoštećen, ali tek treba ponovno proraditi iz političkih razloga.

Kombinirani učinak rezultirao je padom udjela plina iz ruskog plinovoda u uvozu EU-a „s preko 40% u 2021. na oko 8% u 2023.“ prema Europskom vijeću. Unatoč tome, EU je “za dlaku izbjegla” recesiju te godine prema CNN-ovim riječima, iako bi mogla ući u nju kasnije ove godine ako se njemačke ekonomske borbe prodube. Unatoč tome, najnovija odluka Ukrajine neće izravno utjecati na to jer se ova ruta odnosi samo na 5% uvoza u EU, a glavni klijenti su Slovačka, Mađarska i Moldavija.

Prve dvije vode konzervativni nacionalisti koji se žestoko protive NATO-ovom proxy ratu protiv Rusije preko Ukrajine, dok trećom vlada prozapadna figura koja želi ponovno osvojiti separatističku regiju Transnistrije u svojoj zemlji u kojoj je još uvijek prisutno nekoliko tisuća ruskih mirovnjaka. Ovo opažanje daje vjerodostojnost ranijoj tvrdnji da je odluka Ukrajine puno više politička nego bilo što drugo budući da se njome kažnjavaju Slovačka, Mađarska i Pridnjestrovlje bez štete drugim zemljama.

Posljednjespomenuti je posebno teško pogođen jer je morao zaustaviti grijanje i toplu vodu za kućanstva, što bi moglo dovesti do političkih nemira koji bi mogli biti izmanipulirani iz inozemstva kako bi se izazvala Obojena revolucija. To bi moglo rezultirati ili promjenom režima ili oslabiti to političko ustrojstvo dovoljno iznutra da Moldaviji (uz moguću rumunjsku pomoć) i/ili Ukrajini bude mnogo lakše izvršiti invaziju. Ruska vanjska obavještajna služba upozorila je na taj scenarij prošli mjesec, što je analizirano ovdje.

Slovačka i Mađarska nigdje neće biti toliko oštećene kao Pridnjestrovlje budući da svaka može uvoziti skuplji LNG – bilo iz Rusije, SAD-a (koji je ugrabio velik dio bivšeg tržišnog udjela svog rivala u EU), Alžira i/ili Katara – iz Litve/Poljske ili Hrvatske. Poljska može povezati Slovačku s litvanskim LNG terminalom Klaipeda, dok hrvatski LNG terminal Krk može opskrbljivati ​​Slovačku Mađarsku. Mađarska također već dobiva dio plina iz plinovoda Turski tok, koji je posljednji ruski plinovod prema Europi.

Sve tri države su stoga kažnjene iz političkih razloga, ali samo Pridnjestrovlje riskira sveobuhvatnu krizu kao posljedicu, što bi moglo dovesti do ishoda koji bi nanio političku štetu Rusiji ako tamošnja vlada bude svrgnuta nadolazećom obojenom revolucijom ili ako je država zarobljena od svojih susjeda. U slučaju da izbije još jedan konvencionalni sukob, agresori bi mogli izbjeći ciljanje ruskih trupa kako bi izbjegli izazivanje eskalacije, ali Rusija ih uvijek može ovlastiti da interveniraju.

Promatrači mogu samo nagađati što bi Rusija učinila budući da postoje argumenti u prilog tome da povuče svoje mirovne snage ako ne budu napadnuti i Pridnjestrovlje padne, ali postoji i logika da ih se žrtvuje kao dio plana za “eskalaciju do deeskalacije” kao posebnu operaciju pod boljim uvjetima. Također postoji mogućnost da Pridnjestrovlje ne sklizne u Obojenu revoluciju i da također ne bude napadnuto. Potencijalno veća kriza bi se izbjegla pa je to najbolji scenarij za objektivne interese svih.

Bez obzira na to što se može ili ne mora dogoditi u Pridnjestrovlju, odluka Ukrajine da prekine ruski plin prema Europi dovodi do mogućnosti da se ta ruta ponovno otvori nakon završetka sukoba, što predstavlja kartu na koju bi se moglo igrati kako bi se izmamili ustupci Kremlja tijekom pregovora. Isto vrijedi i za plinovod Yamal i posljednji neoštećeni dio Sjevernog toka. Europa bi mogla koristiti jeftini ruski plin kako bi sigurnije izbjegla recesiju, dok bi Rusija cijenila prihode.

