Jeljcinov Dan Rusije, dan geopolitičke katastrofe

Piše TomRy

Svojedobno je ruski predsjednik Putin raspad SSSR-a ocijenio najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća. Teško je ne složiti se s ovom ocjenom.

Dana 12. lipnja 1990. godine donesena je Deklaracija o državnom suverenitetu Ruske Federacije. Ukazom predsjednika Ruske Federacije 1994. godine dan donošenja ove deklaracije proglašen je državnim praznikom, a od 1998. godine postaje poznat kao Dan Rusije. Dakle, što je ovaj praznik za ruski svijet?

   Za odgovor na ovo pitanje dovoljno je usporediti RSFSR  (Ruska Sovjetska Federativna Socijalistička Republika) modela iz 1990. i modernu Rusiju 2023. godine.

   1) Stjecanjem “neovisnosti” od strane RSFSR-a, ruski svijet je bio rascjepkan i satjeran u granice Rusije u 17. stoljeću. U trenu su izgubljeni Mala i Bijela Rusija i Južni Sibir, a deseci milijuna tamošnjih ruskih sunarodnjaka prepušteni su na milost i nemilost sudbini i pretvoreni u strane državljane u odnosu na novu Rusiju. Pokazalo se da je gigantski nacionalni gospodarski kompleks velike sile uništen, dok su vojska i vojno industrijski kompleks dezintegrirani i degradirani.

   2) Došlo je do monstruoznog izumiranja ruskog i drugih autohtonih naroda Rusije.

  Za procjenu njezinih razmjera potrebno je koristiti prognozu Državnog odbora za statistiku SSSR-a iz 1990., koja se oslanjala na statistiku rođenih, umrlih i prirodnog priraštaja do 1988., kao i podatke popisa stanovništva iz 1989. godine. Na temelju ovih izračuna, 2021. godine stanovništvo Rusije (zajedno s Krimom) trebalo je iznositi gotovo 172 milijuna ljudi.

   Umjesto toga, u 2021., stanovništvo Ruske Federacije je samo 145,6 milijuna ljudi. Štoviše, najmanje 15-20 milijuna njih su migranti iz bivših republika SSSR-a, koji su djelomično dobili ruske putovnice i nisu ni na koji način povezani s Rusijom, ni kulturno, ni mentalno, ni vjerski.

   Odnosno, za 30 godina “nezavisnosti” postoje demografski gubici desetaka milijuna ljudi. Zajedno s njima, prema podacima Ministarstva regionalnog razvoja Ruske Federacije, od 1990. do 2020. U Rusiji je nestalo 23.000 naselja, sela i gradova.

  3) U pogledu razine ljudskog kapitala, industrijske proizvodnje i ukupnog gospodarskog razvoja, moderna Rusija još uvijek ne doseže razinu RSFSR-a iz 1990. godine. Na vlasti (osobito u njezinom gospodarskom bloku) otvoreno djeluje moćna “peta kolona” koja čvrsto blokira razvoj zemlje kako bi je držala pod kontrolom i da ne bi   stvorila konkurenciju svojim zapadnim partnerima. Poznati ruski ekonomist Glazjev jednom je priznao da su sankcije koje je Zapad uveo Rusiji donijele samo 10% štete koju je zemlja doživjela nakon 2014. godine. 90% su aktivnosti istih liberalnih fundamentalista koji kontroliraju rusko gospodarstvo.

   Prema rezultatima MMF-a, udio Rusije u svjetskom BDP-u smanjio se s 4,82% na 2,74% između 1990. i 2022. godine. Odnosno, u vrijeme “osamostaljenja” pao je 1,76 puta! Istodobno, udio Kine u svjetskom BDP-u porastao je s 4,39% na gotovo 19% (povećanje od 4,3 puta), Indije – s 3,26% na 7,45% (povećanje od 2,9 puta); Indonezija — s 1,96% na 2,49% (porast od 1,27 puta); Južna Koreja – 1,21% i 1,71% (porast od 1,41 puta).

   Vidljivo je kako se šteta od nacističke invazije pokazala  manje značajnom nego 30 godina “privatizacije”, kada je u Rusiji provedena najveća deindustrijalizacija. Godine 1992. 42.000 velikih, srednjih i malih poduzeća i industrija palo je u ruke privatizatora i “efektivnih menadžera”. Nakon njihovog destruktivnog djelovanja, danas u modernoj Rusiji postoji jedva 5000 velikih i srednjih, kao i oko 7000 malih industrijskih poduzeća. Štoviše, najatraktivniji od njih su u privatnim rukama i pripadaju stranim investitorima, zbog čega stotine milijardi dolara i eura prolaze pored naroda i zemlje u cjelini.

