Sljedeće tromjesečne nuklearne vježbe Francuske mogle bi postati vježbe izgradnje prestiža s Poljskom

Poljska bi mogla sudjelovati u tim vježbama kako bi poslala snažan antiruski signal, ali u kojoj će se mjeri okrenuti prema Francuskoj i odmaknuti od SAD-a uvelike će ovisiti o ishodu njezinih nadolazećih predsjedničkih izbora.

Svi se u Europi pitaju kakav bi oblik mogli imati potencijalni planovi francuskog predsjednika Macrona da proširi nuklearni kišobran svoje zemlje na ostatak kontinenta, posebno imajući u vidu rizike koje bi mogli sa sobom povući nakon vrlo negativne reakcije Moskve. Putin je sugerirao da je Macron krenuo Napoleonovim stopama, dok je ministar vanjskih poslova Lavrov bio mnogo izravniji u opisivanju Macronovih riječi kao prijetnje, čak ga je izravno usporedio s Hitlerom. Macronov potez bi stoga mogao eskalirati napetosti.

Economist je objavio članak o opcijama koje mu stoje na raspolaganju, od kojih je najrealnija stacioniranje Rafala sposobnih za nuklearno oružje u središnjoj i istočnoj Europi (CEE) i uključivanje nekih od tih zemalja u tromjesečne vježbe nuklearnog zrakoplovstva kodnog naziva “Poker”. Prema jednom od njihovih izvora, “posljednjih dana drugi saveznici (osim Italije, koja je sudjelovala jednom 2022.) ponudili su sudjelovanje.” Najočitiji kandidat je Poljska, čiji je premijer ranije ovog mjeseca izjavio da želi nuklearno oružje.

Njezin predsjednik u odlasku još je jednom apelirao na SAD u svom posljednjem intervjuu za Financial Times prošlog tjedna da ugosti dio svog nuklearnog oružja, ali ga je odmah oborio potpredsjednik Vance, koji je rekao da bi bio “šokiran” da Trump pristane jer bi to moglo dovesti do “nuklearnog sukoba”. Budući da je Francuska saveznik Poljske još od Napoleonove ere, bez obzira na to kako je Poljsku ostavila da se nosi protiv nacista, Poljska bi sada mogla dati prednost francuskoj opciji koju je predložio The Economist.

Bilo bi to neslaganje ako ga je i ikad bilo otkako je zamjenik ministra vanjskih poslova Andrzej Szejna iz vladajuće liberalno-globalističke koalicije, koja se protivi odlazećem (i vrlo nesavršenom) konzervativnom predsjedniku, odgovorio na zahtjev SAD-a za nuklearnim oružjem u svibnju prošle godine solidnim točkama koje vrijede i za francuske. Prema njegovim riječima, “Poljska neće postati nuklearna sila (budući da ne bi stekla operativnu kontrolu nad tim oružjem), a ruski projektili bit će usmjereni na te objekte (gdje su bazirani)”.

Poljska bi stoga mogla odustati od ugošćavanja francuskih Rafalea s nuklearnim oružjem, što bi u svakom slučaju bila velika odluka koja bi vjerojatno zahtijevala mnogo pregovora i planiranja umjesto brzog poteza obih, u korist sudjelovanja u njezinim tromjesečnim vježbama “Pokera”. U tom slučaju, to bi postale vježbe izgradnje prestiža koje pokazuju obnovljenu snagu njihovog povijesnog saveza, koji bi također vjerojatno imao za cilj zajedničko upravljanje CEE između njih kao što je predviđeno u jednom od nedavno podijeljenih scenarija.

Element prestiža je važan budući da ne postoji vjerodostojna “ruska prijetnja” Poljskoj ili Francuskoj koja bi opravdala uključivanje Poljske u francuske vježbe “Poker”, a kamoli tamo moguće baziranje Rafala s nuklearnim oružjem, ali dramatične vratolomije kao što je gore opisana mogle bi okupiti neke Europljane. Konkretno, radi se o liberalno-globalističkoj eliti bloka koja je počela vjerovati vlastitoj propagandi o Rusiji i nekima od ljudi iz SIE s patološkim strahovima od nje, a oboje bi potpali pod zajednički francusko-poljski utjecaj.

