Ishod predsjedničkih izbora u Rumunjskoj mogao bi pokvariti potencijalne planove SAD-a za eskalaciju

Populistički konzervativno-nacionalistički predvodnik mogao bi odbiti dopustiti tranzit NATO trupa kroz Rumunjsku u sklopu konvencionalne intervencije u Ukrajini ako pobijedi u drugom krugu sljedećeg mjeseca.

Iznenađujuća pobjeda populističkog konzervativca-nacionalista Calina Georgescua u prvom krugu rumunjskih predsjedničkih izbora daje ovom heterodoksnom autsajderu priliku da sljedeći mjesec stupi na dužnost. Mainstream mediji su apoplektični jer je kritizirao rumunjsko držanje američke raketne obrambene infrastrukture i protiv je nastavljanja NATO-ovog posredničkog rata protiv Rusije preko Ukrajine. On je također pobožni pravoslavni kršćanin i hvalio je neke od najkontroverznijih ličnosti iz Drugog svjetskog rata u svojoj zemlji.

Zanimljivo, bio je i miljenik dijaspore, s tim da je za njega glasovalo više u zapadnoj nego u istočnoj Europi. Ovo sugerira da je njegova žalba također posljedica nade da će donijeti dugotrajnu odgovornost svojoj neslavno korumpiranoj zemlji i konačno pomoći njezinim građanima da poboljšaju svoj životni standard kroz učinkovitije ekonomske, financijske i razvojne politike. Vanjska politika je važna, ali lokalni problemi i ekonomija daleko nadmašuju ovo prvo za prosječne birače.

Ako Georgescu postane predsjednik Rumunjske, vjerojatnije je da će pokušati promijeniti unutarnje funkcioniranje svoje zemlje nego što će radikalno transformirati njezinu vanjsku politiku, ali također se ne može isključiti da bi njegova potencijalna pobjeda mogla negativno utjecati na NATO-ov proxy rat Rusije preko Ukrajine. Onima koji su glasali za njega ne sviđa se kako je ukrajinsko žito preplavilo njihovo domaće tržište na štetu lokalnih poljoprivrednika, a također nisu zadovoljni time što vlada financijski podupire ukrajinske izbjeglice.

Dodatno, posljednja vojno-strateška događanja u ovom sukobu pobudila su zabrinutost kod mnogih oko spektra Trećeg svjetskog rata, u kojem bi slučaju Rumunjska bila izravno uključena zbog svoje prethodno spomenute infrastrukture američke proturaketne obrane. Njihova zemlja također igra važnu logističku ulogu u naoružavanju Ukrajine i njezina novoizgrađena “Moldavska autocesta” mogla bi tamo olakšati raspoređivanje NATO trupa ako blok ili “koalicija voljnih” tamo odluči konvencionalno intervenirati.  

Čak i ako Rumunjska ne pošalje trupe, tranzitna uloga koju bi mogla igrati u tuđoj intervenciji mogla bi staviti rusku metu na leđa, pogotovo ako to dovede do izravnih NATO-ruskih neprijateljstava. Iz tog razloga i imajući na umu njegovu kritiku NATO-ovog posredničkog rata protiv Rusije kroz Ukrajinu, on kao vrhovni zapovjednik možda neće odobriti ove planove. Uostalom, on je populistički konzervativac-nacionalist koji daje prioritet onome što iskreno vjeruje da su nacionalni interesi, s kojima je ovaj scenarij kontradiktoran.

Ako pobijedi, tada će preuzeti dužnost 21. prosinca, što bi stoga moglo onemogućiti SAD-u da se od tada pa nadalje oslanja na Rumunjsku u gore navedenom pogledu. To bi bilo značajno, pod uvjetom da Georgescu ima političku volju za provedbu takve politike, jer to znači da bi Bidenova administracija na odlasku mogla imati samo manje od mjesec dana da to učini ako to želi. Uostalom, čak i ako Trump odluči “eskalirati do deeskalacije” takvim sredstvima, ni on to možda neće moći.

Uvijek postoji mogućnost da bi Poljska mogla poslužiti kao jedina ruta kojom bi konvencionalne NATO trupe mogle ući u Ukrajinu, čak i ako ne pošalje svoje, ali ni odlazeći konzervativno-nacionalistički predsjednik niti njegovi liberalno-globalistički suparnici u vladajućoj koaliciji ne bi ovo mogli dopustiti. Razlog je taj što se jedni i drugi žele obratiti ukroskeptičnim glasačima uoči predsjedničkih izbora iduće godine, prvi kako bi druge držali pod kontrolom, dok drugi želi konačno biti neobuzdan.

Zbog toga su jedni pokušavali nadmašiti druge u populističkoj retorici, a vladajuća koalicija čak je išla toliko daleko da je nadmašila bivšu konzervativno-nacionalističku vladu čiji je predsjednik na odlasku dijelom zauzeo još tvrđi stav prema Ukrajini. U tu su svrhu zahtijevali da ekshumira i propisno pokopa ostatke žrtava genocida u Volinji kao što je ranije učinio za 100.000 vojnika Wehrmachta, a sada samo nudi više vojne pomoći u zamjenu za zajam, a ne više besplatno.

Zapravo, jedan od zamjenika premijera otišao je toliko daleko da je optužio Zelenskog da želi izazvati poljsko-ruski rat u Ukrajini, što snažno signalizira da vladajuća liberalno-globalistička koalicija nije stvarno zainteresirana za omogućavanje konvencionalne NATO intervencije i stoga se na ovo ne može osloniti. Ako je Rumunjska također isključena u ovom pogledu ako Georgescu pobijedi, preuzme dužnost sljedećeg mjeseca i objavi predloženu politiku, tada bi SAD možda bio spremniji sklopiti dogovor s Rusijom.

Tu leži globalno najznačajnija posljedica ako ovaj populistički konzervativac-nacionalist postane predsjednik Rumunjske jer bi to moglo uvelike ograničiti načine na koje bi SAD – bilo pod odlazećom Bidenovom administracijom ili nadolazećom Trumpovom – mogao “eskalirati do deeskalacije”. Uklanjanjem vjerojatnosti konvencionalne intervencije NATO-a, vjerojatnost da će Rusija okončati ovaj sukob pod više vlastitih uvjeta mogla bi se znatno povećati, što bi moglo dovesti do trajnijeg rješenja.

Izvor.