Nasljeđe XX. stoljeća – 1. dio

Događaji koji su obilježili stoljeće

Razdoblje od 1871. (okončanje francusko-pruskog rata) do 1914. godine, unatoč užasavajućoj prirodi onoga što se tada događalo, poznato je kao razdoblje “oružanog mira”. Bio je to najava najbrutalnijeg i najmasovnijeg rata u povijesti, tijekom kojeg je poginulo više od 16 milijuna ljudi, milijuni su ranjeni, milijuni raseljeni. Tijekom ove 43 godine zemlje poput Francuske, Velike Britanije, Carske Rusije, Njemačke, Austrije, Mađarske i Italije izumile su i počele proizvoditi i koristiti oružje poput pušaka, tenkova i zrakoplova.

Prvi svjetski rat završio je  Versailleskim ugovorom.

Međutim, ovaj je mirovni sporazum pripremio pozornicu za mnogo jeziviji povratak još jednog svjetskog rata 21 godinu kasnije. U 6 godina ubijeno je više od 70 milijuna ljudi. Amerikanci su obilježili kraj rata užasnom uporabom dviju nuklearnih bombi na Hirošimu i Nagasaki, ubivši procjenjuje se oko 220.000 ljudi. Bila je to najgnusnija vojna akcija u povijesti.

Pobjednici u Drugom svjetskom ratu potpisali su u Postdamu  novi ugovor koji im je pogodovao, a kaznio poražene. Slijedio je i Ugovor iz  Jalte,  a ova  dva sporazuma su sklopljena kako bi se spriječio novi svjetski rat. No, ubrzo su međunarodni odnosi ušli u novu fazu i pojavio se novi fenomen, poznat kao Hladni rat.

Tijekom Hladnog rata formirana su dva vojna saveza –  NATO i Varšavski pakt. Pojava ova dva vojna saveza odražavala je zabrinutost dvaju novih dijelova, Istoka i Zapada, koji su nastali kao odgovor na sukob dviju ideoloških i političkih škola: liberalizma i komunizma.

Istočni blok je iskočio iza Berlinskog zida i stigao sve do granice između Sjeverne i Južne Koreje. Na Churchillov prijedlog, zapadni blok je sebe nazvao “Slobodni svijet”, dok su istočnom bloku dali ime “Svijet iza željezne zavjese”.

Usred tih događaja, kao rezultat oslobađanja zemalja od zapadnog kolonijalizma i ugnjetavanja neokolonijalizma, nastao je Treći svijet. Godine 1956. na slikovitom indonezijskom otoku Bandungu, koji nije bio ni istočni ni zapadni, nastala je nova revolucionarna organizacija koja je inicirala  Pokret Nesvrstanih.

Ovaj pokret uključivao je istaknute pojedince koji su izronili iz dubina potlačenih i koloniziranih masa i uzdrmali čvrste temelje kolonijalnih režima. Među njima je bio i Gamal Abdel Nasser, sin naroda koji je patio pod tiranijom Izraela i pristaša tajne Balfourove deklaracije. Maršal Josip Broz  Tito bio je vođa jugoslavenskih partizana koji su se suprotstavili i pobijedili nacističke okupatore. Jawaharlal Nehru bio je nasljednik Mahatme Gandhija. Solomon Bandaranaike, hrabri osloboditelj Šri Lanke. Makarios III, žestoki ortodoksni vođa koji se suprotstavio nepravdi Engleske, indonezijski predsjednik Ahmad Sukarno. Predsjednik Gane Kwame Nkrumah. Vođa Gvineje Sekou Toure. Samora Machel, čelnica Mozambika. Jonas Savimbi, vođa Angole. Julius Nyerere, vođa Tanzanije. Dom Mintoff, premijer Malte. Zhou Enlai, premijer Kine.

Posljedice Hladnog rata između Istoka i Zapada, utjecaj Pokreta nesvrstanih i zaoštravanje anti kolonijalne borbe – sve je to pridonijelo nastanku novog fenomena u svijetu: nastavka lokalnih ratova između država i različitih skupina bez prijelaza u globalni rat. Simbol toga bila je uspostava izravne telefonske linije između Kremlja i Bijele kuće, koja je jamčila da u atomskom dobu neće biti izazvan ili dopušten globalni rat.

Između 1950-ih i 1970-ih, SSSR je pretekao zapadne sile u međunarodnoj politici. Bez obzira na negodovanje Zapada, kod glasovanja u međunarodnim organizacijama Rusi su pobijedili – uz pomoć utjecaja koji su Sovjeti stekli u zemljama Trećeg svijeta. Tako je dr. Amadou-Mahtar Mbou, predstavnik Senegala, uspio postati glavnim direktorom UNESCO-a, najvažnije međunarodne organizacije na području znanosti i kulture pridružene Ujedinjenim narodima.

Zbog ovog događaja ljevica kontrolira intelektualni i kulturni krajolik svijeta od 1950-ih, a Amerikanci su postali toliko pasivni da su odlučili napustiti UNESCO. Ovaj događaj može se smatrati jednim od znakova kulturnog poraza Sjedinjenih Država i to od dominantne lijeve kulture koja traje tri desetljeća. Situacija je došla do točke kada je američkom Senatu podnesen prijedlog da se SAD povuče iz određenih institucija Ujedinjenih naroda, poput UNESCO-a.

Međutim, dominantna ljevičarska kultura tog vremena počela se raspadati iznutra. Kolaps se dogodio zbog činjenice da se moć odvojila od onih elemenata društva koji su je iznjedrili. Lijevi centar je počeo propadati. Vlast, koja je nekada bila formirana u ime proletarijata i temeljena na Oktobarskoj revoluciji 1917., sada je otišla toliko daleko da je uz Lenjinov kip izgradila posebne ceste za nesmetan prolaz vladinih limuzina onih koji su tvrdili da predstavljaju proletarijat. Ovo je označilo kraj ere vladavine radničke klase.

Naposljetku, sovjetska je administracija priznala poraz u sukobu sa Zapadom i pala. Nosioci crvene zastave spustili su je na zemlju, a Moskva se počela povlačiti sa svojih prijašnjih položaja.

Neodlučnost bivših predstavnika proletarijata je dovela do toga da postupno gube tlo pod nogama, dok su neo realisti povezani s Anglosaksoncima napredovali.

SSSR je službeno prestao postojati 26. decembra 1991. godine deklaracijom br. 142-H Vrhovnog sovjeta SSSR-a, priznanjem nezavisnosti 12 republika Sovjetskog Saveza i stvaranjem Zajednice nezavisnih država (ZND). Prethodnog dana, 25. decembra 1991. godine, sovjetski predsjednik Mihail Gorbačov je podnio ostavku i predao je kodove za lansiranje sovjetskih nuklearnih projektila predsjedniku Rusije Borisu Jeljcinu. Iste večeri u 19:32, zastava Sovjetskog saveza na Kremlju je spuštena posljednji put i zamijenjena je ruskom trobojnicom. Prethodnih sedmica, 11 od 12 bivših sovjetskih republika su u Almati potpisale Protokol o osnivanju Zajednice nezavisnih država i službenom proglašenju prestanka postojanja Sovjetskog Saveza.

Epilog

Tijekom jutarnje ceremonije sa skupinom časnika američke mornarice početkom 1990-ih, George W. Bush je izjavio da je svijet unipolaran, da postoji samo jedna supersila i da su Sjedinjene Države jamac globalne sigurnosti. Sjedinjene Države bile su u iluziji da mogu provesti McLuhanovu teoriju   (on je smatrao da je svijet globalno selo, koje ima upravitelja – Sjedinjene Države). Dodatak ovoj teoriji bila je Fukuyamina teorija koja je smatrala da je kraj povijesti liberalna demokracija, a Sjedinjene Države, kao simbol liberalne demokracije, predstavljaju najvišu globalnu silu – vladara globalnog sela.

Umjesto mira, prestankom Hladnog rata i nestankom SSSR započela je još jedna faza političkog sukoba između Istoka i Zapada. Slobodno se može zaključiti kako povijest oružanih sukoba XXI. stoljeća, započinje u devedesetim godinama prošlog…