Manifest Olafa Scholza za časopis Foreign Affairs potvrđuje njemačke hegemonističke ambicije

Njemački čelnik upravo je objavio nešto što se može protumačiti kao njegov manifest u kojem objašnjava zašto njegova zemlja navodno mora vratiti svoj prijašnji hegemonistički status, a objavio ga je nitko drugi nego isti časopis koji vodi Vijeće za vanjske poslove, koje se smatra jednim od najvećih utjecajnih platformi za kreiranje politike u Zlatnoj milijardi Zapada predvođenog SAD-om. Sama činjenica da su objavili njegov manifest može se smatrati de facto prešutnom podrškom bloka Novog hladnog rata njemačkim hegemonističkim ambicijama.

Poljska nije tako paranoična kao što neki nagađaju

Poljski sivi kardinal Jaroslaw Kaczynski nije pogriješio kada je nedavno upozorio na njemačku dominaciju Europom u komentarima koji su ponovili one od prije godinu dana u kojima je optužio tu zemlju da želi izgraditi “Četvrti Reich”. Njegova zemlja prethodno je poticala vojnu prijetnju svog susjeda srednjoj Europi kako bi Varšava učvrstila svoj regionalni utjecaj, ali manifest kancelara Olafa Scholza za časopis Foreign Affairs dokazuje da hegemonističke ambicije Berlina doista postoje.

Nova strateška kultura Njemačke

Pod naslovom “Globalni Zeitenwende: Kako izbjeći novi hladni rat u multipolarnoj eri”, njemački je čelnik artikulirao niz sredstava koje je de facto čelnik EU-a spreman upotrijebiti za sveobuhvatno učvršćivanje svog utjecaja u cijelom bloku navodno na temelju reagiranja na ukrajinski sukob. Prva trećina teksta samo je objašnjenje kako je sve došlo do ove točke iz perspektive njegove vlade, ali onda prelazi na razgovor o opipljivim politikama.

Scholzovim riječima, “Nova uloga Njemačke zahtijevat će novu stratešku kulturu, a strategija nacionalne sigurnosti koju će moja vlada usvojiti za nekoliko mjeseci odražavat će tu činjenicu”, što uokviruje sve što slijedi u njegovom članku. Rusija je primarna meta ove strategije, što je dokazala kancelarka izjavom da će “glavno pitanje biti s kojim prijetnjama se mi i naši saveznici moramo suočiti u Europi, neposredno iz Rusije.”

Zatim se potapšao po ramenu jer je ranije tijekom godine progurao ustavne reforme jer je omogućio planove svoje vlade da uloži približno 100 milijardi dolara u modernizaciju Bundeswehra, što je točno opisao kao “obilježavanje najveće promjene u njemačkoj sigurnosnoj politici od osnivanje Bundeswehra 1955.” Dva posto BDP-a također će biti uloženo u obranu u skladu s prethodnim zahtjevima SAD-a prema NATO partnerima.

“Vojna diplomacija”

Komplementarna njemačkom vojnom jačanju bez presedana nakon Drugog svjetskog rata je Scholzova politika poništavanja prethodnog odbijanja izvoza oružja u aktivne zone sukoba kako bi opremio Kijev. I ne samo to, njegova će zemlja također obučavati cijelu brigadu ukrajinskih vojnika na svom teritoriju u sklopu nove misije EU-a uz zamjenu oružja iz sovjetske ere koje Kijevu daju zemlje bivšeg Varšavskog bloka modernim njemačkim.

Izvan svojih granica, Scholz je rekao da je “Njemačka značajno povećala svoju prisutnost na istočnom krilu NATO-a, ojačavši borbenu skupinu NATO-a u Litvi pod vodstvom Njemačke i odredivši brigadu za osiguranje sigurnosti te zemlje. Njemačka također daje svoj doprinos NATO-ovoj borbenoj skupini u Slovačkoj, a njemačke zračne snage pomažu u nadzoru i osiguravanju zračnog prostora u Estoniji i Poljskoj. U međuvremenu je njemačka mornarica sudjelovala u NATO-ovim aktivnostima odvraćanja i obrane u Baltičkom moru.”

Posebnu zabrinutost izazvala je kancelarka koja je ponovno potvrdila da će “Njemačka nastaviti poštivati ​​svoju predanost NATO-ovim sporazumima o dijeljenju nuklearnog oružja, uključujući kupnju borbenih zrakoplova F-35 s dvostrukom osposobljenošću”, što će sigurno uznemiriti Rusiju. Sasvim jasno, Scholz namjerava da se Njemačka natječe s Poljskom kao glavni američki vojni posrednik u EU, u tu svrhu se nada da će mu impresivniji vojni kapaciteti Berlina i postojeće partnerstvo u dijeljenju nuklearnog oružja s Washingtonom dati prednost nad Varšavom.

Institucionalna ekspanzija

Ovo opažanje ne bi se trebalo tumačiti kao namjera da se revidira geopolitički ishod Drugog svjetskog rata, kao što su neki u Poljskoj špekulirali u vezi s onim što nazivaju “oporavljenim teritorijima” svoje zemlje koji sada tvore granicu s Njemačkom. Umjesto toga, to samo znači da Njemačka postaje samopouzdanija u primjeni svoje vojne moći u smislu sveobuhvatnog jačanja obrambenih sposobnosti svojih partnera prema zahtjevu njihovih vodstava, iako je istina da time riskira da postanu vazali.

