Putin se konačno penje na ljestvama eskalacije

On želi odvratiti još veće provokacije koje Zapad sada možda planira, kao što je destabiliziranje i zatim invazija Bjelorusije, s namjerom da ga se prisili da zamrzne postojeći LOC (line of contact) i zatim eventualno prihvati raspoređivanje zapadnih/NATO mirovnih snaga.

Putin je iznenadio svijet u četvrtak kada se obratio naciji kako bi ih obavijestio da je Rusija testirala novu hipersoničnu raketu srednjeg dometa ranije tog jutra u napadu na poznati industrijski kompleks iz sovjetske ere u ukrajinskom gradu Dnjepropetrovsku. Objasnio je da je to odgovor na to što su SAD i Velika Britanija nedavno dopustili Ukrajini da koristi svoje rakete dugog dometa unutar Rusije. Njihova je odluka rezultirala time da je posrednički rat NATO-a i Rusije u Ukrajini “poprimio elemente globalne prirode” prema njegovim riječima.

Kao što je ovdje objašnjeno u vezi s “trenutkom istine” do kojeg je dovela ova posljednja faza sukoba, bio je suočen s izborom ili eskalacije ili nastavka svoje politike strateškog strpljenja, od kojih bi prvo moglo osujetiti Trumpove pokušaje za postizanje mirovnog sporazuma, dok bi drugi mogao pozvati na dodatnu agresiju. Putin je izabrao prvo i to na kreativan način koji je malo tko predvidio. Raketni sustav Oreshnik čije je postojanje objelodanio u četvrtak ima višestruke povratne rakete (MIRV) s neovisnim ciljanjem.

To je u suštini ista vrsta oružja koju bi Rusija mogla upotrijebiti u slučaju nuklearnog sukoba sa Zapadom jer spomenuta značajka zajedno s hipersoničnom brzinom znači da ga je nemoguće presresti. Drugim riječima, Putin je zveckao ruskim nuklearnim oružjem na najuvjerljiviji mogući način osim testiranja nuklearnog oružja, što je njegova vlada prethodno potvrdila da neće učiniti iz razloga koji su ovdje objašnjeni. Stoga se konačno penje na ljestvici eskalacije.

Putin je do sada odbijao eskalirati kao odgovor na ukrajinske provokacije koje su uz podršku NATO-a trajale više od 1000 dana, a koje su uključivale bombardiranje Kremlja, sustava za rano upozoravanje, strateških aerodroma, nuklearnih elektrana i Krimskog mosta, među mnogim drugim osjetljivim ciljevima, kako bi se izbjegao treći svjetski rat. Također je do ovog trenutka davao prednost političkim ciljevima nad vojnim, ali to se sada mijenja otkako je shvatio da je njegovo strateško strpljenje protumačeno kao slabost i samo je potaknulo još više agresije.

Gledajući kako najnovija ukrajinska uporaba zapadnog oružja unutar ruskog teritorija prije 2014. nije bez presedana jer je HIMARS već korišten u regijama Belgorod i Kursk, od kojih je potonju Ukrajina izvršila invaziju uz potporu NATO-a tijekom ljeta, postavlja se pitanje zašto je trebalo više od tri mjeseca da se njegovi stavovi promijene. Također treba napomenuti da Rusija nije značajnije odgovorila na Ukrajinu koja je nabavila F-16 unatoč tome što je Lavrov prethodno upozorio da bi mogli biti nuklearno opremljeni.

Rusija je stoga mogla dobiti obavještajne podatke da Zapad planira još veću provokaciju u budućnosti. Bjeloruski mediji upravo su emitirali dokumentarac koji razotkriva zapadnu zavjeru za destabilizaciju i invaziju njihove zemlje, o čemu čitatelji mogu saznati više pregledom sedam analiza koje su navedene u ovdje. Sukladno tome, ocijenjeno je da “Ruska ažurirana nuklearna doktrina ima za cilj odvratiti neprihvatljive provokacije NATO-a”, a navedeno bi svakako predstavljalo takvu.

Putinovo strateško strpljenje konačno bi doseglo svoje granice da je doznao da se nešto takvo sprema, što bi objasnilo zašto je naredio da se Orešnik upotrijebi protiv tog industrijskog kompleksa iz sovjetske ere u središnjoj Ukrajini kako bi se poslala nepogrešiva poruku Zapadu da preispita svoje planove. Podsjećajući koliko je zabrinut za izbjegavanje Trećeg svjetskog rata, također ima smisla zašto je njegov glasnogovornik potvrdio da je Rusija o tome obavijestila SAD otprilike pola sata prije vremena.

