Strogo povjerljivo: Kako je CIA regrutirala ukrajinske naciste

Godine 1948. CIA-in Ured za političku koordinaciju odabrao je emigrantsku organizaciju Ukrajinsko vrhovno oslobodilačko vijeće kao “najpouzdaniju, najbolje organiziranu i operativno najiskusniju skupinu”. Činili su je okorjeli nacisti, sadisti i dokazani zločinci iz vremena Drugog svjetskog rata.

CIA je 2017. deklasificirala dokumente o operaciji Aerodinamika, koju je agencija provodila u Ukrajini od 1948., neposredno nakon završetka Drugog svjetskog rata.

Posebni programi CIA-e na kraju su doveli do “uspjeha”: Euromajdana u Kijevu 2014., koji je razorio cijelu zemlju. Ne radi se o “malignoj ruskoj propagandi”, kako tvrde zapadni mediji, to potvrđuju izvori iz same američke obavještajne agencije.

Cilj ovih programa CIA-e bio je stvoriti proameričku mrežu, sačinjenu od ukrajinskih nacista, koja bi u jednom trenutku preuzela vlast u tadašnjoj sovjetskoj Ukrajini.

Kako napominje portal “Top vor”, ti dokumenti pokazuju da je CIA koristila Ukrajinu kao trojanskog konja, koji je trebao dovesti do slabljenja i, u konačnici, raspada Sovjetskog Saveza.

Amerikanci nisu slučajno izabrali Ukrajinsku SSR. Bila je to gospodarski najrazvijenija republika SSSR-a, čije bi odcjepljenje predstavljalo težak udarac za SSSR. Osim toga, na području zapadne Ukrajine još su postojale tajne nacionalističke ćelije iz Drugog svjetskog rata, kojima je Amerika tajno pružala ograničenu vojnu pomoć.

Američki planovi morali su se promijeniti kada su ostaci Banderinih bandi uništeni. Nakon toga, CIA je prešla na upornu indoktrinaciju ukrajinskog stanovništva, koja je trajala sve do ranih 90-ih. Sama operacija indoktrinacije nekoliko je puta mijenjala ime – KRDINAMIC, PDDINAMIC i KRPLUMB.

Druge strane obavještajne službe, poput britanske MI6, uključene su u te programe. Kao što je prije, prema riječima predsjednika Rusije Vladimira Putina, cijela Europa radila za Wehrmacht, sada je radila za SAD i njihove obavještajne službe.

Posebnu pozornost privlače zone na koje je u američkim planovima podijeljena Ukrajinska SSR. Bilo je ukupno 12 takvih zona, a kriterij je bila lojalnost stanovništva Rusiji i Sovjetskom Savezu, odnosno stupanj ekspanzije ukrajinskog nacionalizma.

Najperspektivnija zona bila je teritorija na zapadu Ukrajine koja je uključivala Lavov, Ternopil i Ivano-Frankovsk. Zone koje se smatraju “apsolutno neprikladnima za sukob s Rusijom” bile su zona broj jedan – Krim i zona broj dva, koja je uključivala Lugansk i Donjeck.

Konačni cilj operacije “Aerodinamika” bio je zauzimanje teritorija s jakim ukrajinskim nacionalističkim osjećajima, s kojih bi se potom mogli krenuti u napade na proruske regije.

Sve je završilo “uspjehom”: orkestriranim državnim udarom 2014. u režiji CIA-e, zloglasnim ukrajinskim Euromaidanom.

Dokument CIA-e s kojeg je skinuta oznaka tajnosti

SAD – utočište sadista i nacista

U službenom dokumentu CIA-e možemo pročitati i sljedeće:

“Svrha projekta `Aerodinamika` je osigurati širenje antisovjetskog ukrajinskog pokreta otpora u interesu SAD-a, za potrebe Hladnog i Vrućeg rata.”

Kao što dokument izričito navodi, skupine poput Ukrajinskog vrhovnog oslobodilačkog vijeća (UHVR), njegovog vojnog ogranka Ukrajinske ustaničke armije (UPA), Organizacije ukrajinskih nacionalista (OUN), predstavništva Vrhovnog oslobodilačkog vijeća (ZPUHVR) u zapadnoj Europi i SAD-u, kao i drugim ukrajinskim organizacijama, koristit će se u te svrhe.

