Ne podliježite podlim izvadcima i izvrtanjem rečenica iz konteksta kako bi medijima odgovaralo u narativ, a moćnicima izvršavalo interese. Kristalno je jasno zašto Zapad želi uništiti Rusiju. Cijeli tekst Vladimira Putina.

U nastavku prenosimo cijeli tekst govora Vladimira Putina koji je objavio službeni portal Kremlja:

Građani Rusije, građani Donjecke i Luganske narodne republike, stanovnici Zaporoške i Hersonske oblasti, zastupnici Državne dume, senatori Ruske Federacije,
kao što znate, održani su referendumi u Donjeckoj i Luganskoj narodnoj republici te u regijama Zaporožje i Herson. Glasački listići su prebrojani i rezultati su objavljeni. Narod je napravio svoj nedvosmislen izbor.

Danas ćemo potpisati ugovore o pristupanju Narodne Republike Donjeck, Narodne Republike Lugansk, Zaporoške oblasti i Hersonske oblasti Ruskoj Federaciji. Ne sumnjam da će Savezna skupština podržati ustavne zakone o pristupanju Rusiji i osnivanju četiri nove regije, naše nove konstitutivne entitete Ruske Federacije, jer je to volja milijuna ljudi.

To je nesumnjivo njihovo pravo, inherentno pravo zapečaćeno u članku 1. Povelje UN-a, koji izravno navodi načelo jednakih prava i samoodređenja naroda.
Ponavljam, to je urođeno pravo naroda. Temelji se na našoj povijesnoj srodnosti i upravo je to pravo dovelo do pobjede generacije naših prethodnika, onih koji su stoljećima gradili i branili Rusiju od vremena Stare Rusije.
Ovdje u Novorosiji, [Pjotr] Rumjancev, [Aleksandar] Suvorov i [Fjodor] Ušakov vodili su svoje bitke, a Katarina Velika i [Grigorij] Potemkin osnovali su nove gradove. Naši djedovi i pradjedovi borili su se ovdje do kraja u Velikom domovinskom ratu.
Uvijek ćemo se sjećati heroja Ruskog proljeća, onih koji su odbili prihvatiti neonacistički državni udar u Ukrajini 2014., svih onih koji su umrli za pravo da govore svojim materinjim jezikom, za očuvanje svoje kulture, tradicije i vjere, i za samo pravo na život. Sjećamo se vojnika Donbasa, mučenika “Odesskog Hatina”, žrtava neljudskih terorističkih napada kijevskog režima. Odajemo počast dragovoljcima i policajcima, civilima, djeci, ženama, starcima, Rusima, Ukrajincima, ljudima raznih nacionalnosti; popularni čelnik Donjecka Alexander Zakharchenko; vojni zapovjednici Arsen Pavlov i Vladimir Žoga, Olga Kočura i Aleksej Mozgovoj; tužitelj Republike Lugansk Sergej Gorenko; padobranac Nurmagomed Gadžimagomedov i svi naši vojnici i časnici koji su poginuli herojskom smrću tijekom specijalne vojne operacije. Oni su heroji. Heroji velike Rusije. Molimo vas da mi se pridružite minutom šutnje kako bismo odali počast njihovoj uspomeni.

Iza izbora milijuna stanovnika u Donjeckoj i Luganskoj narodnoj republici, u Zaporožskoj i Hersonskoj oblasti stoji naša zajednička sudbina i tisućljetna povijest. Ljudi su tu duhovnu povezanost prenijeli na svoju djecu i unuke. Unatoč svim kušnjama koje su prošli, ljubav prema Rusiji ponijeli su kroz godine. Ovo je nešto što nitko ne može uništiti. Zato su i starije generacije i mladi – oni koji su rođeni nakon tragičnog raspada Sovjetskog Saveza – glasovali za naše jedinstvo, za našu zajedničku budućnost.

