Hoće li Rusija proširiti svoju kopnenu kampanju na regije Sumy, Dnjepropetrovsk i/ili Harkov?

Ovo bi mogao biti jedini način da se osigura demilitarizacija Ukrajine ako diplomacija ne uspije.

Početni rusko – američki “Novi detant” nije doveo do prekida vatre tijekom posljednjeg poziva Putina i Trumpa, što znači da se vruća faza ukrajinskog sukoba nastavlja, iako uz predloženi prekid napada na energetsku infrastrukturu pod uvjetom da Kijev pristane. Trenutačno je Rusija na rubu potpunog istiskivanja ukrajinskih snaga iz ruske regije Kursk u ukrajinsku regiju Sumy, dok je fronta u jugozapadnom Donbasu vidjela kako se ruske trupe približavaju vratima regije Dnjepropetrovsk.

Putin će se uskoro suočiti sa sudbonosnim izborom ili zadržati rusku kopnenu kampanju ograničenu na one četiri bivše ukrajinske regije koje su glasale za pridruživanje Rusiji na referendumu u rujnu 2022. ili je proširiti na Sumy, Dnjepropetrovsk i/ili (još jednom) Harkovske regije. Drugi scenarij je privlačan jer bi mogao omogućiti Rusiji da zaobiđe crtu obrane u Donbasu i/ili Zaporožju i tako unaprijedi svoj cilj potpunog zauzimanja svih regija na koje polaže.

Presedan za to počiva na prodoru u Kharkovu prošlog svibnja, koji je imao za cilj postići u Donbasu ono što je gore spomenuti prodor u Dnjepropetrovsk mogao postići u Zaporožju, ali je brzo pao i nije postigao željeni cilj. Uvjeti na bojnom polju su se dosta promijenili od tada pa bi možda čak i prodor u regiju Sumy, koja je mnogo dalje od spornih teritorija, mogao imati šanse za pokretanje domino efekta ako je samo relativno uspješniji.

Isto vrijedi i za slučaj da Rusija istovremeno napreduje u sve tri regije – Sumijsku, Harkovsku i Dnjepropetrovsku – ali ako to učini, ili čak samo značajno napreduje u jednoj od njih, riskira da Trump pogrešno pomisli da je Putin samo kupovao vrijeme svojim pregovorima i da nije iskren po pitanju mira. Ta bi percepcija tada mogla potaknuti pretjeranu reakciju koja bi mogla dovesti do toga da on strogo provodi sekundarne sankcije za rusku energiju kako bi zadao težak financijski udarac Kremlju i/ili povukao sve korake u naoružavanju Ukrajine.

Unatoč tome, “tvrdolinijaši” bi još uvijek mogli pokušati uvjeriti Putina da riskira pod pretpostavkom da Trump blefira o “eskalaciji do deeskalacije” ako njihovi pregovori propadnu, ali to će biti teško izvesti jer je Putin besprijekorni pragmatik i stoga nesklon preuzimanju većih rizika. Uz to, mogli bi ga natjerati da djeluje hrabrije nego inače tvrdeći da bi dalji dobici na terenu mogli biti ono što je u konačnici potrebno da se Ukrajina prisili na mir pod ruskim uvjetima, nakon čega se ona može povući iz tih drugih regija.

Osim navedenog motiva, ovaj slijed događaja također je predodređen Putinovim očekivanjima da će Europljani prkositi Trumpu tako što će nastaviti pumpati Ukrajinu oružjem čak i ako je SAD ponovno prekine opskrbu, što bi svaki prekid vatre pretvorilo u priliku Kijevu da se naoruža na štetu Rusije. Stoga bi moglo slijediti da bi jedino realno utočište Rusije moglo biti proširenje svoje kopnene kampanje na regije Sumy, Dnjepropetrovsk i/ili Harkov kako bi se nastavila demilitarizacija Ukrajine.

U tom smislu, ovo bi unaprijedilo predloženi cilj stvaranja demilitarizirane regije “Trans-Dnjepar” istočno od rijeke i sjeverno od teritorija koje Rusija smatra svojima, što je ovdje razrađeno. Sve što vodi do ovog scenarija uzima zdravo za gotovo da Trump neće smisleno “eskalirati do deeskalacije”, ili da to ne bi spriječilo ruske proširene kopnene kampanje, te da ni Europljani neće konvencionalno intervenirati. Međutim, ništa od toga ne može se uzeti zdravo za gotovo, pa je to veliki rizik.

Iz tog razloga, Putin bi za sada mogao nastaviti igrati na sigurno držeći rusku kopnenu kampanju ograničenom na četiri bivše ukrajinske regije za koje Moskva tvrdi da su ruske, iako bi možda odobrio napredovanje malih razmjera u susjedne regije od slučaja do slučaja. Njima bi se moglo odobriti da gone ukrajinske vojnike koji se preobučavaju do njihovih sljedećih većih utvrda u regijama Sumy, Dnjepropetrovsk i/ili Harkov kako bi pritisnuli prednost Rusije, ali za sada bez ozbiljnog opsjedanja tih područja.

Svrha bi mogla biti signalizirati dominaciju Rusije u kopnenoj eskalaciji tako da Trump učini sve što je u njegovoj moći kako bi natjerao Ukrajinu na ustupke kako bi izbjegao širu eskalaciju kroz koju bi se inače mogao osjećati pod pritiskom kako bi “sačuvao obraz” ako Rusija postigne pomak i usmjeri se prema zapadu. Ova vrsta “gesta dobre volje” bila bi drugačija od prijašnjih u smislu da bi Rusija nastavila napredovati dok pregovara umjesto da se povlači kao prije radi postizanja dogovora.

Svejedno, Rusija bi također vježbala samoobuzdavanje ne iskoristivši u potpunosti svoju prednost jer bi to moglo potaknuti pretjeranu reakciju SAD-a koja bi mogla opasno zakomplicirati mirovni proces. Sve dok se SAD-u unaprijed priopćava o namjerama Rusije, svaka eskalacija bi trebala ostati podnošljiva. Ovaj bi pristup i dalje nosio određene rizike, ali tipično oprezni Putin mogao bi se osjećati dovoljno ugodno s njihovim smanjenim izgledima da zaključi da su prednosti koje potencijalno mijenjaju igru ​​vrijedne toga.

Izvor.