Poljska bi s vremenom mogla još više pasti pod francuski utjecaj, u kojem bi slučaju njezino protivljenje prijedlogu o “Europskoj vojsci” pod vodstvom Francuske – koji je nedavno podržao Zelenski, ali ga je potom odbio poljski ministar vanjskih poslova Sikorski – moglo postupno erodirati. No, to bi umnogome ovisilo o ishodu svibanjskih predsjedničkih izbora u Poljskoj, budući da bi se liberalno-globalistički kandidat mogao složiti s tim, dok bi konzervativni i populistički ostali protiv.

Ako vladajuća koalicija preuzme predsjedništvo, onda bi veći francuski utjecaj na Poljsku u slučaju da Poljska bude pozvana da sudjeluje u francuskim tromjesečnim vježbama “Poker” i možda jednog dana ugosti svoje Rafale s nuklearnim oružjem, prvo mogao dovesti do toga da Poljska pozove više stranih vojnih snaga na svoj teritorij. To bi bilo u skladu s Tuskovim prošlotjednim prijedlogom da EU i NATO zajedno osiguraju istočnu granicu Poljske. U skladu sa svojim preferencijama, on i njegov predsjednik vjerojatno bi više voljeli snage EU-a nego snage NATO-a/SAD-a.

Konzervativna i populistička oporba (koje nisu jedno te isto) preferiraju suprotno, snage NATO-a/SAD-a nad onima EU-a, tako da bi više stranih snaga u konačnici moglo biti stacionirano u Poljskoj bez obzira. Unatoč tome, poanta je da bi bilo koja “europska vojska” mogla uspostaviti veliku vojnu prisutnost u Poljskoj ako liberalno-globalistički kandidat postane predsjednik, nakon čega bi se Poljska mogla okrenuti prema onome što bi do tada moglo biti EU pod vodstvom Francuske umjesto Njemačke nauštrb svog saveza s Amerikom.

U vezi s tim, Tusk i Sikorski dali su neodgovorne izjave o Trumpu u prošlosti, proglašavali su ga “ruskim agentom”, a državni tajnik Rubio upravo je postavio Sikorskog na njegovo mjesto jer je dao lažnu vjerodostojnost glasinama o tome da je Musk odsjekao Ukrajinu od Starlinka, tako da bilateralne veze trenutno nisu previše dobre. Stoga će vjerojatno postati još gori ako liberalno-globalisti preuzmu potpunu kontrolu nad vladom nakon osvajanja predsjedničkog mjesta, a zatim poduzmu opipljive poteze da Poljsku odvrate od SAD-a.

Nova europska sigurnosna arhitektura formira se kako se ukrajinski sukob približava svom neizbježnom kraju, a među najznačajnijim varijablama koje oblikuju njegovu konačnu konfiguraciju je odnos između Francuske i Poljske, s ishodom sljedećih predsjedničkih izbora u Poljskoj koji utječu na ove veze. Poljska bi hipotetski mogla sudjelovati u francuskim “poker” vježbama pod konzervativnim ili populističkim predsjednikom dok bi i dalje ostala bliža SAD-u, ali ova ravnoteža nije vjerojatna pod liberalno-globalističkim predsjednikom.

Bliže povezivanje Poljske s EU-om (preko Francuske) ili SAD-om stoga bi moglo biti najvažniji čimbenik u određivanju izgleda ove sigurnosne arhitekture zbog goleme gospodarske i vojne težine zemlje na zapadnoj granici Rusije. Dok bi širenje francuskog utjecaja na Poljsku moglo biti prisutno ako ona počne sudjelovati u vježbama “pokera”, što ima smisla iz njezine perspektive, sljedeći predsjednički izbori će vjerojatno odlučiti hoće li se to pretvoriti u puni zaokret.

Izvor.