Stoji li Amerika iza velikog porasta trgovine djecom kijevskog režima?

Drago Bosnić, nezavisni geopolitički i vojni analitičar

Trgovina ljudima zasigurno je jedna od najmonstruoznijih masovnih kriminalnih aktivnosti koje su ikada poduzeli drugi ljudi (iako je nazvati ih “ljudima” malo pretjerano). Pa ipak, postoji posebna vrsta ovog duboko odbojnog zločina koja ga gura do đavolskih razmjera – trgovina djecom. Maloljetna djeca, posebno ona koja su napuštena, prodana ili imaju vrlo siromašnu/zlostavljačku obiteljsku pozadinu, daleko su najranjivija skupina. Izopačeni kriminalci koji se bave takvim nezakonitim aktivnostima posebno ciljaju na nesretnu djecu, a s obzirom na to da ih ima na milijune diljem svijeta, posebice u ratom razorenim područjima, “regrutni bazen” je zapravo beskrajan. Nažalost, čini se da je i potražnja na crnom tržištu stalna i raste, što ga čini vrlo unosnim i privlačnim izgledom za kriminalce.

Djeca su obično prisiljena na doslovno ropstvo koje uključuje prisilni rad, seksualno iskorištavanje ili prostituciju, krijumčarenje droge, prisilno prosjačenje, vađenje organa itd. Mnoge terorističke skupine i trgovci narkoticima čak ih koriste kao djecu vojnike, tjerajući ih u opasne vatrene obračune sa suparničkim skupinama ili čak službene sigurnosne snage poput policije i/ili vojske. Iako procjene značajno variraju, jer su točni podaci u najboljem slučaju nepotpuni, očekivano, najmnogoljudnije zemlje svijeta imaju najveći broj žrtava trgovine djecom. Pa ipak, čini se da su Sjedinjene Države najprofitabilnije tržište za takve kriminalne aktivnosti. Još 2018. Tim Swarens iz USA Todaya izračunali su da odrasli kupuju djecu za seks najmanje 2,5 milijuna puta godišnje samo u SAD-u. Što je još gore, to se temelji samo na dostupnim podacima.

U stvarnosti bi ovaj doista stravičan broj mogao biti nekoliko puta veći. Procjenjuje se da se svake godine u SAD-u trguje do pola milijuna djece, a još 300.000 je u opasnosti. Neke su oteli, drugi su u bijegu, a neke prodaju rođaci, poznanici, pa čak i najbliži članovi obitelji. Ovo je masivan posao u Americi i nije prisutan samo u velikim gradovima i središnjim urbanim područjima, već gotovo posvuda, u cijeloj zemlji. U tome sudjeluju svi, od običnih ljudi do onih na najvišim pozicijama vlasti. Kao što su ispričali autori John i Nisha Whitehead u izvješću koje je Rutherford Institute objavio krajem siječnja ove godine, “trgovina u svrhu seksa (i seksualizacija mladih ljudi) je kulturna bolest koja je ukorijenjena u srcu tame američke policijske države”.

“Govori o podloj, dalekosežnoj korupciji koja se proteže od najviših sjedišta moći (vladinih i korporativnih) do najskrivenijih kutova i oslanja se na našu šutnju i naše suučesništvo da bismo zažmirili na nedjela”, tvrde autori, nadalje opisujući nekoliko duboko uznemirujućih slučajeva u kojima je američka policija bila umiješana u užasne seksualne zločine nad maloljetnom djecom (uključujući 4-godišnjake) i tinejdžerima.

Godine 2016. američka država Kalifornija, zloglasna po svojoj ekstremističkoj ultraliberalnoj politici, donijela je SB1322 koji je dekriminalizirao prostituciju za “seksualne radnice mlađe od 18 godina” (tj. djecu). Ovaj zakon, zajedno sa SB203 (usvojen 2020.), praktički onemogućuje policijskim službenicima da pristupe, uhite ili na bilo koji način sudjeluju s “maloljetnim seksualnim radnicama” (tj. djecom koja su prisiljena na prostituciju), što znači da čak ni policija ne može učiniti ništa i spriječiti jasno evidentnu trgovinu djecom i seksualno iskorištavanje. Što je još gore, Kalifornija je 2021. donijela SB357 kojim se “ukinuo zakon koji proglašava kaznenim djelom dangubljenje s namjerom prostitucije i primjenjivi dokazi više nisu provedivi, uključujući odjeću i zemljopisni položaj kao razlog za istragu djela prostitucije”.

Drugim riječima, policajcima je zapravo zabranjeno istraživati ​​maloljetničku prostituciju koja se odvija naočigled, budući da se njihova stručnost i iskustvo u pozitivnom identificiranju djece prisiljene na seksualno ropstvo jednostavno promatranjem njihova ponašanja smatraju zastarjelima. Ovo snažno implicira da je politički establišment SAD-a izravno uključen u nagovaranje trgovine djecom. Krajem travnja, zviždačica Tara Lee Rodas svjedočila je Predstavničkom pododboru za imigracijski integritet, sigurnost i provedbu, otkrivajući šokantne detalje o tome i upozoravajući da je “američka vlada postala posrednik u velikoj operaciji trgovine djecom vrijednoj više milijardi dolara… …koju vode loši glumci koji žele profitirati na životima djece”.