Godine 1991. u Beloveškoj Pušči predstavnici tadašnje partijske elite donijeli su odluku o raspadu Sovjetskog Saveza, ne pitajući obične građane što žele, a ljudi su se odjednom našli odsječeni od svoje domovine. To je razjedinilo i rasparčalo našu nacionalnu zajednicu i izazvalo nacionalnu katastrofu. Baš kao što je vlada tiho razgraničila granice sovjetskih republika, djelujući iza kulisa nakon revolucije 1917., posljednji su čelnici Sovjetskog Saveza, suprotno izravnom izražavanju volje većine naroda na referendumu 1991., uništili našu veliku državu, i jednostavno natjerao ljude u bivšim republikama da se suoče s tim kao svršenom činjenicom.
Mogu priznati da nisu ni znali što rade i kakve će posljedice na kraju imati njihovi postupci. Ali to sada nije važno. Sovjetskog Saveza više nema; ne možemo se vratiti u prošlost. Zapravo, Rusiji to danas više ne treba; ovo nije naša ambicija. Ali nema ništa jače od odlučnosti milijuna ljudi koji se svojom kulturom, vjerom, tradicijom i jezikom smatraju dijelom Rusije, čiji su preci stoljećima živjeli u jednoj zemlji. Nema ništa jače od njihove odlučnosti da se vrate u svoju pravu povijesnu domovinu.

Osam dugih godina ljudi u Donbasu bili su podvrgnuti genocidu, granatiranju i blokadama; u Hersonu i Zaporožju vodila se zločinačka politika koja je gajila mržnju prema Rusiji, prema svemu ruskom. I sada, tijekom referenduma, kijevski režim prijetio je učiteljicama, ženama koje su radile u izbornim povjerenstvima odmazdom i smrću. Kijev je milijunima ljudi koji su došli izraziti svoju volju zaprijetio represijom. Ali stanovnici Donbasa, Zaporožja i Hersona nisu bili slomljeni i rekli su svoje.
Želim da me kijevske vlasti i njihovi pravi upravitelji na Zapadu sada čuju i želim da svi ovo upamte: ljudi koji žive u Lugansku i Donjecku, u Hersonu i Zaporožju postali su naši građani, zauvijek.

Pozivamo kijevski režim da odmah prekine vatru i sva neprijateljstva; prekinuti rat koji je pokrenula još 2014. i vratiti se za pregovarački stol. Na to smo spremni, kao što smo više puta rekli. Ali o izboru ljudi u Donjecku, Lugansku, Zaporožju i Hersonu neće se raspravljati. Odluka je donesena i Rusija je neće izdati. Aktualne vlasti u Kijevu trebale bi poštovati ovo slobodno izražavanje narodne volje; nema drugog načina. Ovo je jedini put do mira.
Branit ćemo svoju zemlju svim snagama i sredstvima koje imamo i učinit ćemo sve da osiguramo sigurnost naših ljudi. To je velika oslobodilačka misija našeg naroda.
Sigurno ćemo obnoviti porušene gradove i naselja, stambene zgrade, škole, bolnice, kazališta i muzeje. Obnovit ćemo i razviti industrijska poduzeća, tvornice, infrastrukturu, kao i sustav socijalne sigurnosti, mirovinski, zdravstveni i obrazovni sustav.
Svakako ćemo raditi na poboljšanju razine sigurnosti. Zajedno ćemo se pobrinuti da građani u novim regijama osjete podršku svih ljudi Rusije, cijele nacije, svih republika, teritorija i regija naše goleme domovine.
Prijatelji, kolege.
danas bih se želio obratiti našim vojnicima i časnicima koji sudjeluju u specijalnoj vojnoj operaciji, borcima Donbasa i Novorosije, onima koji su otišli u vojne regrutne urede nakon što su primili poziv prema izvršnoj naredbi o djelomičnoj mobilizaciji, oni koji su to činili dobrovoljno, odgovarajući na zov srca. Obratio bih se njihovim roditeljima, ženama i djeci, da im kažem za što se naš narod bori, protiv kakvog smo neprijatelja i tko gura svijet u nove ratove i krize i iz toga izvlači krvavu korist.

Naši sunarodnjaci, naša braća i sestre u Ukrajini koji su dio našeg ujedinjenog naroda svojim su očima vidjeli što je vladajuća klasa takozvanog Zapada pripremila čovječanstvu u cjelini. Odbacili su maske i pokazali od čega su zapravo napravljeni.
Kada se Sovjetski Savez raspao, Zapad je odlučio da će svijet i svi mi trajno pristati na njegov diktat. Godine 1991. Zapad je mislio da se Rusija nakon takvih šokova nikada neće dići i da će se sama raspasti. Ovo se zamalo dogodilo. Sjećamo se strašnih devedesetih, gladnih, hladnih i beznadnih. Ali Rusija je ostala stajati, oživjela, ojačala i zauzela svoje pravo mjesto u svijetu.
Za to vrijeme Zapad je nastavio i traži još jednu priliku da nam zada udarac, da oslabi i razbije Rusiju o kojoj su oduvijek sanjali, da nam podijeli državu i naše narode jedne protiv drugih osudi na siromaštvo i izumiranje. Ne mogu biti mirni znajući da na svijetu postoji tako velika zemlja s ovim ogromnim teritorijem, sa svojim prirodnim bogatstvom, resursima i ljudima koji ne mogu i neće izvršavati tuđe naredbe.

Zapad je spreman prijeći svaku granicu kako bi sačuvao neokolonijalni sustav koji mu omogućuje da živi od svijeta, da ga pljačka zahvaljujući dominaciji dolara i tehnologije, da ubira stvarni danak od čovječanstva, da crpi njegov primarni izvor nezasluženog blagostanja, najamnine koja se plaća hegemonu. Očuvanje te rente njihova je glavna, stvarna i apsolutno sebična motivacija. Zato im je u interesu potpuna desuverenizacija. To objašnjava njihovu agresiju prema neovisnim državama, tradicionalnim vrijednostima i autentičnim kulturama, pokušaje potkopavanja međunarodnih i integracijskih procesa, novih globalnih valuta i centara tehnološkog razvoja koje ne mogu kontrolirati. Za njih je kritično važno prisiliti sve zemlje da predaju svoj suverenitet Sjedinjenim Državama.

U određenim zemljama, vladajuće elite dobrovoljno pristaju to učiniti, dobrovoljno pristaju postati vazali; drugi su podmićeni ili zastrašeni. A ako to ne uspije, uništavaju cijele države, ostavljajući za sobom humanitarne katastrofe, pustoš, ruševine, milijune uništenih i unakaženih ljudskih života, terorističke enklave, zone socijalne katastrofe, protektorate, kolonije i polukolonije. Nije im svejedno. Sve do čega im je stalo je vlastita korist.
Ponovno želim naglasiti da su njihova nezasitnost i odlučnost da očuvaju svoju nesputanu dominaciju pravi uzroci hibridnog rata koji kolektivni Zapad vodi protiv Rusije. Oni ne žele da budemo slobodni; žele da budemo kolonija. Oni ne žele ravnopravnu suradnju; žele pljačkati. Ne žele nas vidjeti slobodno društvo, nego kao masu bezdušnih robova.
Oni naše misli i našu filozofiju vide kao izravnu prijetnju. Zato ciljaju naše filozofe na atentat. Naša kultura i umjetnost predstavljaju opasnost za njih pa ih pokušavaju zabraniti. Prijetnja im je i naš razvoj i prosperitet jer je konkurencija sve veća. Oni ne žele i ne trebaju Rusiju, ali mi hoćemo.
Želio bih vas podsjetiti da su se u prošlosti ambicije svjetske dominacije više puta razbijale o hrabrost i otpornost našeg naroda. Rusija će uvijek biti Rusija. Nastavit ćemo braniti svoje vrijednosti i našu Domovinu.

Zapad računa na nekažnjivost, da se može izvući za sve. Zapravo, tako je i bilo donedavno. Strateški sigurnosni sporazumi bačeni su u smeće; dogovori postignuti na najvišoj političkoj razini proglašeni su bajkama; čvrsta obećanja da se NATO neće širiti na istok ustupila su mjesto prljavoj prijevari čim su naši bivši čelnici povjerovali u njih; ugovori o proturaketnoj obrani, projektilima srednjeg i kraćeg dometa jednostrano su raskinuti pod nategnutim izgovorima.
A sve što čujemo je da Zapad inzistira na poretku temeljenom na pravilima. Odakle je to uopće došlo? Tko je ikada vidio ova pravila? Tko ih je dogovorio ili odobrio? Čujte, ovo su samo gluposti, čista prijevara, dvostruka ili čak trostruka mjerila! Sigurno misle da smo glupi.
Rusija je velika tisućljetna sila, cijela jedna civilizacija i ona neće živjeti po takvim provizornim, lažnim pravilima.
Takozvani Zapad je pogazio načelo nepovredivosti granica, pa sada po svom nahođenju odlučuje tko ima pravo na samoopredjeljenje, a tko nema, tko ga nije dostojan. Nejasno je na čemu se temelje njihove odluke i tko im je uopće dao pravo odlučivanja. Samo su pretpostavili.

Zato ih izbor ljudi na Krimu, Sevastopolju, Donjecku, Lugansku, Zaporožju i Hersonu tako bijesno ljuti. Zapad nema nikakvo moralno pravo vagati, pa čak ni riječ progovoriti o slobodi demokracije. Nije i nikada nije.
Zapadne elite ne samo da poriču nacionalni suverenitet i međunarodno pravo. Njihova hegemonija ima izražena obilježja totalitarizma, despotizma i aparthejda. Oni drsko dijele svijet na svoje vazale – takozvane civilizirane zemlje – i sve ostale, koje bi, prema nacrtima današnjih zapadnih rasista, trebalo pribrojati barbarima i divljacima. Lažne etikete poput “odmetnička zemlja” ili “autoritarni režim” već su dostupne, a koriste se za stigmatiziranje cijelih naroda i država, što nije ništa novo. Tu nema ništa novo: duboko u sebi zapadne su elite ostale isti kolonizatori. Oni diskriminiraju i dijele narode na gornji sloj i ostale.
Na takav politički nacionalizam i rasizam nikada nismo pristali niti ćemo pristati. Što je drugo, ako ne rasizam, rusofobija koja se širi svijetom? Što je, ako ne rasizam, dogmatsko uvjerenje Zapada da je njegova civilizacija i neoliberalna kultura neosporan model koji treba slijediti cijeli svijet? “Ili si s nama ili protiv nas.” Čak zvuči čudno.
Zapadne elite čak kajanje za vlastite povijesne zločine prebacuju na sve ostale, tražeći od građana svojih zemalja i drugih naroda da priznaju stvari s kojima nemaju nikakve veze, primjerice, razdoblje kolonijalnih osvajanja.
Vrijedno je podsjetiti Zapad da je svoju kolonijalnu politiku započeo još u srednjem vijeku, nakon čega je uslijedila svjetska trgovina robljem, genocid nad indijanskim plemenima u Americi, pljačkanje Indije i Afrike, ratovi Engleske i Francuske protiv Kine, kao zbog čega je bila prisiljena otvoriti svoje luke za trgovinu opijumom. Ono što su učinili bilo je da su čitave nacije navukli na drogu i namjerno istrijebili cijele etničke skupine radi otimanja zemlje i resursa, loveći ljude poput životinja. To je protivno ljudskoj prirodi, istini, slobodi i pravdi.
Dok mi – mi smo ponosni što je u 20. stoljeću naša zemlja predvodila antikolonijalni pokret, koji je otvorio mogućnosti mnogim narodima diljem svijeta da ostvare napredak, smanje siromaštvo i nejednakost te pobijede glad i bolest.
Naglasimo, jedan od razloga stoljetne rusofobije, neskrivenog animoziteta zapadnih elita prema Rusiji je upravo činjenica da im nismo dopustili da nas pljačkaju u razdoblju kolonijalnih osvajanja i tjerali Europljane da s nama trguju na obostrano korisnim uvjetima. To je postignuto stvaranjem snažne centralizirane države u Rusiji, koja je rasla i jačala na velikim moralnim vrijednostima pravoslavnog kršćanstva, islama, judaizma i budizma te ruske kulture i ruske riječi koja je bila otvorena svima.
Postojali su brojni planovi za invaziju na Rusiju. Takvi su pokušaji učinjeni tijekom Vremena Poteškoća u 17. stoljeću i u razdoblju kalvarija nakon revolucije 1917. godine. Svi su propali. Zapad se uspio dočepati ruskog bogatstva tek krajem 20. stoljeća kada je država bila uništena. Nazivali su nas prijateljima i partnerima, ali su nas tretirali kao koloniju, koristeći razne sheme za ispumpavanje trilijuna dolara iz zemlje. Sjećamo se. Nismo ništa zaboravili.
Prije nekoliko dana ljudi u Donjecku i Lugansku, Hersonu i Zaporožju izrazili su svoju podršku obnovi našeg povijesnog jedinstva. Hvala vam!
Zapadne zemlje već stoljećima govore da donose slobodu i demokraciju drugim narodima. Ništa nije dalje od istine. Umjesto da donesu demokraciju oni su gušili i iskorištavali, a umjesto da daju slobodu oni su porobljavali i tlačili. Unipolarni svijet je inherentno antidemokratski i neslobodan; lažna je i licemjerna skroz.
Sjedinjene Države su jedina zemlja na svijetu koja je dva puta upotrijebila nuklearno oružje, uništivši gradove Hirošimu i Nagasaki u Japanu. I napravili su presedan.
Podsjetimo se da su tijekom Drugog svjetskog rata Sjedinjene Države i Britanija pretvorile Dresden, Hamburg, Köln i mnoge druge njemačke gradove u ruševine, bez ikakve vojne potrebe. Učinjeno je to razmetljivo i, ponavljam, bez ikakve vojne potrebe. Imali su samo jedan cilj, kao i kod nuklearnog bombardiranja japanskih gradova: zastrašiti našu zemlju i ostatak svijeta.
Sjedinjene Države ostavile su dubok ožiljak u sjećanju naroda Koreje i Vijetnama svojim tepih bombardiranjem te korištenjem napalma i kemijskog oružja.
Ona zapravo i dalje okupira Njemačku, Japan, Republiku Koreju i druge zemlje, koje cinično nazivaju jednakima i saveznicima. Vidi sad, kakav je to savez? Cijeli svijet zna da su najviši dužnosnici u tim zemljama špijunirani i da su njihovi uredi i domovi prisluškivani. Bruka, sramota za one koji ovo rade i za one koji poput robova šutke i krotko gutaju ovo bahato ponašanje.
Naredbe i prijetnje koje upućuju svojim vazalima nazivaju euroatlantskom solidarnošću, a stvaranje biološkog oružja i korištenje ljudskih subjekata, uključujući i Ukrajinu, nazivaju plemenitim medicinskim istraživanjem.
Njihova destruktivna politika, ratovi i pljačka pokrenuli su današnji masovni val migranata. Milijuni ljudi trpe poteškoće i poniženja ili umiru od tisuća pokušavajući doći do Europe.
Sada izvoze žito iz Ukrajine. Kamo to vode pod krinkom osiguranja prehrambene sigurnosti najsiromašnijih zemalja? Kamo ide? Nose ga u iste europske zemlje. Samo pet posto isporučeno je najsiromašnijim zemljama. Opet više varanja i gole prijevare.
Zapravo, američka elita koristi tragediju ovih ljudi da oslabi svoje suparnike, da uništi nacionalne države. To vrijedi za Europu i za identitete Francuske, Italije, Španjolske i drugih zemalja sa stoljetnom poviješću.

Washington zahtijeva sve više i više sankcija protiv Rusije, a većina europskih političara poslušno ide uz to. Oni jasno razumiju da pritiskom na EU da se potpuno odrekne ruskih energetskih i drugih resursa, Sjedinjene Države praktički guraju Europu prema deindustrijalizaciji u pokušaju da se dočepaju cjelokupnog europskog tržišta. Te europske elite sve razumiju – razumiju, ali radije služe interesima drugih. To više nije servilnost nego izravna izdaja vlastitog naroda. Bog blagoslovio, na njima je.

Ali Anglosaksonci vjeruju da sankcije više nisu dovoljne i sada su se okrenuli subverziji. Čini se nevjerojatno, ali je činjenica – izazivanjem eksplozija na međunarodnim plinovodima Sjevernog toka koji prolaze dnom Baltičkog mora zapravo su krenuli u uništavanje cijele europske energetske infrastrukture. Svima je jasno tko je na dobitku. Odgovorni su, naravno, oni koji imaju koristi.
Diktat SAD-a podupire gruba sila, na zakonu šake. Nekad je lijepo zamotano, nekada nema nikakvog omota, ali bit je isti – zakon šake. Otuda razmještanje i održavanje stotina vojnih baza na svim stranama svijeta, širenje NATO-a i pokušaji kovanja novih vojnih saveza, poput AUKUS-a i sličnih. Mnogo se radi na stvaranju vojno-političkog lanca Washington-Seoul-Tokio. Sve države koje posjeduju ili teže istinskom strateškom suverenitetu i sposobne su se suprotstaviti zapadnoj hegemoniji, automatski se proglašavaju neprijateljima.
To su načela koja leže u osnovi vojnih doktrina SAD-a i NATO-a koje zahtijevaju potpunu dominaciju. Zapadne elite s istim licemjerjem iznose svoje neokolonijalističke planove, tvrdeći da su namjere miroljubive, govoreći o nekakvom odvraćanju. Ova izbjegavajuća riječ migrira iz jedne strategije u drugu, ali zapravo znači samo jedno – potkopavanje svih i svih suverenih centara moći.

Već smo čuli o odvraćanju Rusije, Kine i Irana. Vjerujem da su sljedeće na redu druge zemlje Azije, Latinske Amerike, Afrike i Bliskog istoka, kao i sadašnji američki partneri i saveznici. Uostalom, znamo da kad su nezadovoljni, uvode sankcije i protiv svojih saveznika – protiv ove ili one banke ili tvrtke. To je njihova praksa i proširit će je. Imaju sve na vidiku, uključujući i naše susjede – zemlje ZND-a.
Istodobno, Zapad se očito već dugo bavi pustim željama. Pokrećući sankcijski blitzkrieg protiv Rusije, primjerice, mislili su da ponovno mogu postrojiti cijeli svijet pod svojom komandom. Međutim, kako se pokazalo, takva svijetla perspektiva ne uzbuđuje sve – osim potpunih političkih mazohista i obožavatelja drugih nekonvencionalnih oblika međunarodnih odnosa. Većina država odbija „salutirati“ i umjesto toga odabire razuman put suradnje s Rusijom.
Zapad očito nije očekivao takvu neposlušnost. Jednostavno su se navikli ponašati šablonski, grabiti što im se prohtije, ucjenama, podmićivanjem, zastrašivanjem i uvjerili sami sebe da će te metode zauvijek funkcionirati, kao da su se fosilizirale u prošlosti.
Takvo samopouzdanje izravan je proizvod ne samo ozloglašenog koncepta iznimnosti – iako ne prestaje čuditi – već i stvarne „gladi za informacijama“ na Zapadu. Istina je utopljena u oceanu mitova, iluzija i lažiranja, uz izrazito agresivnu propagandu, laganje kao Goebbels. Što je laž nevjerojatnija, ljudi će brže povjerovati u nju – tako oni funkcioniraju, po tom principu.

