Zelenskyjev flip-flop o uvjetima prekida vatre je lažni ustupak

Ukrajina će i dalje ostati de facto članica NATO-a sve dok njezina sigurnosna jamstva s članicama bloka ostaju na snazi.

Zelenski je nedavno odustao od uvjeta prekida vatre signalizirajući da bi prihvatio prekid neprijateljstava u zamjenu za prijem Ukrajine u NATO, iako se članak 5 ne primjenjuje na sav teritorij za koji on tvrdi da je njegov dok sukob traje. Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova tada je objavilo priopćenje o tome kako njihova zemlja neće prihvatiti nikakvu alternativu članstvu u NATO-u. Kremlj je ovaj zahtjev predvidljivo opisao kao neprihvatljiv.

To se poklopilo s pojašnjenjem glavnog tajnika NATO-a Ruttea da je fokus njegovog bloka trenutno na naoružavanju Ukrajine, što je potvrdilo izvješća Le Mondea da se nekoliko članica poput Mađarske, Njemačke, pa čak i SAD-a protivi pridruživanju Ukrajine u ovom trenutku. Širi kontekst tiče se Putina koji se konačno penje na ljestvici eskalacije nakon što je odobrio povijesnu upotrebu hipersonične rakete Orešnik srednjeg dometa sposobne za MIRV u borbi nakon što je SAD dopustio Ukrajini da koristi svoj ATACMS unutar teritorija Rusije koji se odnosi prije 2014. godine.

Ipak, ono što je izgubljeno usred najnovijih vijesti o Zelenskyjevom neuspjehu oko uvjeta primirja jest činjenica da je to zapravo samo lažni ustupak budući da nema šanse da će zauzeti sav izgubljeni teritorij svoje zemlje, plus još uvijek zahtijeva članstvo u NATO-u, koje je u korijenu ovog sukoba. U isto vrijeme, Ukrajina je već nedvojbeno de facto članica NATO-a nakon što je protekle godine dobila niz sigurnosnih jamstava s mnogim svojim članicama, koja duhom nalikuju članku 5.

Što se tiče toga, ova se klauzula popularno pogrešno prikazuje kao obvezujuća za zemlje da pošalju trupe u potporu saveznicima koji su napadnuti, iako ih zapravo samo obvezuje na pružanje bilo kakve potpore koju smatraju potrebnom. Sigurnosna jamstva koja su postignuta institucionaliziraju postojeću potporu tih zemalja Ukrajini u obliku oružja, razmjene obavještajnih podataka i druge pomoći, što je u biti isto kao i članak 5, ali bez ikakvog impliciranog (ključna riječ) pritiska da se pošalju trupe koje punopravno članstvo nosi.

Sve dok ovi sporazumi ostaju na snazi, tada bi zamrzavanje sukoba čak i bez formalnog pridruživanja Ukrajine NATO-u i dalje predstavljalo rusko prihvaćanje njenog de facto članstva kao što je objašnjeno, iako će Rusiji biti vrlo teško natjerati Ukrajinu da raskine te paktove i da njezini partneri to prihvate. Njemačka i Ujedinjeno Kraljevstvo dopuštaju raskid u roku od šest mjeseci od obavijesti bez ikakvih ograničenja, dok Poljska i SAD navode da će tekući i provedbeni sporazumi ostati na snazi.

Prema prvom, “Raskid neće utjecati na provedbu tekućih aktivnosti ili projekata, o kojima je odlučeno prije datuma njegovog raskida, osim ako Ukrajina i Poljska ne odluče drugačije”, dok drugi navodi da “svaki provedbeni sporazum ili dogovor sklopljeni između stranaka u skladu s uvjetima ovog Ugovora i dalje će ostati na snazi ​​prema njegovim vlastitim uvjetima, osim ako nije drugačije navedeno u uvjetima konkretnog provedbenog sporazuma ili dogovora.”

Drugim riječima, čak i u malo vjerojatnom slučaju da Rusija prisili Zelenskog ili bilo koga njegovog nasljednika da raskine te paktove, Poljska i SAD bi ipak mogle jednostrano provesti njihove dijelove prema svojim pravnim tumačenjima. To bi hipotetski moglo poprimiti oblik stvaranja proxy države u zapadnoj Ukrajini pod izlikama nacionalne sigurnosti kako bi se spriječilo raspoređivanje ruskih trupa na granicama NATO-a ako nacionalna vlada nekako padne pod utjecaj Kremlja.

Doduše, morali bi imati političku volju da stvarno rasporede trupe u zemlju i nejasno je bi li zbog ovoga bili voljni riskirati Treći svjetski rat ako bi Kremlj signalizirao da ima političku volju napasti te njihove trupe koje bi mogle službeno ući u Ukrajinu, ali to se ipak ne može isključiti. Sukladno tome, većina scenarija završetka ovog sukoba u nastajanju naginje sigurnosnim jamstvima Ukrajine uz ostanak NATO-a na snazi, što znači nastavak njezinog de facto članstva.

Jedini način na koji se to može izbjeći je ako Rusija postigne vojni napredak koji će joj omogućiti da prisili Zelenskog ili tko god njegov nasljednik može biti da raskine te paktove, a Zapad (ponajviše SAD i Poljska) bude ili odvraćen od organiziranja konvencionalne vojne intervencije, ili će se povući uslijed ruskog napada, ili su tamo brutalno poraženi u vrućem ratu koji nekako ne bukne nuklearno.

Sukladno tome, čak i ako Rusija postigne svoja četiri maksimalistička cilja obnove ustavne neutralnosti Ukrajine, demilitarizacije te zemlje, njezine denacifikacije i priznanja Kijeva o gubitku svojih pet bivših regija, Ukrajina će i dalje ostati de facto članica NATO-a ako ova sigurnosna jamstva ostanu na snazi. Zelenski, dakle, ne popušta ništa značajno odbijajući uvjete prekida vatre. Rusija će ili prihvatiti ovu novu vojno-stratešku stvarnost ili će morati pribjeći vještini da je pokuša promijeniti.

Izvor.