Uostalom, lansiranje hipersoničnog projektila srednjeg dometa prema zapadu bez ikakve prethodne obavijesti moglo je potaknuti SAD na paniku tumačeći to kao početak potencijalnog prvog nuklearnog udara Rusije, čime je pokrenut točno isti scenarij na kojem je on toliko radio da ga izbjegne. Njegov motiv bio je odvratiti Zapad od izvođenja neprihvatljivih provokacija koje prelaze najosjetljivije crvene linije Rusije, a koje Zapad možda planira iz očaja da “eskalira do deeskalacije” pod svojim uvjetima.  

Pisalo se ovdje, ovdje, i ovdje da bi Trump mogao posegnuti za tim, ali posljednja eskalacija ATACMS-a – koja se može smatrati provokacijom jer te rakete imaju puno veći domet od HIMARS-a – sugerira da je “kolektivni Biden” odlučio da to prvo učini iz straha da bi kakav god dogovor postigao s Putinom previše ugrozio interese SAD-a. Sukladno tome, Putin je sada možda odlučio pobijediti SAD tako što će umjesto toga “eskalirati do deeskalacije” prema ruskim uvjetima.

U četvrtak ujutro je prvi put u borbi korišten MIRV, što je mnogo značajnije od američkog “kuhanja žabe” širenjem dometa projektila koje je Ukrajina već mogla koristiti unutar ruskih granica prije 2014. još jednom signalizirajući svoje eskalacijske planove dugo unaprijed, pogotovo jer je malo tko vidio da dolazi, a SAD je imao samo oko 30 minuta nakon obavijesti. Putin je također upozorio da nova doktrina Rusije dopušta korištenje takvog oružja protiv onih koji naoružavaju Ukrajinu.

Malo je vjerojatno da će odbaciti oprez u vjetar lansiranjem Oreshnika protiv vojnih ciljeva u zemljama NATO-a uz rizik izazivanja Trećeg svjetskog rata, ali ne može se isključiti da bi sljedeća eskalacija koju on razmatra kao odgovor na dodatnu agresiju mogla umjesto toga bombardirati Moldaviju. Glasnogovornica ministarstva vanjskih poslova Zakharova rekla je ranije ovog tjedna da tamošnja vlada koju podržava Zapad “brzinom pretvara zemlju u logističko središte koje se koristi za opskrbu ukrajinskih oružanih snaga”.

Ipak nije članica NATO-a pa bi je Rusija mogla bombardirati bez prelaska zapadnih crvenih linija, a da pritom signalizira da on nije onaj koji je gurnut za kojeg su sami sebe uvjerili da jest nakon što su pogrešno protumačili razloge njegovog strateškog strpljenja ako ga i dalje budu provocirali čak i nakon eskalacije u četvrtak. Oni žele da on prihvati zapadne/NATO mirovne snage duž crte dodira (LOC), nastavak militarizacije Ukrajine, njeno buduće članstvo u NATO-u i nikakve promjene u njezinom antiruskom zakonodavstvu.

Nasuprot tome, Putin želi izbaciti Ukrajinu iz četiri regije koje su glasale za pridruživanje Rusiji u rujnu 2022., bez zapadnih/NATO mirovnih snaga duž LOC-a, demilitarizaciju Ukrajine, obnovu njezine ustavne neutralnosti i ukidanje njezinog antiruskog zakonodavstva. Premlaćivanje Zapada “eskalacijom do deeskalacije”, ili barem konačno penjanje na ljestvici eskalacije kao odgovor na njihove provokacije, stoga je usmjereno na postizanje što više od ovih maksimalnih ciljeva.

Ako ostane pri svome i ne odustane od svog novootkrivenog pristupa, za koji je vjerojatno davno zakasnio budući da neki vjeruju da ga je trebao početi primjenjivati ​​nakon neuspjeha mirovnih pregovora u proljeće 2022., tada ima mnogo veće šanse za postizanje barem dio onih najvažnijih. NATO uvijek može konvencionalno intervenirati u Ukrajini zapadno od Dnjepra kako bi spasio dio svog geopolitičkog projekta pa bi Rusija trebala pretpostaviti da neće moći demilitarizirati ili denacificirati taj dio zemlje.  

