Koliko daleko će njemačka elita ići u otporu vjetrovima promjena?

Zabrana AfD-a, više „statistički uočljivih“ smrti njezinih kandidata, pa čak i ponavljanje rumunjskog scenarija ne mogu se isključiti jer nacionalistička oporba nastavlja rasti u popularnosti.

Anketa javno financiranih njemačkih medija otkrila je da se AfD ponovno izjednačava s vladajućim CDU-om po popularnosti s po 26%, što je Euractiv ocijenio kao dokaz njezine izdržljivosti. Također su ocijenili da je njihovo utrostručenje podrške na posljednjim izborima u Sjevernoj Rajni-Vestfaliji, najmnogoljudnijoj njemačkoj saveznoj državi, na 14,5% „naglasilo sve veću nacionalnu bazu stranke“. I to unatoč medijskim klevetama da je podržava Kremlj i ekstremisti, te „statistički uočljivoj“ smrti sedam kandidata.

Rastuća podrška AfD-u diljem Njemačke može se pripisati neslužbenoj recesiji u koju je Njemačka ušla 2022. nakon što je popustila američkom pritisku da sankcionira Rusiju u znak solidarnosti s Ukrajinom i od koje se još uvijek bori oporaviti. Jednostavno rečeno, prekid pouzdanog pristupa jeftinoj energiji podigao je cijene u svim područjima, što je smanjilo konkurentnost njemačkih tvrtki i dovelo do ekonomskih problema. To se odvijalo paralelno s vladom koja je poprimila više „liberalno-totalitarni“ oblik.

Sve veći broj Nijemaca stoga je prirodno gravitirao prema jedinoj pravoj alternativnoj političkoj snazi ​​koja se do tada pojavila u zemlji, a koju je još više privlačio njezin pragmatičan pristup ukrajinskom sukobu. U ovom trenutku Zapad više ne može pobijediti (do sada se službeno smatralo obnovom granica Ukrajine prije 2014., ali ju je Zelenski nedavno opisao kao jednostavno nastavak postojanja Ukrajine), sve što može učiniti je postići dogovor s Rusijom ili riskirati potpuni poraz svoje klijentske države.

AfD se zalaže za kompromis koji otvara put za nastavak uvoza ruskog plina u Njemačku, dok vladajuća elita želi nastaviti posrednički rat, što dokazuje njihovo najnovije obećanje od 9 milijardi eura Ukrajini do 2026. godine. Politika prvog bi obnovila snagu njemačkog gospodarstva i posljedično njegovu razinu socijalne potrošnje prije sukoba, dok bi druga produbila ekonomsku krizu, a istovremeno obogatila one koji ulažu u vojno-industrijski kompleks i pogoršala korupciju u Ukrajini.

Vraćajući se na članak Euractiva, zaključili su napomenom da „Merz ne očekuje nacionalne izbore do 2029., ali AfD sljedeće godine planira niz regionalnih izbora, uključujući i izbore u dvije istočne države gdje krajnja desnica u anketama jasno vodi.“ Iako su prijevremeni izbori mogući, baš poput onih u veljači koji su doveli kancelara Friedricha Merza na vlast i na kojima je AfD šokirao establišment osvojivši drugo mjesto, elita vjerojatno neće riskirati (barem ne još).

Neće htjeti riskirati da AfD pobijedi, a još uvijek ima puno posla u namještanju izbora kad god se oni konačno održe, bilo 2029. ili ranije. To bi se moglo dogoditi u obliku zabrane AfD-a pod ekstremističkim izgovorima ili bi više njegovih kandidata do tada moglo postati žrtvom „statistički uočljivijih“ smrti. Moguće je i ponavljanje rumunjskog scenarija u kojem se politički nezgodni izborni rezultati poništavaju pod neutemeljenim izgovorima stranog miješanja.

Na ovaj ili onaj način, očekuje se da će vladajuća elita nastaviti pružati otpor vjetrovima promjena koje su pokrenule njihove vlastite politike, a sada se šire zemljom, posebno onima prema Rusiji koje su sabotirale strukturnu snagu gospodarstva. Ostaje za vidjeti hoće li uspjeti spriječiti čelnicu AfD-a Alice Weidel da postane kancelarka, ali nema sumnje da će privlačnost njezine stranke nastaviti rasti jer je to jedina stranka koja istinski ima na umu njemačke nacionalne interese.

Izvor.