Ali ljudi se ne mogu hraniti tiskanim dolarima i eurima. Ne možete ih hraniti tim komadima papira, a virtualna, napuhana kapitalizacija zapadnih društvenih medija ne može grijati njihove domove. Sve što govorim je važno. I ono što sam upravo rekao nije ništa manje: ne možete nikoga nahraniti papirom – trebate hranu; i ne možete grijati ničiju kuću s ovim napuhanim kapitalizacijama – potrebna vam je energija.

Zato političari u Europi moraju uvjeravati svoje sugrađane da manje jedu, rjeđe se tuširaju i toplije se oblače kod kuće. A oni koji počnu postavljati poštena pitanja tipa “Zašto je to zapravo?” odmah se proglašavaju neprijateljima, ekstremistima i radikalima. Oni opet pokazuju na Rusiju i kažu: to je izvor svih vaših nevolja. Više laži.

Posebno želim istaknuti činjenicu da postoje svi razlozi za vjerovanje da zapadne elite neće tražiti konstruktivne načine izlaska iz globalne krize hrane i energije za koju su same krive, kao rezultat njihova dugoročna politika, koja datira mnogo prije naše posebne vojne operacije u Ukrajini, u Donbasu. Oni nemaju namjeru rješavati probleme nepravde i nejednakosti. Bojim se da bi radije koristili druge formule koje im više odgovaraju.
I ovdje je važno podsjetiti da se Zapad prvim svjetskim ratom spasio od svojih izazova s ​​početka 20. stoljeća. Profiti iz Drugog svjetskog rata pomogli su Sjedinjenim Državama da konačno prebrode Veliku depresiju i postanu najveće gospodarstvo na svijetu te da nametnu na planetu moć dolara kao globalne rezervne valute. I kriza iz 1980-ih – stvari su ponovno došle do vrhunca u 1980-ima – Zapad je iz nje izašao neokrznut uglavnom prisvajajući nasljeđe i resurse propalog i nepostojećeg Sovjetskog Saveza. To je činjenica.

Sada, kako bi se oslobodili najnovije mreže izazova, trebaju demontirati Rusiju kao i druge države koje biraju suvereni put razvoja, pod svaku cijenu, kako bi mogli dalje pljačkati bogatstva drugih naroda i koristiti ih za krpati vlastite rupe. Ako se to ne dogodi, ne mogu isključiti da će pokušati pokrenuti kolaps cijelog sustava i sve svaliti na to, ili se, ne daj Bože, odlučiti na staru formulu gospodarskog rasta kroz rat.

Rusija je svjesna svoje odgovornosti prema međunarodnoj zajednici i uložit će sve napore da prevladaju hladne glave.
Sadašnji neokolonijalni model je konačno osuđen na propast; ovoliko je očito. Ali ponavljam da će ga se pravi gospodari držati do kraja. Oni jednostavno nemaju što ponuditi svijetu osim održavati isti sustav pljačke i reketarenja.
Nije ih briga za prirodno pravo milijardi ljudi, većine čovječanstva, na slobodu i pravdu, pravo da sami određuju svoju budućnost. Već su prešli na radikalno negiranje moralnih, vjerskih i obiteljskih vrijednosti.

Odgovorimo sebi na neka vrlo jednostavna pitanja. Sada bih se vratio na ono što sam rekao i želim se obratiti i svim građanima zemlje – ne samo kolegama u dvorani – nego svim građanima Rusije: želimo li ovdje, u našoj zemlji, u Rusiji imati „roditelja broj jedan, roditelja broj dva i roditelja broj tri“ (to su potpuno izgubili!) umjesto majke i oca? Želimo li da naše škole nameću našoj djeci, od njihovih najranijih dana u školi, perverzije koje vode u degradaciju i izumiranje? Želimo li im utuviti u glavu ideje da uz žene i muškarce postoje i neki drugi spolovi i ponuditi im operaciju promjene spola? Je li to ono što želimo za našu zemlju i našu djecu? Nama je sve ovo neprihvatljivo. Imamo drugačiju vlastitu budućnost.