Da budemo jasni, Rusija još uvijek profitira od izvoza LNG-a u EU, koji je popunio prazninu u opskrbi uzrokovanu sankcioniranjem EU-a protiv plina iz plinovoda i nemogućnošću ruskih konkurenata u LNG-u da povećaju svoj izvoz do točke da u potpunosti zamijene ruski izvoz koji EU još uvijek uvozi iz nužde. S tim u vezi, Rusija i EU bi obostrano imale puno više koristi ako bi se što više vratile na svoj aranžman prije 2022., iako, naravno, imajući na umu suvremena politička ograničenja istoga.

Amerika bi to morala odobriti jer je uspješno ponovno potvrdila svoju prethodno opadajuću hegemoniju nad EU-om od početka specijalne operacije, međutim, kreativna energetska diplomacija one vrste o kojoj smo ovdje elaborirali prošlog mjeseca mogla bi pomoći dovesti do proboja. Suština je da je SAD taj koji ima interes učiniti ustupke u tu svrhu, a ne Rusija, budući da SAD ne želi da Rusija dodatno potiče uspon kineske supersile kao što bi mogla učiniti iz inata ako joj se ne ponudi dobar posao u Ukrajini.

U isto vrijeme, nerealno je zamisliti da će SAD prepustiti svoj utjecaj na EU, ergo zašto bi mogao predložiti kompromis prema kojem Rusiji nije dopušteno (ponovno) steći kontrolu nad europskim dijelovima Sjevernog toka, Jamala i transukrajinski naftovodi Bratstvo i Sojuz. Prvi bi mogao kupiti američki investitor, kao što je ovdje analizirano u studenom, dok bi Poljska mogla zadržati kontrolu nad drugim nakon 2022., a treći bi ostao pod kontrolom Ukrajine.

Ako SAD doista želi potaknuti Rusiju da pristane na ovaj prijedlog, koji unapređuje interese SAD-a povećavajući izglede da Rusija neće graditi više cjevovoda prema Kini zbog potrebe da nadoknadi svoje izgubljene prihode od EU-a, onda može djelomično kompenzirati Rusiju oslobađanjem dijela svoje zaplijenjene imovine. Iako je ta imovina legalno ruska i ukradena je od nje, Kremlj bi mogao pristati na ovu zamjenu ako se ponudi dovoljno velik iznos kako bi pomogao u rješavanju svojih najnovijih fiskalnih i monetarnih izazova.

U zamjenu za vraćanje SAD-a dijela zaplijenjene imovine Rusije i odobrenje EU-a za nastavak uvoza dijela plinovoda iz Rusije, Rusija bi se možda morala neformalno obvezati da neće graditi nikakve nove plinovode prema Kini, dok će umanjiti neke od svojih zahtjeva za demilitarizaciju i denacifikaciju Ukrajine. Američka, indijska i japanska ulaganja u megaprojekt Arctic LNG 2 koji je pod sankcijama također bi mogla zamijeniti zamrznuta kineska ulaganja ako se u tu svrhu odobri izuzeće kao daljnji poticaj.

Sve dok se postižu temeljni sigurnosni ciljevi Rusije, a to je vraćanje ustavne neutralnosti Ukrajine i držanje uniformiranih zapadnih snaga izvan zemlje, tada bi mogla biti spremna na kompromis oko demilitarizacije cijele Ukrajine tako što će se zadovoljiti demilitarizacijom svega istočno od Dnjepra. Ovaj scenarij je detaljnije opisan na kraju ove analize ovdje, što bi moglo uključivati ​​i nejasno definiranu denacifikaciju te povijesno ruske regije umjesto cijele zemlje.

Ako Trump ponudi raskid američkog bilateralnog sigurnosnog sporazuma s Ukrajinom kao dio paketa dogovora koji uključuje gore navedene uvjete, onda bi Rusija to vrlo dobro mogla prihvatiti jer bi to omogućilo obostrano “čuvanje obraza” kao sredstvo za okončanje njihovog posredničkog rata dok se stvaraju temelji za obnovu odnosa. To nije savršen kompromis i neki od pristaša svake strane mogli bi tvrditi da je to korisnije za njihovog protivnika, ali njihovi vođe možda misle drugačije i to je sve što je u konačnici važno.

Izvor.

Neka vide i ostali!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *