Analiza neonacističkog terorističkog napada uz podršku NATO-a u ruskoj regiji Bryansk

Spajajući tri zapažanja vezana uz vrijeme ovog terorističkog napada, ulogu NATO-a u naoružavanju neonacista koji su ga izveli i prešutno odobravanje SAD-a za ono što se dogodilo, može se zaključiti da je ovo nova faza ovog posredničkog rata koji se trenutno odvija. Kako je Kijev predvidljivo doživljavao sve više neuspjeha, vjerojatno će pokušati izvesti više prekograničnih terorističkih napada kao asimetričan odgovor i očajnički pokušaj jačanja morala svoje strane u uvjetima rastućih gubitaka na terenu.

Skupina neonacističkih diverzanata infiltrirala se prošli tjedan na granicu u ruskoj regiji Bryansk kako bi izveli teroristički napad na neka ruralna naselja, za koji Moskva tvrdi da je učinjen s oružjem koje je isporučio NATO i prešutnim odobrenjem Washingtona. Zloglasni fašist ruskog podrijetla Denis Nikitin, vođa takozvanog “Ruskog dobrovoljačkog korpusa”, kasnije je preuzeo odgovornost i čak drsko proturječio višem savjetniku Zelenskog Mihailu Podoljaku potvrđujući da je Kijev doista omogućio napad.

Vrijeme u kojem se to dogodilo potvrđuje procjenu predsjednika pokreta “Mi smo zajedno s Rusijom” Vladimira Rogova da je djelomično bila namjera odvratiti pozornost od postupnog napredovanja Rusije oko Artjomovska/”Bakhmuta”. Sam Zelenski je preokrenuo scenarij od proteklih nekoliko mjeseci uoči neonacističkog terorističkog napada u Brjansku uz podršku NATO-a, a koji je njegov fašistički režim omogućio obavijestivši sve da bi Kijev mogao napustiti taj strateški grad iako je prethodno nijekao da hoće.

Ovaj osjetljivi narativni kontekst pomaže promatračima da bolje razumiju jedan od razloga zašto je Nikitinova teroristička skupina izvela svoj napad u ovom trenutku, ali tu je i nešto više od vojno-strateških proračuna njegove strane. Dok se NATO-ova samoproglašena “utrka logistike”/”rat iscrpljivanja” s Rusijom nastavlja i Kijev predvidljivo doživljava sve više neuspjeha, očekuje se da će potonji sve više pribjegavati takvim terorističkim napadima kao asimetričnih odgovora i jačanja morala.

Ove vrste napada teško je preventivno osujetiti same po sebi, posebno kada se uzme u obzir tradicionalna poroznost rusko-ukrajinske granice, koja u nekim slučajevima nažalost ostaje na snazi unatoč trenutnoj posebnoj operaciji Moskve. Nema sumnje da će se granica sada hitno utvrđivati i da će slične naknadne provokacije manje uspjeti, ali se ne mogu u potpunosti isključiti, niti bi itko trebao uzeti zdravo za gotovo da neće nanijeti neku štetu.

U svakom slučaju, radi se o tome da su neki iznenađujući nedostaci odigrali ulogu u onome što se nedavno dogodilo, ali Rusija će očito iz toga nešto naučiti kako bi se učinkovitije branila. Nakon što smo se izravno obratili onom poslovičnom slonu u prostoriji, sada je vrijeme da prijeđemo na simboličku važnost oružja NATO-a korištenog u posljednjem napadu, što razotkriva tvrdnje Zlatne milijarde Zapada predvođene SAD-om da ne postoje nikakvi neo-nacisti u Ukrajini niti ih podržava taj de facto blok Novog hladnog rata.

Realnost, koju svi objektivni promatrači već dobro znaju, jest da je Zapad oduvijek podržavao takve snage, upravo onako kako je ruski filozof Alexander Dugin nedavno svima objasnio u svom posljednjem intervjuu za RT. Međutim, ono što je jedinstveno u najnovijem neonacističkom terorističkom napadu jest da je to bio odvažan prekogranični napad. Ovo sugerira da naoružavanje fašizma Zlatne milijarde protiv Rusije ulazi u novu fazu u kojoj će prijeći u agresivniju ofenzivu iz očaja.

Ta vojno-strateška dinamika izravno je povezana s prethodnim narativom koji okružuje Kijevov nadolazeći gubitak Artjomovska, a oba zauzvrat vode do trećeg i posljednjeg zapažanja o ulozi SAD-a u najnovijim događajima. Kao glavni mozak iza NATO-ruskog posredničkog rata u Ukrajini, koji je geostrateški najznačajniji sukob od Drugog svjetskog rata, nema šanse da SAD nije bio svjestan svega što se odvijalo unaprijed.

Procjena Moskve da je Washington u najmanju ruku prešutno odobrio prekogranični neonacistički teroristički napad Kijeva svakako je točna jer je nevjerojatno da se to dogodilo pred nosom SAD-a. Pentagon dominira bojnim prostorom pred Ukrajinom, ali u potpunosti uz potporu NATO-a, iza linije kontrole i kao takav ima potpuno razumijevanje situacije o svemu što se tamo događa na terenu. Poricanje prethodne izjave o činjenicama je zabluda i to rade samo dezinformatori.

Spajajući tri zapažanja vezana uz vrijeme ovog terorističkog napada, ulogu NATO-a u naoružavanju neonacista koji su ga izveli i prešutno odobravanje SAD-a za ono što se dogodilo, može se zaključiti da je nova faza ovog proxy rata u odvijanju. Kako je Kijev predvidljivo doživljavao sve više neuspjeha, vjerojatno će pokušati izvesti više prekograničnih terorističkih napada kao asimetričan odgovor i očajnički pokušaj jačanja morala svoje strane u uvjetima rastućih gubitaka na terenu.

Izvor.