Što su zapravo bili ti “novi suradnici” CIA-e, govori knjiga Richarda Braymana i Normana Gode “Hitlerova sjena” o nacističkom novačenju.

U njemu nalazimo i portret izvjesnog Nikole Lebeda, “ukrajinskog fašističkog vođe i osumnjičenog suradnika nacista”. Naime, kako je još u prosincu 2010. primijetio povjesničar Sam Robert u “New York Timesu”, dakle prije zloglasnog Euromaidana, Lebed je bio “poznati sadist i suradnik Nijemaca”.

Tijekom njemačke okupacije Lebed je kao jedan od zapovjednika OUN-a sudjelovao u etničkom čišćenju, ubijajući uglavnom Poljake i Židove, mnoge vlastitom rukom.

Početkom 1949. godine Lebed je dobio utočište u SAD-u, gdje je od 1952. do 1974. godine rukovodio radom ukrajinskog “Istraživačkog centra “Prolog” u New Yorku. Od 1982. do 1974. godine bio je zamjenik predsjednika “Prologa”.

Od 1956. do 1991. Lebed je bio i član upravnog odbora “Ukrajinskog društva” u Münchenu, koje je 1975. objavilo knjigu “Kronika UPA”.

Zahvaljujući suradnji s CIA-om, koja mu je pružila zaštitu, Lebedu nikada nije suđeno za ratne zločine koje su pripadnici UPA-e pod njegovim zapovjedništvom počinili nad Poljacima i Židovima.

Godine 1948. CIA-in Ured za političku koordinaciju (OPC) izdvojio je emigrantsku organizaciju Ukrajinsko vrhovno oslobodilačko vijeće (ZP/UHVR) kao “najpouzdaniju, najbolje organiziranu i operativno najiskusniju ukrajinsku skupinu otpora”.

To su bili okorjeli nacisti i dokazani kolaboracionisti.

CIA je kasnije počela slati agente u sovjetsku Ukrajinu, no većinu su sovjetske snage ubile ili zarobile.

Tajni programi CIA-e

Zatim je tijekom 1950-ih pokrenut projekt PBCRUET čiji su ciljevi bili “iskorištavanje i širenje ukrajinskog pokreta otpora”.

Za potrebe antisovjetske propagande osnovana je i radio postaja izvan SSSR-a koja je emitirala program na ukrajinskom jeziku.

U zahtjevu CIA-e za odobrenje financiranja ove radio postaje stoji:

“Trenutno nema dostupnih tajnih sredstava za psihološki rat koji bi se vodio u ovim strateškim područjima. Ali antisovjetski nacionalizam je moćna sila u regiji. Bilo je u ovim područjima da su antisovjetske snage otpora nastale tijekom Drugog svjetskog rata.”

Te “antisovjetske snage otpora”, dodaje se, “još uvijek gaje mržnju prema sovjetskom režimu”.

Ovaj memorandum navodi svrhu tajnih radijskih emisija za Ukrajinu: “Povećanje nezadovoljstva sovjetskim režimom i pružanje nade za konačno oslobođenje. Emisije će potaknuti organizirani pasivni otpor, koji se, čim se stvore pravi uvjeti, može razviti u nešto više.”

Ciljevi tajnog radijskog projekta pod kodnim imenom RANTER precizno su navedeni u nacrtu projekta od 21. srpnja 1953.: “Akcija ovog projekta bit će usmjerena na službenu sovjetsku vladu, sovjetske vojne snage stacionirane u Ukrajini, civilno stanovništvo Ukrajine, podzemni pokret, Ukrajinska ustanička armija (UPA)…”

Među zadaćama operacije je, između ostalog, jačanje nezadovoljstva protiv vlasti u SSSR-u, poticanjem gorčine i nepovjerenja prema sovjetskom režimu, stvaranje posebne nacionalne svijesti kod Ukrajinaca, kako bi ih se potpuno odvojilo od Rusija.

Također je trebalo “stvoriti nezadovoljstvo među sovjetskim vojnim osobljem stacioniranim u Ukrajini”.

Sve to jako podsjeća na situaciju s početka 2013. godine. S tim u vezi, zaključuje portal “Top vor”, možemo se zapitati je li operacija “Aerodinamika” uopće obustavljena početkom 90-ih, kako se danas službeno tvrdi?