Američki plan PMC-a za Ukrajinu jednak je djelomičnoj konvencionalnoj intervenciji

SAD nastavlja razvijati svoju politiku prema sukobu u smjeru veće eskalacije kako bi kompenzirao nedopuštanje Ukrajini da se uskoro pridruži NATO-u.

CNN je citirao četiri neimenovana administrativna izvora kako bi ekskluzivno izvijestio da SAD razmatra otvoreno dopuštanje američkim privatnim vojnim poduzetnicima (PMC) da rade u Ukrajini na platnom popisu Pentagona pod izlikom da tamo održavaju i popravljaju vojnu opremu. Poljski premijer Tusk već je krajem svibnja priznao da “tamo (u Ukrajini) postoje neke trupe, mislim na vojnike. Tamo su neki vojnici. Promatrači, inženjeri”, tako da ovaj razvoj ne bi bio ništa novo sam po sebi.

Međutim, ono što je problematično u vezi s ovim prijedlogom jest to što se svodi na djelomičnu konvencionalnu intervenciju koja riskira normalizaciju sve otvorenijeg angažmana zapadnih sila unutar Ukrajine. Francuski predsjednik Macron nedavno je odustao od svoje retorike o odobravanju vlastite konvencionalne intervencije svoje zemlje u Ukrajini, vjerojatno u pokušaju da ponovno pridobije glasače uoči nadolazećih prijevremenih izbora, ali ove najnovije vijesti pokazuju da je SAD umjesto toga počeo koketirati s ovim scenarijem.

Ruski dužnosnici opetovano su obećali da će ciljati sve strane snage u Ukrajini, a mogućnost da bi veliki broj američkih PMCS-ova uskoro mogao biti ubijen od njihove strane, baš kao što je Rusija u siječnju uništila nekoliko desetaka francuskih, SAD bi mogao iskoristiti kao izgovor za daljnju eskalaciju. S jedne strane, predsjednik Putin oklijeva eskalirati, što dokazuje njegova mlaka reakcija na nedavno bombardiranje posjetitelja plaže uz potporu Ukrajine, ali s druge strane, nije mogao sjediti prekriženih ruku dok ti PMC-i ugrožavaju ruske trupe.

Stoga bi se trebalo uzeti zdravo za gotovo da bi oni vjerojatno postali prioritetne mete, čak i ako samo iz razloga “prestiža”, kao i nade koju neki ruski kreatori politike gaje da će njihova smrt koja je mogla biti visoko publicirana, vršiti veći pritisak na SAD da promijeni svoju politiku prema sukobu. Demokrati vjerojatno ne bi sjedili prekriženih ruku dok Rusija ubija PMC-ove njihove zemlje, niti bi vjerojatno povukli tu politiku tako kratko nakon što bi ona mogla biti proglašena, stoga bi se zbog toga mogla očekivati eskalacija.

Promatrači mogu samo nagađati o tome kakav bi to oblik mogao biti, ali stvar je u tome da provođenje prijedloga da se američkim PMC-ima otvoreno dopusti da rade u Ukrajini na platnom spisku Pentagona servisirajući američku opremu namijenjenu ubijanju Rusa predstavlja novu razinu uključenosti u sukob. Ruska “katastrofa u Deir ez-Zoru“, gdje su SAD navodno ubile mnoštvo Wagnerovih PMC-ova početkom 2018., dogodila se prije nego što su oba službeno priznala vezu te skupine s Ministarstvom obrane.

Sukladno tome, pripremljena je pozornica za deeskalaciju Rusije tako što se neće osjećati pod pritiskom da odgovori na ono što se dogodilo, ali to ne bi bio slučaj ako Rusija ubije američke PMC-ove u Ukrajini koji su službeno na platnom popisu Pentagona nakon formalne promjene administracije svoje politike prema ovoj osjetljivoj temi. Imajući to na umu, SAD očito zna u što se upušta, ali jastrebova frakcija koja stoji iza ovog prijedloga nastavlja ga forsirati kao način pokazivanja dodatne solidarnosti s novim saveznikom svoje zemlje.

Sredinom lipnja objašnjeno je da je “Sigurnosni pakt SAD-a s Ukrajinom utjeha za neodobravanje članstva u NATO-u“, a zatim tjedan dana kasnije da “Više protuzračne obrane i prekograničnih napada neće promijeniti dinamiku ukrajinskog sukoba”. Da rezimiramo radi lakšeg čitatelja, relevantni zaključak je bio da SAD nastavlja razvijati svoju politiku prema sukobu u smjeru veće eskalacije kako bi kompenzirao nedopuštanje Ukrajini da se uskoro pridruži NATO-u.

Niti slanje više protuzračne obrane, dopuštanje prekograničnih napada bilo gdje unutar Rusije pod izlikom preventivnog osujećivanja ili odgovora na prijetnje iz te nacije, ili otvoreno slanje PMC-a plaćenih od strane Pentagona u zonu sukoba neće imati značajan učinak na njegovu dinamiku. Rusija je već uvelike pobijedila NATO u njihovoj “utrci logistike“/”ratu iscrpljivanja“, toliko da je Sky News izvijestio krajem svibnja da Rusija proizvodi tri puta više granata od NATO-a po jednoj četvrtini cijene.

Sve što ovi potezi čine jest isprovocirati Rusiju da napusti svoju svetu suzdržanost i konačno odgovori na te provokacije, što bi onda moglo poslužiti kao opravdanje vjerojatno unaprijed planiranih eskalacijskih mjera SAD-a koje bi se lako mogle pretvoriti u novu kubansku krizu, koju jastrebovi žele. Najnoviji od ovih poteza najopasniji je od svih zbog šanse da će Rusija uskoro pobiti mnoštvo Amerikanaca i tako pokrenuti zapreku SAD-a za “recipročnu” eskalaciju (tako bi SAD mogao oblikovati svoj odgovor).

Opći je trend da će se posrednički rat NATO-a i Rusije u Ukrajini stoga dodatno intenzivirati tijekom ljeta, osobito ako se ova predložena politika objavi, čime se riskira Treći svjetski rat zbog pogrešne procjene u slučaju da SAD potom izravno udari na ruske snage u zoni sukoba. Naravno, relativno pragmatičnija frakcija SAD-a bi na kraju mogla prevladati i ili uništiti ovu politiku ili se pobrinuti da SAD ne reagira na taj način ako se to dogodi, ali to se ne može uzeti zdravo za gotovo.

Izvor.