Degutantna medijska propaganda na vrhuncu: „Rusija daje vojnicima Viagru da siluju Ukrajince.“ Neki naivac bi i povjerovao da iste laži ne koriste kada god smatraju prigodnima. 

Najveći šljam svijeta, mediji, u nama pokušavaju izazvati najniže emocionalne pobude kako bismo prihvatili njihovo izvršavanje agendi. Psihopati na vlasti žele da budemo ljuti, da se svađamo, da se dijelimo na cijepljene i necijepljene, na navijače za Ukrajinu ili Rusiju, žele da jedni omalovažavaju druge i nazivaju ih teoretičarima zavjere, da jedni napadaju druge… Što bi u ljudimo moglo jače potaknuti bijes od vijesti o obijesnom silovanju žena i muškaraca? Još k tome ako su silovatelji Rusi, oni koji se u medijima i kroz sve serije i filmove desetljećima prikazuju isključivo kao negativci? U nekom trenutku medijsko bjesomučno kondicioniranje će uroditi plodom. Nakon vijesti o silovanju, ljudi će prihvatiti ubijanje Rusa, bombardiranje ruskih stambenih zgrada, zažmirit će na ubijanje ruske djece, odobravat će slanje milijardi tona dolara i oružja Ukrajini, a nauštrb siromaštva Europe ili dr. Prihvatit će sve jer su povjerovali u laži, opet.

Sjećamo li se kako je (točno) Gaddafi skončao? Zapamtite vijesti (čitaj: gadljive laži) ovih istaknutih MSM lažova. Propaganda uvijek služi za izvršavanje ciljeva psihopata i sadista. Pregrube, prejake riječi? Ne, preblage. Ljudi odgovorni za ubijanje stotina, tisuća ili milijuna ljudi nisu ni u kojem pogledu normalni, već su psihopati ili sadisti. Ili oboje. A svoje izopaćene, krvoločne porive uspijevaju ispuniti isključivo zbog toga što se medijski izmanipulirani ljudi u ključnom trenutku slažu s propagandom i gadljivim lažima. Ti izmanipulirani ljudi, nažalost, nemaju dovoljno znanja.

Sjećamo li se C19 laži, igranje na emocionalne karte? “Cijepi se, misli na druge.” Danas je jasno i najokorjelijim cjepišama i zagovarateljima mjera da su ih vukli za nos, da su ispali ovce. Ali mnogi će zbog kognitivne disonance svoja “uvjerenja” braniti i dalje. Mnogi ljudi su kombinacijom providnosti, znanja i sviješću prozreli laži od samog početka. Na takvima svijet ostaje.

Da se vratimo razlogu pisanja ovog članka. Da Rusija nije uskočila u pomoć Siriji na zahtjev predsjednika Sirije, skončala bi kao Libija. Ne, Rusija neće završiti kao Libija, a USA će se, a ne Rusija, pobrinuti da pogine još puno Ukrajinaca.

Rusija se pod svaku cijenu mora uništiti pa su, po isprobanom receptu, posegnuli za kartom silovanja.

Ovaj puta je New York Post dobio čast da se istakne u lažima.

Da bi javnost prigrlila i podržala rat, vlade se oduvijek služe gadljivim lažima. Ovdje se nalazi članak o lažima zahvaljujući kojima su Amerikanci ušli u rat s Irakom. Dva mjeseca nakon što su iračke trupe umarširale u Kuvajt 2. kolovoza 1990., 15-godišnja kuvajtska djevojka pojavila se pred Kongresnim odborom za ljudska prava na Capitol Hillu.

Klub – koji nije bio službeni kongresni odbor, unatoč svom nazivu – predstavio je djevojčicu kao 15-godišnju Nayirah, čije prezime nije navela kako bi zaštitila svoju obitelj u Kuvajtu. Nayirah se prisjetila traume gledanja iračkih trupa kako upadaju u bolnicu Al Adan u Kuvajtu, gdje je volontirala kao medicinska sestra. Uživo u eteru rekla je da su Iračani izvadili 312 beba iz inkubatora i ostavili ih da umru na hladnom podu. [Kasnije se ispostavilo da je lagala]

“Da je moj nećak rođen prerano, također bi umro tog dana“, rekla je Nayirah novinarskoj prostoriji drhtavim glasom.

Glavne publikacije kao što je The New York Times i grupe za ljudska prava poput Amnesty Internationala ponovile su njezin uznemirujući iskaz. Ali američka javnost ostala je podijeljena oko toga treba li rasporediti trupe za oslobađanje Kuvajta. Ankete Gallupa iz 1990. pokazale su da je u kolovozu samo 17 posto američke javnosti podržavalo neposrednu vojnu intervenciju. U prosincu je to skočilo na 41 posto.

Kongres kojim su dominirali demokrati također je bio podijeljen, no Nayirahova priča možda je preokrenula ravnotežu prije glasovanja 12. siječnja 1991. Tog je dana Senat glasovao s 52 prema 47 za odobrenje američkih vojnih snaga u Iraku, pri čemu je sedam senatora citiralo Nayirah svjedočenja kako bi opravdali svoj stav. Glasovanje je dalo predsjedniku Georgeu HW Bushu političku potporu koja mu je bila potrebna da “spasi Kuvajt”… i vrijedna naftna polja.

Amerikanci bi možda bili manje sukobljeni da su znali da je priča o inkubatoru za bebe prijevara. Ali šteta je napravljena, odgovorni za ubijanje i pljačku nikad nisu dovedeni do lica pravde. I tako desetljećima i desetljećima.

Hoćemo li ikad naučiti?