Da ponovimo: Ne, rat nije počeo 24.2.2022. Rat je započela Ukrajina 2014. godine ubijajući svoje sugrađane u Donbasu

Koliko puta smo čuli “Putin je pokrenuo rat bez ikakvog povoda”, ili “Rusija je započela rat”? Do sada smo naučili da laž postane istina ako ju ponoviš dovoljan broj puta.

Općenito se Rusiju okrivljuje za početak rata, ali Rusija nije započela rat i svi u Vijeću sigurnosti to znaju. Ukrajina je započela rat, a Promatračka misija Organizacije za europsku sigurnost i suradnju (OESS) prikupila je dokazne materijale koji to dokazuju. Pogledajte ovaj izvadak iz intervjua u Grayzone-u sa švicarskim obavještajnim časnikom i NATO savjetnikom, Jacquesom Baudom:

JACQUES BAUD: “Mislim da moramo shvatiti, kao što znate, da rat zapravo nije počeo 24. veljače ove godine… ono što je dovelo do odluke o pokretanju ofenzive u Donbasu nije ono što se dogodilo od 2014. Postojao je okidač za to…

Prvi je odluka i zakon koji je Volodimir Zelenski usvojio u ožujku 2021. — znači prošle godine — da se Krim ponovno osvoji silom…

(I, također,) intenziviranje topničkog granatiranja Donbasa počevši od 16. veljače, a taj porast granatiranja je, zapravo, primijetila Promatračka misija OESS-a [Organizacija za sigurnost i suradnju u Europi] i zabilježili su ovo povećanje kršenja [sporazuma], a to je bilo masovno kršenje. Mislim, govorimo o nečemu što je oko 30 puta jače od onoga što je već bilo… 16. veljače, imali ste masovno povećanje prekršaja sa ukrajinske strane. Dakle, za Ruse, posebno Vladimira Putina, to je bio znak da će operacija — ukrajinska operacija — uskoro započeti.

A onda je sve krenulo; mislim, svi su događaji došli vrlo brzo. To znači da ako pogledamo brojke, možete vidjeti da postoji… ogroman porast od 16. do 17., a onda je dosegao neki maksimum 18. veljače koji se nastavio.

… I zato bi se, na dan 24. veljače kada je Vladimir Putin odlučio pokrenuti ofenzivu, mogao pozvati na članak 51. Povelje UN-a koji nalaže pomoć u slučaju napada.” (“SAD, EU žrtvuju Ukrajinu kako bi ‘oslabili Rusija’: bivši savjetnik NATO-a“, The Grayzone)

Možete vidjeti da je rat već trajao u vrijeme kada je Putin napao Ukrajinu.

Pogledajte videozapis bombardiranja ukrajinskih snaga na svoj teritorij, na svoju državu, na svoje sugrađane 2014. godine. Pokolj! Jesu li zapadni mediji prenijeli ovakva ukrajinska ubijanja i zgražali se tjednima kao što su se zgražali nad Bučom ili Mariupoljem? Je li presveta Ursula posjetila Donbas i osudila pokolj? Je li itko osudio ubijanje više od 15 000 građana istočne Ukrajine? Licemjerstvo nikada nije bilo izraženije.

UPOZORENJE! Videozapis sadrži izrazito mučne prizore.

Ukrajinsko granatiranje etničkih Rusa prije ruskog napada na Ukrajinu već je bilo mnogo više intenzivirano. Ljudi su masovno ubijani, a deseci tisuća izbjeglica su bježali preko granice u Rusiju. A sve se to događalo od 16. veljače, punih tjedan dana prije nego što je Rusija prešla granicu. (Moon of Alabama prikupio je podatke o bombardiranju koje se dogodilo u Donbasu prije invazije: “Izvješće Posebne promatračke misije OESS-a u Ukrajini od 15. veljače zabilježilo je oko 41 eksploziju u područjima primirja. To se povećalo na 76 eksplozija 16. veljače, 316 – 17. veljače, 654 – 18. veljače, 1.413 – 19. veljače, ukupno 2.026 – 20. i 21. veljače i 1.484 – 22. veljače.”)

Prije početka granatiranja ubijeno je na tisuće etničkih Rusa. Je li Putin trebao pogledati na drugu stranu i dopustiti da se još tisuće pobije, a da ne pomakne prstom?

Ne, Putin je učinio ono što je morao učiniti kako bi spasio živote i obranio nacionalnu sigurnost Rusije. Ipak, on nema nikakve teritorijalne ambicije niti želju za ponovnim stvaranjem Sovjetskog Carstva. Njegova “specijalna vojna operacija” je, zapravo, obrambena operacija osmišljena kako bi se uklonile nove prijetnje koje se više nisu mogle zanemariti.

Konačno, do sada bi trebalo biti jasno da je rat u Ukrajini planiran mnogo prije ruske invazije. Na svakom koraku, Washington je orkestrirao provokacije koje su bile osmišljene da namame Rusiju u Ukrajinu, iscrpe njezine resurse i tako uklone veliku prepreku američkim strateškim ciljevima u središnjoj Aziji. Konačni cilj – kao što su američki ratni planeri iskreno priznali – je “slomiti kičmu Rusiji”, rascjepkati zemlju na manje komade, srušiti vladu, zaplijeniti njezine goleme energetske resurse i svesti stanovništvo na trajnu kolonijalnu ovisnost. Washington zna da neće moći zaokružiti i kontrolirati eksplozivni rast Kine, osim ako prvo ne slomi Rusiju. Zato se upustio u takvu nepromišljenu strategiju koja bi mogla završiti neviđenom katastrofom. Naši zločinački lideri vjeruju da je očuvanje njihovog utjecaja na globalnu moć vrijedno rizika nuklearnog uništenja.