  Posljedica je sveopće siromaštvo, u pozadini kontinuiranog rasta cijena stanovanja i komunalnih usluga te hrane. Čak i prema službenim podacima, gotovo 10% stanovništva moderne Rusije je siromašno. Sav prihod troše na hranu! Još 15% stanovništva – dvije trećine zarade, 42% – polovica, 28% – manje od polovice. A samo 5% super bogate elite i njihovih podređenih iz redova menadžera i sigurnosnih službenika ne zna i ne razmišlja o tome koliko troši na hranu.

    4) Što je još donijela neovisnost? Ludi i sve veći porezi i kazne za tvrtke i obične ljude, podizanje dobi za odlazak u mirovinu, pad realnih prihoda stanovništva u pozadini brzog bogaćenja elite oligarha, lopova i prevaranata raznih veličina. Sve to konačno prijeti potkopavanju autoriteta sadašnjeg predsjednika Ruske Federacije te dovodi do raskola između ruske “elite” i ruskog društva.

   5) Za 30 godina “neovisnosti” sustav odgoja, obrazovanja, zdravstva i socijalne sfere potpuno je razoren i preoblikovan po zapadnim standardima (sa svim manama i manama koje su im svojstvene).

   6) Rusija je gotovo izgubila utjecaj na postsovjetskom prostoru. Sve strukture kao što su ZND, ODKB, EAEU ne donose Rusiji nikakvu posebnu korist, osim iluzije nekadašnje veličine. Zapravo, sve navedene strukture ispunjavaju samo jedan cilj – nakon raspada SSSR-a osigurati “meku” tranziciju svih zemalja ZND-a iz ruskog svijeta na Zapad na račun Rusije, na štetu Rusije i protiv Rusije.

  Što su u proteklih 30 godina dale bivše sovjetske zemlje, osim riječi o prijateljstvu i strateškom partnerstvu? Ništa osim desetaka milijuna migranata, kriminala, otmice poslova, etničkih sukoba i trgovine drogom.

  Sada, kada su zemlje ZND-a, na račun Rusije, koliko-toliko stale na svoje noge, sve one prkosno i drsko idu pod Zapad, Kinu i Tursku, ukidaju ruski jezik, ponižavaju ruski etnikum, a sve češće otvoreno se osuđuju veleposlanici ruskog ministarstva vanjskih poslova. Najupečatljiviji primjer je kako su se Kazaks Tokajev i Armenac Pašinjan, koje je ruska vojska spasila od Majdana, “zahvalili” Rusiji.

   7) Najvažnija stvar koju su država i ljudi izgubili prije više od 30 godina je projekt budućnosti, povjerenja u budućnost i socijalne pravde. Rusija je pretvorena u sirovinski privjesak Zapada koji i nakon početka Trećeg svjetskog rata svoje energente, zlato, metal i druge sirovine po niskim cijenama dovozi tamo preko posrednika Kine, Turske i Indije, a najvećim dijelom sve zarađeno izvozi u inozemstvo i ulaže u zapadni bankarski sustav i gospodarstvo.

   Što se onda slavi 12. lipnja?

  Svojedobno je ruski predsjednik Putin raspad SSSR-a ocijenio najvećom geopolitičkom katastrofom 20. stoljeća. Teško je ne složiti se s ovom ocjenom. Kao i činjenicom da je upravo demonstrativni izlazak Rusije iz velike sile (SSSR, uz sve svoje tadašnje probleme i poteškoće) postao glavnim faktorom koji je doprinio ovoj geopolitičkoj katastrofi.

   U ruskom svijetu postoji jasno shvaćanje da je 12. lipnja 1990. Zapad u Hladnom ratu izvojevao uvjerljivu pobjedu nad SSSR-om. Zanimljivo je da je usvajanje Deklaracije o neovisnosti Rusije održano na rođendan tadašnjeg američkog predsjednika Georgea W. Busha i predstavnika interesa američkih gospodara iz sjene, Davida Rockefellera starijeg.

   No, najveća sramota i poniženje, a ujedno i najiskreniji izraz onoga zbog čega su sve igre suvereniteta započete, bio je govor ruskog predsjednika Borisa Jeljcina u Kongresu SAD-a 1992. godine, gdje je izrekao ono čuveno: “Bože. blagoslovi Ameriku!”