SAD će se boriti da natjera Europu da posluša Putinov zahtjev da prestane naoružavati Ukrajinu

Kompromis je moguć prema kojem Europljani budu pod pritiskom SAD-a da skladište svoje oružje namijenjeno Ukrajini u Poljskoj i Rumunjskoj za brzu otpremu preko granice ako neprijateljstva ponovno izbiju nakon prekida vatre, primirja ili mirovnog sporazuma.

Službeno očitavanje Kremlja iz Putinova posljednjeg telefonskog razgovora s Trumpom dijelilo je Putinov zahtjev da “potpuni prestanak pružanja strane vojne pomoći i obavještajnih podataka Kijevu mora postati ključni uvjet za sprječavanje eskalacije sukoba i postizanje napretka prema njegovom rješavanju”. Trumpova privremena obustava takve pomoći dokazuje da ima političke volje da je zauvijek prekine ako dobije ono što želi od pregovora s Putinom, ali Europljani su druga priča.

Državni tajnik Marco Rubio rekao je Trumpu tijekom sastanka kabineta u ponedjeljak, prije završetka 12-satnih rusko-američkih pregovora u Rijadu toga dana, da je „uspjeli ste unatoč preprekama koje su postavile druge zemlje”, što je vjerojatno bila aluzija na ratnohuškačku politiku Europljana. Iako namjerno nejasna, njegova izjava mogla bi se vrlo dobro odnositi na planove EU-a i Ujedinjenog Kraljevstva da nastave opskrbljivati Ukrajinu oružjem, unatoč Putinovu zahtjevu da se to obustavi kao jedan od njegovih najvažnijih uvjeta za mir.

Poljska, Rumunjska i Crno more, tim redoslijedom, služe kao ulazne točke za strano oružje u Ukrajinu, nad nijednom od kojih SAD nema potpunu kontrolu. SAD zajednički upravlja logističkim centrom Rzeszow na jugoistoku Poljske, kroz koji prolazi oko 90-95% sveg oružja za Ukrajinu, ali ta infrastruktura može nastaviti s radom čak i ako se SAD povuče. Slična je situacija i s novoizgrađenom rumunjskom “Autocestom Moldavija”, koja olakšava transport oružja iz grčkih luka u Ukrajinu.

Američka vojska zajednički upravlja samo lokalnim lučkim objektima u Alexandroupolisu, ali nema izravan utjecaj na “Moldavsku autocestu”, a obje mogu nastaviti funkcionirati i bez nje. Što se tiče Crnog mora, novi sporazum o žitu o kojem SAD pregovara s Rusijom mogao bi ili dovesti do međunarodnih provjera tereta radi otkrivanja krijumčarenja oružja ili stvoriti uvjerljivo pokriće za ovu trgovinu. U svakom slučaju, kao i prethodna dva, poanta je da se i na ovu rutu mogu osloniti i drugi osim SAD-a.

Malo je vjerojatno da će Trump zaprijetiti ekonomskim sankcijama nominalnim NATO saveznicima čije zemlje nastavljaju naoružavati Ukrajinu čak i ako je njegova vlastita odluči zauvijek odsjeći kao dio niza pragmatičnih kompromisa o kojima pregovara s Rusijom za održivo okončanje sukoba. Jedini scenarij u kojem bi on mogao okupiti Kongres da usvoji još jedan paket naoružanja je ako Rusija značajno proširi svoju kopnenu kampanju izvan regija koje smatra svojima kao što je bilo riječi ovdje.

Sve dok se to ne dogodi, američka pomoć iz Bidenove ere uskoro će nestati i Ukrajina će tada u potpunosti ovisiti o europskoj pomoći, ali nije jasno hoće li to drastično smanjenje pomoći (također imajući na umu njihove već uvelike iscrpljene zalihe) biti dovoljno da Rusija prekine neprijateljstva. Putin bi mogao pristati na to kao dio niza pragmatičnih kompromisa o kojima pregovara s Trumpom, ili bi se ipak mogao osloniti na svog kolegu da izvrši veći pritisak na Europljane da krenu njegovim stopama.

Trumpove ruke bile bi vezane u drugom scenariju, kao što je upravo objašnjeno, ali mogao bi također preuzeti inicijativu predlažući Europljanima da umjesto slanja oružja Ukrajini, opremu koju namjeravaju isporučiti skladište u Poljskoj i Rumunjskoj, u skladu s njihovim obvezama prema Kijevu u sklopu “sigurnosnih jamstava”. Ta jamstva odnose se na bilateralne sporazume sklopljene prošle godine, prema kojima su velike zemlje poput Ujedinjenog Kraljevstva, Francuske, Poljske, Italije i samih Sjedinjenih Država u osnovi pristale nastaviti pružati Ukrajini dosadašnju razinu potpore u slučaju ponovnog izbijanja neprijateljstava.

Kakvo god oružje bi Europljani još uvijek mogli poslati Ukrajini, ne bi moglo nadoknaditi prekid američke pomoći, pa bi tako samo prebacivali svoju opremu da bude uništena, bez ikakve druge svrhe osim odgađanja neminovnog političkog rješenja sukoba – do kojeg bi Rusija mogla čak i dodatno napredovati. Putin bi, naravno, mogao preferirati da NATO ne skladišti ništa u blizini ukrajinske granice radi brze isporuke u slučaju nastavka rata, ali Rusija ne može kontrolirati što oni rade na svom teritoriju.

Trump i njegov tim stoga bi trebali prenijeti ove argumente Europljanima kako bi olakšali mirovni proces u Ukrajini. Putin možda neće pristati na prekid vatre ili primirje sve dok Europljani nastave naoružavati Ukrajinu, što bi ionako bilo beskorisno s njihove strane, dok bi istovremeno uzalud trošili svoje oružje – koje bi moglo imati bolju svrhu ako sukob ponovno eskalira i SAD tada vrati svoju prethodnu razinu potpore Ukrajini. Ovaj predloženi kompromis mogao bi dovesti do proboja u pregovorima.

Izvor.