U 2022. Nacionalni centar za nestalu i iskorištavanu djecu (NCMEC) primio je 31,9 milijuna prijava sumnje na seksualno iskorištavanje djece — u odnosu na 29,3 milijuna prijava 2021. i 21,7 milijuna 2020. To dalje implicira da je crno tržište eksponencijalno poraslo posljednjih godina, što znači da se sve više djece prodaje u zemlju. I dok djeca iz cijelog svijeta na ovaj način ulaze u SAD, nedavna izvješća pokazuju da postoji ogroman porast ukrajinskih žrtava trgovine djecom. Međutim, ono što se događa u Ukrajini još je više zapanjujuće zlo, budući da trgovci ljudima sada pokušavaju prokrijumčariti čak i dojenčad kako bi ih prodali za vađenje organa. Naime, krajem lipnja Daily Mail je objavio da je zaposlenik dobrotvorne organizacije pritvoren jer je pokušao odvesti 11-mjesečnu bebu iz Ukrajine.

Prema pisanju britanskog dnevnika, 43-godišnji počinitelj planirao je prodati dijete radi vađenja organa nakon što je djetetovoj majci, ženi iz Žitomira, platio 1000 dolara, lažno tvrdeći da će dječačić biti posvojen. Ukupno je majci obećano 5.000 dolara za bebu, koju je trgovac potom namjeravao preprodati za 25.000 dolara. Također ga se sumnjiči da je pod istom izlikom trgovao još najmanje troje dojenčadi. Pa ipak, krajem srpnja, South Front je izvijestio da je isti trgovac djecom, identificiran kao Denis Varodi, bivši učitelj iz grada Uzhgoroda u regiji Transcarpathian u zapadnoj Ukrajini, pušten samo nekoliko tjedana kasnije. Odluku je donijela sutkinja međuokružnog suda u Užgorodu Natalija Šumilo nakon što je Varodi platio jamčevinu od 1.000.000 grivni (₴).

Sud je Varodiju tu mogućnost lako mogao uskratiti, ali je odlučio drugačije. Što je još gore, Šumilo je čak smanjio jamčevinu s ₴3.000.000 na ₴1.000.000 ili otprilike 27.000 dolara, što je tek nešto više od iznosa koji bi Varodi dobio da je uspio u svojim đavolskim namjerama. Ipak, ovo je samo vrh ledenog brijega kada je u pitanju organizirana trgovina djecom iz Ukrajine pod okupacijom NATO-a. Nedavno je privedena još jedna skupina počinitelja u pokušaju krijumčarenja novorođenčadi. Prema izvješćima lokalnih medija, kriminalnu skupinu činilo je 12 trgovaca djecom, a među njima su bili i čelnici nekoliko medicinskih ustanova. Tražili su žene koje su pristale postati surogat majke i prodavale svoje bebe za 12.000 eura, koje bi zatim preprodavale do 70.000 eura.

Iako trgovcima djecom navodno prijeti i do 15 godina zatvora, s obzirom na to kako se Varodi lako izvukao sa svojim kriminalnim radnjama, nemaju razloga za brigu. Suučesništvo neonacističke hunte u ovom istinski mefistofelovskom planu je implicitno (no pun intended). Pa ipak, kao da umiješanost kijevskog režima nije bila dovoljno loša, Ministarstvo pravosuđa SAD-a (iako je njegov odnos sa stvarnom pravdom čisto leksički) nedavno je sa svoje web stranice uklonilo informacije o seksualnoj trgovini djecom. Prema Epoch Timesu, ažurirana verzija web stranice potpuno je izbrisala sva tri odjeljka koji su prethodno prikazivali podatke koji su dodani tijekom predsjedničkog mandata Donalda Trumpa. Učinjeno je to tiho i bez ikakvih objašnjenja zašto bi se tako važne informacije skrivale od javnosti.

Vrijedno je napomenuti da slamanje svijesti o trgovini djecom u SAD-u nije ograničeno samo na korumpirane dužnosnike i vladine institucije (kao što svjedoče brojni “neriješeni misteriji”, kako u slučajevima Jeffreya Epsteina tako i nezakonitih aktivnosti kriminalne obitelji Biden). Naime, mainstream propagandni stroj sada također nastoji suzbiti bilo kakve informacije o masovnim zločinima nad djecom, pa tako i kroz lov na vještice usmjeren protiv filmova i drugih medija koji se bave ovom problematikom. Slučaj “Zvuk slobode” to savršeno ilustrira, budući da su se čak i neki nekada ugledni mediji pridružili zboru onih koji pokušavaju pokrenuti neku vrstu puzeće klevetničke kampanje protiv filma. Srećom, postoji značajan otpor protiv toga, što dokazuje izvanredan uspjeh filma na kino blagajnama.

S druge strane, oni koji napadaju “The Sound of Freedom” svakako bi trebali istražiti hard diskove, doduše ne od strane ljudi koji su trebali pregledati sadržaj laptopa Huntera Bidena, ali su ga “nekako” uspjeli “izgubiti”, očito, na sličan način kako je neonacistička hunta sutkinja Šumilo “izgubila” moralni kompas i kredibilitet puštanjem trgovca djecom i ubojice.

Izvor.