Otpečaćeni tajni dokumenti: Evo zašto Rusija ni dan danas ne vjeruje Zapadu

Zapadni su političari 90-ih godina prošlog stoljeća opetovano uvjeravali predsjednika Sovjetskog Saveza Mihaila Gorbačova da se NATO neće širiti istočno od njemačke granice. No to su obećanje prekršili već nekoliko godina kasnije, pokazuju tajni arhivi s obje strane pregovora nakon pada Berlinskog zida.

Znanstvenici svjetski priznatog arhiva nacionalne sigurnosti na Sveučilištu George Washington, koji se specijalizirao za dobivanje ključnih deklasificiranih informacija i dokumenata od vlade, spojili su 30 otpečačenih dokumenata koji jasno ukazuju na to da je nekoliko visokih zapadnih dužnosnika predsjedniku Sovjetskog Saveza Mihailu Gorbačovu obećavali da se NATO neće širiti na istok. Neki od dokumenata javnosti su dostupni već nekoliko godina, a drugi su otkriveni nedavno.

Tijekom 1990. godine, dvije Njemačke i čelnici četvorice pobjednika 2. svjetskog rata (SSSR, SAD, Velika Britanija i Francuska) dogovorili su sporazum o ponovnom ujedinjenju Njemačke koji je potpisan u rujnu u Moskvi. Tada su kapitalističke države pokušale odagnati strah Moskve da će ponovno ujedinjena država u srcu Europe predstavljati prijetnju Sovjetskom Savezu.

U veljači je, državni tajnik Georgea Busha, James Baker, uvjeravao svog sovjetskog kolegu Eduarda Ševardnadzea da nakon Hladnog rata NATO-u u Europi “više neće biti zaraćena strana”. “Bit će manje vojna organizacija, a mnogo više politička”, rekao je Baker tada Ševarnadzeu i obećao mu “željeznim jamstvima da se nadležnost i snage NATO-a neće kretati prema istoku.

“NATO se neće pokaknuti niti jedan pedalj na istok”, obećao je Baker Ševarnadzeu na sastanku u Moskvi 9. veljače 1990. godine.

Već idući dan, 10. veljače, Helmut Kohl, budući kancelar ponovno ujedinjene Njemačke, ponovio je isto obećanje Mihailu Gorbačovu, čak i kada se nisu slagali oko drugih pitanja.

“Vjerujemo da NATO ne bi trebao širiti sferu svojih aktivnosti. Moramo pronaći razumnu rezoluciju. Dobro razumijem sigurnosne interese Sovjetskog Saveza i shvaćam da će sovjetsko vodstvo svojem narodu morati objasniti što se događa”, rekao je tada Kohl.

Kasnije tog mjeseca, razgovarajući s čehoslovačkim predsjednikom Vaclavom Havelom, američki predsjednik George Bush je rekao da se “neće voditi na pogrešan način govoreći: “Mi pobjeđujemo, vi gubite”.

“Reci to Gorbačovu. Tražim od vas da obavijestite Gorbačova da nećemo ići prema Čehoslovačkoj ili bilo kojoj drugoj zemlji na način koji bi komplicirao probleme o kojima je tako iskreno razgovarao sa mnom”, rekao je američki predsjednik u razgovoru s Havelom.

Francuski predsjednik, socijalist Francois Mitterand, otišao je još dalje i rekao da NATO-u ne želi priključiti ni jedinstvenu Njemačku.

Na kraju, Sovjeti su svoje snage preselili iz Njemačke, a kasnije i iz drugih istočnoeuropskih država, bez ikakvog neprijateljskog incidenta. Među onima koji su otišli kući bio je i časnik KGB-a Vladimir Putin, koji je bio stacioniran u Dresdenu između 1985. i 1990. godine.

Obećanje je trajalo do 1997. godine kada su Poljska, Češka i Mađarska pozvane u NATO savez. Od tada do danas, 13 istočnoeuropskih država su postale članice NATO-a.

I Gorbačov i kasnije Putin često su se žalili na prekršeno obećanje, što je doprinijelo potkopavanju krhkog povjerenja između Rusije i SAD-a.

Unatoč dokumentima, NATO i vrhovni zapadni dužnosnici i dalje tvrde da obećanja nije bilo i da ništa od toga nije bilo uključeno u neki ugovorni dokument, što znači da su to bile samo – riječi.

“NATO saveznici donose odluke konsenzusom i to se bilježi. Nema zapisa o takvoj odluci. Osobna jamstva od lidera NATO-a ne mogu zamijeniti konsenzus saveza i ne predstavljaju formalni sporazum”, priopćio je NATO-a u službenom objašnjenju na svojim internetskim stranicama.

Izvor. Naslovna slika: Predsjednik SSSR-a Mihail Gorbačov i njemački kancelar Helmut Kohl (Arhivska fotografija: AFP)