Više je nego vjerojatno da će Scholz nastojati preslikati ovu potpuno istu strategiju na Zapadni Balkan nakon konačnog članstva tih država kandidata u de facto EU pod vodstvom Njemačke nakon što dovrše takozvani Berlinski proces. Unatoč priznavanju poteškoća s primanjem novih članica, kancelarka je govorila o obećanju koje bi ovaj ishod imao za jačanje potencijala bloka za postavljanje novih globalnih standarda za trgovinu i okoliš, itd.

Prema Scholzu, ovaj ambiciozni program odvijat će se uz punu suradnju s Francuskom, što je opisao kao “dijeljenje iste vizije snažne i suverene EU”. Migracijska i fiskalna politika moraju se reformirati, rekao je, kako bi se spriječilo da vanjske sile poput Rusije navodno pogoršaju unutarblokovske podjele. Njegovo predloženo rješenje za racionaliziranje napretka u ovim osjetljivim pitanjima jest “eliminirati sposobnost pojedinačnih zemalja da stave veto na određene mjere.”

Učvršćujući utjecaj

Ne postoji drugi način da se spomenuta reforma opiše kao da predstavlja neviđenu političku igru ​​moći upravo onakvu na koju su prethodno upozoravale Mađarska i Poljska. Ako uspije, onda će to rezultirati potpunim potčinjavanjem svih članica EU francusko-njemačkom duopolu, čime će se eliminirati oni ostaci suvereniteta koje još uvijek zadržavaju. Drugim riječima, ta osovina velikih sila postat će jedina bitna u Europi.

Vjerojatno će biti nemoguće za manje države da ikad vrate izgubljena prava u slučaju da Njemačka preuzme izravnu kontrolu nad njihovim vojskama nekada u budućnosti kao što Scholzov prijedlog za standardizaciju oružanih sustava EU-a vrlo snažno sugerira da će se to neizbježno dogoditi. Proširena vojna nazočnost tog hegemona u usponu duž istočne periferije bloka, o kojoj je tako visoko govorio ranije u članku, neizbježno bi mogla dovesti do toga kako bi se učvrstio politički utjecaj Berlina.

Slične takozvane “državne zavjere” poput one za koju njezine vlasti tvrde da su je spriječile u srijedu mogle bi postati izlika na temelju koje Njemačka preuzima izravnu kontrolu nad vojskama srednjoeuropskih zemalja na temelju navodnog pomaganja u održivom osiguravanju “zakona i reda”. S obzirom na to kako su te snage do tada mogle standardizirati svoje oružane sustave, bile bi savršeno interoperabilne s njemačkim, pogotovo ako su do tada već izvele više zajedničkih vježbi.

Prava kineska veza

Ostatak Scholzova članka govorio je nešto o njemačkom predstojećem pristupu Kini, ali ti planovi nisu tako izravno relevantni za hegemonističke ambicije njegove zemlje kao oni koje je spremna provesti protiv Rusije, stoga će ostati izvan dosega ove analize. Nakon pregleda uvida koji je do sada podijeljen, jasno je da je “stoljetna zavjera Njemačke da preuzme kontrolu nad Europom skoro gotova”, a svakim danom smanjuje se vjerojatnost poništavanja ovog scenarija.

Njezin vođa upravo je objavio nešto što se može protumačiti kao njegov manifest koji objašnjava zašto Njemačka navodno mora vratiti svoj prijašnji hegemonistički status, a objavio ga je nitko drugi nego isti časopis koji vodi Vijeće za vanjske poslove, koje se smatra jednim od najutjecajnijih političara platforme u Zlatnoj milijardi Zapada predvođenog SAD-om. Sama činjenica da su objavili njegov manifest može se smatrati de facto prešutnom podrškom bloka Novog hladnog rata njemačkim hegemonističkim ambicijama.

Zaključak je da Amerika teži obnoviti svoju opadajuću unipolarnu hegemoniju olakšavanjem hegemonijskog oživljavanja Njemačke kako bi se oslonila na tu zemlju kao svog glavnog “Voditelja iza leđa” (LFB) za upravljanje antiruskim naporima Zlatne milijarde za obuzdavanje u Europi. Ova politika ima za cilj dopustiti SAD-u da se više usredotoči na širenje NATO-a na Aziju-Pacifik kako bi unaprijedio svoje antikineske napore obuzdavanja u drugoj polovici Euroazije.

Taj početni razvoj trebao bi povećati vjerojatnost da će Narodna Republika pristati na američke uvjete za niz međusobnih kompromisa između njih radi uspostavljanja ravnoteže utjecaja koja će na kraju postati “nova normala”. Važno je da ove dvije supersile postignu opipljiv napredak u novom detantu prije planiranog putovanja državnog tajnika Blinkena u Peking negdje početkom sljedeće godine, ergo vrijeme iza objave Scholzova manifesta od strane Foreign Affairsa.

Zaključna razmišljanja

Veliki strateški kontekst unutar kojeg je artikulirao hegemonističke ambicije Njemačke je olakšati postupno preusmjeravanje svog američkog pokrovitelja sa zapadne Euroazije na njenu istočnu polovicu dok njegova zemlja preuzima ulogu američkog glavnog LFB proxyja u Europi za obuzdavanje Rusije. Ovaj slijed događaja za jačanje Zapadnog obuzdavanja Kine prešutno podržava elita Zlatne milijarde, što dokazuje Foreign Affairs koji objavljuje njegov povezani članak, potvrđujući tako da je američki plan u tijeku.

Izvor.