Dopustite mi da ponovim da je diktatura zapadnih elita usmjerena na sva društva, uključujući i same građane zapadnih zemalja. Ovo je izazov za sve. Ovo potpuno odricanje od onoga što znači biti čovjek, rušenje vjere i tradicionalnih vrijednosti te potiskivanje slobode sve više nalikuje na “obrnutu religiju” – čisti sotonizam. Razotkrivajući lažne mesije, Isus Krist je u Govoru na gori rekao: “Po njihovim ćete ih plodovima prepoznati.” Ovi otrovni plodovi već su očiti ljudima, i to ne samo kod nas nego i u svim zemljama, pa tako i mnogima na samom Zapadu.
Svijet je ušao u razdoblje temeljne, revolucionarne transformacije. Nastaju novi centri moći. Oni predstavljaju većinu – većinu! – međunarodne zajednice. Oni su spremni ne samo deklarirati svoje interese, već ih i zaštititi. Oni u multipolarnosti vide priliku za jačanje svoje suverenosti, što znači stjecanje istinske slobode, povijesne perspektive i prava na vlastite samostalne, kreativne i osebujne oblike razvoja, na harmoničan proces.
Kao što sam već rekao, imamo mnogo istomišljenika u Europi i SAD-u i osjećamo i vidimo njihovu podršku. Suštinski emancipatorski, antikolonijalni pokret protiv unipolarne hegemonije poprima oblik u najrazličitijim zemljama i društvima. Njegova snaga će s vremenom samo rasti. To je ta sila koja će odrediti našu buduću geopolitičku stvarnost.

Prijatelji,
danas se borimo za pravedan i slobodan put, prije svega za sebe, za Rusiju, kako bi diktat i despotizam ostavili u prošlosti. Uvjeren sam da zemlje i narodi razumiju da je politika koja se temelji na izuzetnosti bilo koga i potiskivanju drugih kultura i naroda inherentno zločinačka i da moramo zatvoriti ovo sramotno poglavlje. Tekući kolaps zapadne hegemonije je nepovratan. I ponavljam: stvari više nikada neće biti iste.
Bojno polje na koje nas je pozvala sudbina i povijest je bojno polje za naš narod, za veliku povijesnu Rusiju. Za veliku povijesnu Rusiju, za buduće generacije, našu djecu, unuke i praunuke. Moramo ih zaštititi od porobljavanja i monstruoznih eksperimenata koji su osmišljeni da osakate njihove umove i duše.
Danas se borimo da nikome ne padne na pamet da se Rusija, naš narod, naš jezik, naša kultura – mogu izbrisati iz povijesti. Danas nam je potrebno konsolidirano društvo, a ta konsolidacija može se temeljiti samo na suverenitetu, slobodi, stvaranju i pravdi. Naše vrijednosti su humanost, milosrđe i suosjećanje.
I želim završiti riječima istinskog domoljuba Ivana Iljina: „Ako Rusiju smatram svojom domovinom, to znači da volim kao Rus, razmišljam i mislim, pjevam i govorim kao Rus; da vjerujem u duhovnu snagu ruskog naroda. Njegov duh je moj duh; njegova sudbina je moja sudbina; njegova patnja je moja tuga; a njegov prosperitet moja je radost.”
Iza ovih riječi stoji slavni duhovni izbor, koji su, tijekom više od tisuću godina ruske državnosti, slijedili mnogi naraštaji naših predaka. Danas donosimo ovaj izbor; građani Donjecke i Luganske narodne republike te stanovnici Zaporoške i Hersonske regije odlučili su se za ovaj izbor. Izabrali su biti uz svoj narod, biti uz svoju domovinu, sudjelovati u njezinoj sudbini i zajedno s njom pobijediti.
Istina je s nama, a iza nas je Rusija!

Cijeli govor na engleskom jeziku može se pročitati ovdje.