Što slijedi nakon američkog povlačenja iz poljskog logističkog središta Rzeszow za Ukrajinu?

Ovo bi trebalo simbolizirati smanjenje američke vojne pomoći Kijevu, a ne funkcionirati kao prvi korak prema potpunom povlačenju iz Poljske ili Srednje i Istočne Europe u cjelini.

Pentagon je u ponedjeljak objavio da će se američke snage povući iz poljskog logističkog čvorišta Rzeszow u Ukrajini i premjestiti drugdje u zemlji prema (do sada neobjavljenom) planu. Dan nakon toga NBC News je objavio da bi Trump uskoro mogao povući polovicu od 20.000 američkih vojnika koje je Biden poslao u središnju i istočnu Europu (CEE) od 2022. Prema njihovim izvorima, glavnina će biti povučena iz Poljske i Rumunjske, dviju najvećih zemalja na istočnom krilu NATO-a.

Poljski predsjednik, premijer i ministar obrane brzo su ustvrdili da repozicioniranje od ponedjeljka ne znači niti nagovještava povlačenje američkih snaga iz Poljske, ali još uvijek se spekulira o Trumpovim planovima s obzirom na nastajanje rusko – američkog “Novog detanta“. Putin je krajem 2021. godine zatražio da SAD ukloni svoje snage iz SIE kako bi se obnovila usklađenost Washingtona s Temeljnim aktom NATO-a i Rusije iz 1997. čija su brojna kršenja pogoršala sigurnosnu dilemu Rusije i SAD-a.

Bidenovo odbijanje da razgovara o tome pomoglo je učiniti najnoviju fazu sada već više od desetljeća dugog ukrajinskog sukoba neizbježnom uvjeravajući Putina da je ono što će uskoro biti poznato kao specijalna operacija jedini način da se obnovi sve više iskrivljena strateška ravnoteža između Rusije i SAD-a. Za razliku od Bidena, čini se da je Trump otvoren za barem djelomično udovoljavanje Putinovom zahtjevu, što bi moglo postati jedan od nekoliko pragmatičnih međusobnih kompromisa o kojima pregovaraju kako bi normalizirali veze i okončali proxy rat.

Krajem veljače procijenjeno je da “Trump vjerojatno neće povući sve američke trupe iz središnje Europe ili odustati od NATO-ovog članka 5”, ali će vjerojatno povući neke od njih odatle radi preraspodjele u Aziju kako bi snažnije obuzdao Kinu kao dio planiranog istočnog smjera njegove administracije. Trenutačno se u Poljskoj nalazi oko 10.000 američkih vojnika, u odnosu na otprilike 4.500 prije specijalne operacije, tako da bi se dio vojnika hipotetski mogao smanjiti, ali bi ih ipak ostalo u Poljskoj više nego prije 2022.

Poljski konzervativni predsjednik u odlasku želi što je moguće više američkih trupa, uključujući preraspodjelu nekih iz Njemačke, dok njen sadašnji liberalni premijer koketira s mogućnošću da se osloni na Francusku da uravnoteži SAD ili da se izravno okrene prema prvoj. Ishod predsjedničkih izbora sljedećeg mjeseca igrat će veliku ulogu u određivanju poljske politike u tom pogledu i mogao bi biti pod utjecajem percepcija (točnih ili ne) da Amerika napušta Poljsku.

Bilo kakvo smanjenje američkih trupa u Poljskoj ili uvjerenje javnosti da je to neizbježno moglo bi ići na ruku proeuropskim liberalnim kandidatima, dok bi eksplicitna potvrda predanosti SAD-a zadržavanju – a kamoli proširenju – postojeće razine mogla pomoći proameričkim konzervativcima i populistima. Međutim, čak i ako sljedeći predsjednik Poljske bude liberal, SAD bi i dalje mogao računati na zemlju kao svoj regionalni bastion vojnog i političkog utjecaja ako Trumpova administracija bude igrala kako treba.

Da bi se to dogodilo, SAD bi tamo morao zadržati više vojnika nego što je imao prije 2022., čak i ako se neki povuku, osigurati da ta razina ostane iznad bilo koje druge zemlje CEE-a i prenijeti neke vojne tehnologije za zajedničku proizvodnju. Prvi bi imperativ psihološki uvjerio politički rusofobičnu populaciju da neće biti napušteni, drugi se odnosi na njihov regionalni prestiž, a treći bi zadržao CEE unutar američkog vojno-industrijskog ekosustava usred konkurencije iz EU.

To bi moglo biti dovoljno za suzbijanje mogućih planova liberala da se okrenu prema Francuskoj nauštrb utjecaja SAD-a ili za održavanje dominantne pozicije SAD-a u Poljskoj ako liberalni predsjednik radi sa svojim istomišljenikom premijerom kako bi se oslonio na Francusku da malo uravnoteži SAD. Čak i ako Trumpova administracija propusti ovu priliku zbog nedostatka vizije ili ako potpuno liberalna vlada u Poljskoj započne svađe sa SAD-om iz ideoloških razloga, ne očekuje se da će SAD potpuno odbaciti Poljsku.

Velika većina poljske vojne opreme je američka, što će u najmanju ruku dovesti do kontinuirane opskrbe rezervnim dijelovima i vjerojatno postaviti osnovu za još više poslova s ​​oružjem. Američke snage također su trenutačno smještene u gotovo desetak objekata diljem zemlje, a savjetodavna uloga koju neki igraju pomaže u oblikovanju poljskog pogleda, strategija i taktika tijekom njenog stalnog vojnog nagomilavanja. Prema tome, nema razloga zašto bi SAD dobrovoljno prepustio takav utjecaj na ono što je sada treća po veličini vojska NATO-a.

Kao takav, najradikalniji scenarij potpunog zaokreta Poljske predvođene liberalima prema Francuskoj bio bi ograničen nepraktičnošću zamjene američke vojne opreme francuskom u skorije vrijeme, a najdalje što bi to moglo otići bilo bi postavljanje nuklearno opremljenih lovaca Rafale. Poljska bi također mogla pozvati neke francuske vojnike u zemlju, uključujući u savjetodavne svrhe, a možda čak i potpisati nekoliko ugovora o oružju. Međutim, neće tražiti da američke snage odu jer želi zadržati njihov odvraćajući učinak.

Imajući na umu međudjelovanje ovih interesa, može se zaključiti da američko povlačenje iz poljskog logističkog pogona Rzeszow za Ukrajinu ima za cilj simbolizirati smanjenje američke vojne pomoći Kijevu, a ne funkcionirati kao prvi korak prema potpunom povlačenju iz Poljske ili SIE u cjelini. Iako su neka regionalna smanjenja američkih trupa moguća kao jedan od nekoliko pragmatičnih kompromisa na koje bi Trump mogao pristati s Putinom za normalizaciju veza i okončanje proxy rata, potpuno povlačenje se ne očekuje.

Izvor.