Međutim, ono što može učiniti jest upotrijebiti vojna i diplomatska sredstva (pojedinačno i u kombinaciji kroz svoj gore spomenuti novootkriveni pristup) kako bi stekla kontrolu nad svim teritorijem za koji tvrdi da je njegov vlastiti istočno od Dnjepra, vjerojatno uključujući i istoimeni grad Zaporožja od 700.000 ljudi. Novim LOC-om tada bi mogle patrolirati čisto nezapadne snage raspoređene u sklopu mandata UN-a, dok bi Ukrajina mogla biti prisiljena demilitarizirati sve što je ostalo pod njezinom kontrolom istočno od Dnjepra.

Svo teško naoružanje moralo bi se povući prema zapadu kao dio masivne demilitarizirane zone (DMZ), dok također postoji mogućnost da ova regija “Transdnjepar” također dobije političku autonomiju ili barem kulturnu autonomiju kako bi se zaštitila prava etničkih Rusa i onih koji govore tim jezikom. Ovaj scenarij je prvi put predstavljen ovdje u ožujku i mogao bi poprimiti donji oblik, s tim da bi zapadni dio zemlje u plavoj boji mogao biti domaćin NATO trupama kao dio dogovora koji će zatim biti opisan:

Ukrajinu bi mogli odvratiti od kršenja primirja zbog toga što ju je DMZ stavila u nepovoljan položaj, dok bi Rusiju odvratila “sigurnosna jamstva” koja je Ukrajina ove godine stekla s hrpom zemalja NATO-a, što predstavlja de facto podršku Članku 5. Dok bi Rusija mogla upasti u DMZ, NATO bi također mogao upasti u zapadnu Ukrajinu ili možda čak prijeći Dnjepar, bilo zbog brze intervencije ili nakon što je već rasporedio svoje trupe zapadno od rijeke prema prešutnom dogovoru s Rusijom.

Ono što je navedeno u prethodna tri odlomka je maksimum koji Rusija realno može postići s obzirom na nove vojnostrateške okolnosti u kojima se nalazi tijekom 1000 dana od početka specijalne operacije. Putin se konačno počeo penjati na ljestvici eskalacije kako bi odvratio još veće provokacije koje Zapad sada možda planira s namjerom da ga prisili da zamrzne postojeći LOC i potom eventualno prihvati raspoređivanje zapadnih/NATO mirovnih snaga tamo.

Takav bi scenarij za njega bio potpuno neprihvatljiv iz perspektive interesa ruske nacionalne sigurnosti i vlastitog ugleda nakon obećanja da će zaustaviti širenje NATO-a u Ukrajini. Zadržavanje tog bloka zapadno od Dnjepra uz demilitarizaciju svega istočno od njega i sjeverno od administrativnih granica četiriju bivših ukrajinskih regija koje su se pridružile Rusiji u rujnu 2022., uvjetno poznatih kao regija “Transdnjepar”, ipak bi bio podnošljiv kompromis.

Trump bi ovo mogao smatrati dovoljno pragmatičnim dogovorom s kojim bi se složio jer bi ga sve relevantne strane u sukobu još uvijek mogle pretvoriti u pobjedu (npr. Rusija je dobila zemlju i stvorila DMZ duboko unutar Ukrajine; Ukrajina je nastavila postojati kao država; a SAD je de facto uključio Zapadnu Ukrajinu u NATO). Mogao bi čak stupiti na snagu prije toga ako bilo koja strana “eskalira do deeskalacije” prije njegove inauguracije i to je “međusobno očuvanje obraza” kompromis koji su postigle kako bi izbjegle Treći svjetski rat.

Naravno, bilo bi bolje da pristanu na to, a da ne izazovu kubansku krizu s ruba, koja bi mogla izmaći kontroli, stoga bi njihovi diplomati trebali početi raspravljati o tome sada, ili diplomati neke treće zemlje poput Indije trebaju to predložiti iza kulisa i zakotrljati loptu. Putinov novootkriveni (i vjerojatno dugo zakašnjeli) pristup signalizira da on neće prihvatiti zamrzavanje postojećeg LOC-a, niti posebno raspoređivanje NATO/zapadnih mirovnih snaga, te će eskalirati kako bi to spriječio.

Mogao bi čak ići toliko daleko da koristi taktičke nuklearne bombe u Ukrajini (i/ili NATO-ovom logističkom središtu u Moldaviji) ako osjeća da je stjeran u kut promjenjivim okolnostima u koje bi ga Zapad uskoro mogao staviti kroz svoje moguće nadolazeće veće provokacije (npr. destabiliziranje i invaziju Bjelorusije). Zapad stoga mora početi shvaćati Putina ozbiljno nakon što se konačno počeo penjati na ljestvici eskalacije, inače bi najgori mogući scenarij Trećeg svjetskog rata mogao postati neizbježan ako ga gurnu predaleko.

Izvor.