Goran Šijaković: Sistemske greške ili promjena, kao naše šanse za budućnost

Dok sjedim zadubljen u moje misli pokušavajući sastaviti nekoliko suvislih riječi na ovom mom blogu, postavljam si pitanje: Gdje početi?

Jer toliko je tema, poput teme o potrebi rekapitulacije korona-vremena, posebice mjera i njenih genocidnih posljedica ili prednost dati raseljenima u Ukrajini u odnosu na tamnopute Arape, Libijce, Sirijce, Iračane, koji su pobjegli iz zvojih zemalja iz istih razloga. Čovjek je čovjek, samo ga se u Systemu različito tretira, bilo zbog njegovog porijekla, bilo zbog njegovog mentalnog, kultutnog ili bilo kojeg politički korektnog ili nekorektnog uvjerenja. Ili da napišem nekoliko redaka o pozadini narativa o klimatskim promjenama, koje je navodno prouzrokovao čovjek, te koje su, opet navodno, isključivo posljedica emisija CO2? Planirane ili već provedene mjere, kao što je karbonski otisak, zadiru u najdublju poru naše egzistencije. Ili možda tema inflacija i kreirana energetska kriza, navodno, prema MSM isključivo zaslužna agresiji Rusije na Ukrajinu? Ili o uvođenju bezuvjetnog dohotka i deindustrijalizaciji, kao preduvjetu dovođenja mase u ovisnost o državi? Ili o digitalnom euru, sredstvu apsolutne kontrole i gašenju svake ekonomske neovisnosti pojedinca, a što se prezentira kao daljnji razvoj našeg monetarnog i gospodarskog sustava? ili neizbježna kriza novinarstva, “četvrte sile” koja je uzrokovana prevelikom blizinom politike i biznisa s jedne strane i novinara s druge strane, te je medije učinila ovisnima o reklamama (sponzorima) i državnim subvencijama? Ili možda da napišem nešto o nadolazećem kolapsu našeg gender-obrazovnog sustava, ili pravosudnog sustava, koji se pretvorio u inkviziciju Systema i naše zastranjene predstavničke demokracije?

Ovo nizanje bi svakako mogao nastaviti, ali ako sve to pobliže pogledamo, unatoč raznolikosti tih maski za defokusiranje javnosti, dolazim do jednog zajedničkog nazivnika, a to je, da je System, kojeg smo navodno mi ljudi stvorili, dosegao svoju krajnju razvojnu i egzistencijalnu točku. System i njihovi predstavnici, odnosno prije svega oni, koji od toga i dalje imaju koristi, bore se zubima i noktima protiv promjene, koja je, već jedno duže vrijeme, prijeko potrebna. Oni koji su tu neminovnost primijetili, ističu je javno ili je čak žive, brzo bivaju bačeni u kos teoretičara zavjere, tj. onih koji odbijaju državu, sustav i demokraciju, a u pojedinačnim slučajevima budu čak i optuženi kao huškačima naroda (Suharit Bagdi) i izvedeni pred sud s već gotovom presudom. Politički procesi su u ovoj današnjoj iluziji demokracije postali stvarnost. I to u zemljama visoke demokracije, kako smo ih često s divljenjem nazivali. Tako da ulazak tih „visokih demokratskih“ normi zahvatio je i pravosuđe Balkana, koje sad vodi i svoje politički motivirane procese (Francisković). S druge strane, moćnima i njihovim koordinatorima (Schwab) dopušteno je javno filozofirati o Velikom resetiranju i tehnokratskom društvu 4. industrijske revolucije, u kojem vlast preuzima digitalizacija, umjetna inteligencija i prisile u obliku društvenih kredita.

Albertu Einsteinu pripisuje se izjava, koja nam pokazuje upravo suprotno i potiče nas da razmišljamo izvan nametnutih okvira: “Ne možete riješiti probleme mjerama i rješenjima sustava u kojem su oni stvoreni”. Ova konstatacija, bila njegova ili ne, vrlo je važna, jer nam ukazuje kamo trebamo usmjeriti svoje misli i kako se možemo izvući iz transa problema, koje System sam stvara i generira.

Zato, u svim gore navedenim temama, treba misliti na jedan drugi/novi način, misliti drugačije, promišljati intuitivno, misliti unaprijed, misliti dalekosežno. Ljudi, koji su zbog svojih ideja i perspektiva gledanja, napadani, ušutkavani ili čak pogubljeni, uvijek su tijekom povijesti postajali pioniri značajnog razvoja za bolju budućnost svijeta. Njihov način suočavanja s izazovima svog vremena može nam biti kao primjerom onog sto mi trebamo uciniti danas. Ako malo bolje pogledamo, možemo primjetiti u mnogim krajevima uzburkanog svijeta i u svim njegovim totalitarnim sustavima, koji zajedno čine jedan jedinstveni System, dolazi do pucanje po šavovima. System se ruši, bilo da je to njegov financijski, bilo represivni dio. Ruši se pred ljudima, koji žive načelo, a koje je skovao jedan drugi veliki mislilac, višestruki arhitekt, inženjer, vizionar, dizajner, filozof i pisac Richard Buckminster Fuller: “Nikada ne mijenjate stvari boreći se protiv postojeće stvarnosti. Da biste nešto promijenili, stvorite novi model, koji će postojeći model učiniti suvisnim.”

Promijenimo dakle perspektivu i pogledajmo izuzetne prilike koje nam ove krize donose za istinsku životvornu transformaciju naših na smrt osuđenih sustava. Sad ili nikad!

Inače smatram, da kao razumna bića trebamo izvući lekcije iz proteklih godina i zbaciti sve okove, ma koliko oni bili primamljivi i atraktivni svojom „garancijom“ očuvanja komfor-zone. Samo ako uzmemo svoje živote u svoje ruke, mozemo kreirati naše vlastito dobro i dobro svih ljudi širom svijeta.

Piše: Goran Šijaković MeWe: https://mewe.com/i/goransijakovic, 12.11.2022.