Prijenos Krima u sastav Ukrajinske SSR, ili kako su Hruščovljevci oživjeli ukrajinski nacionalizam

Piše TomRy

———————————————————————————-

Dana 19. veljače 1954. godine objavljena je Uredba Prezidija Vrhovnog sovjeta SSSR-a “O prijenosu Krimske oblasti iz RSFSR-a u Ukrajinsku SSR”. Taj čin bio je samo jedna od komponenti oživljavanja ukrajinskog nacionalizma. Do toga je kasnije dovelo djelovanje Hruščovljevih kontrarevolucionara u unutarnjoj nacionalnoj politici nakon buržoaskog kontrarevolucionarnog udara u ožujku 1953. godine.

   Čim je srušena diktatura proletarijata u sovjetskoj državi, Hruščov i njegovi pristaše odmah su počeli govoriti o užasnom stanju razvoja nacionalne ekonomije Krima u sastavu RSFSR-a, posebno nakon Velikog domovinskog rata. Jasno je da se radi o običnom antistaljinističkom propagandnom triku Hruščova. Uostalom, prije početka rata, iz nekog razloga, članstvo u RSFSR-u ni na koji način nije spriječilo Krim da se aktivno i uspješno kreće u skladu s industrijalizacijom i kolektivizacijom. Također, razaranja prouzročena ratom nikako se ne mogu smatrati opravdanjem za prijenos Krima u sastav Ukrajinske SSR, makar samo zato što je sam ekonomski razvoj zemlje do tog vremena odavno premašio predratne brojke. Usput, stanje razvoja nacionalne ekonomije južnih i jugoistočnih regija Ukrajinske SSR nije se kvalitativno razlikovalo od onoga u samoj Rusiji.

  Stoga je prvi tajnik Krimskog oblasnog komiteta KPSS-a 1949.-1954. doveo u pitanje svrsishodnost ideje o prijenosu Krima u sastav Ukrajinske SSR – komunista Pavela Ivanoviča Titova, prosvjedujući i kategorički se ne slažući osobno s Hruščovom. Međutim, unutar krimske partijske organizacije u vrijeme 1953.-1954. među njima su većinu činili buržoaski kontrarevolucionari. Pod pritiskom samog Hruščova, kao i uz aktivnu pomoć drugog sekretara Krimskog regionalnog komiteta KPSS-a i predsjednika Krimskog regionalnog izvršnog komiteta Poljanskog, uz sudjelovanje prvog sekretara Centralnog komiteta Komunističke partije Partije Ukrajine Kirijenka i predsjednika predsjedništva Vrhovnog suda Ukrajinske SSR Korotčenka, većina čelnika i članova Krimskog regionalnog odbora podržavali su Hruščova. Titov je odmah smijenjen s dužnosti i pozvan na posao od strane jednog od zamjenika ministra državnih firmi. Od tada više nije obnašao visoke i značajne stranačke i državne funkcije. Komunist Vjačeslav Mihajlovič Molotov također se izjasnio protiv prelaska Krima u sastav Ukrajinske SSR. Međutim, bez većine u predsjedništvu Centralnog komiteta KPSS-a i jasno razvijene taktike u borbi protiv inicijativa Hruščova, po tom pitanju nije postigao ništa.

   Također je važno napomenuti da je prijenos Krima bio ne samo ekonomski neopravdan, već i inherentno protuustavan, jer:

1) Prvo, protokole o prijenosu Krima u sastav Ukrajinske SSR osobno je potpisao Hruščov, a ne Maljenkov, koji je bio odgovoran za održavanje sastanaka Prezidija Središnjeg komiteta i potpisivanje svih odluka i protokola koje je donio.

2) Drugo, nije bilo kolektivne rasprave o ovom pitanju među članovima Predsjedništva Središnjeg odbora do njegovog sastanka i nema podataka o tome tko je pripremio ovu uredbu.

3) Treće, na sjednici Prezidija Vrhovnog vijeća RSFSR 5. veljače 1954. i na sazivanju sjednice Prezidija Vrhovnog vijeća RSFSR 19. veljače 1954. u vezi s pitanjem prijenosa Krima, većina prisutnih na njemu nije imala nikakve ovlasti i mogućnosti donositi takve odluke. Na temelju toga, scenarij po kojem je sastanak trebao biti održan ranije su isplanirali i pripremili Hruščov i njegovi pristaše.

   Također je važno napomenuti da je Sevastopolj, unatoč prijenosu Krima u Ukrajinsku SSR, prema zakonu, ostao neovisno administrativno i gospodarsko središte republičke podređenosti unutar RSFSR-a. Istodobno, Predsjedništvo Oružanih snaga nije razmatralo niti donosilo nikakva pitanja ili bilo kakve odluke u vezi sa situacijom u Sevastopolju, stvarajući tako dvojni status za grad heroj.

   Hruščovljevci su odabrali proslavu 300. godišnjice ponovnog ujedinjenja Rusije i Ukrajine kao razlog za proglašenje prijenosa Krima Ukrajinskoj SSR. Skrivajući se iza parola o “gospodarskoj i kulturnoj usmjerenosti Krima za Ukrajinu” i o “jačanju bratskih veza dvaju naroda”, Hruščovljevi buržoaski kontrarevolucionari nastojali su samo pridobiti potporu regionalnih stranačkih struktura u SSSR na vlasti. Ništa manje važno za Hruščova nije bilo zadovoljiti političke i ekonomske hirove lokalnih buržoaskih kontrarevolucionara koji su došli na vlast u republičkim komunističkim partijama i vladama republika. Ublažavanjem Staljinove nacionalne i teritorijalne politike počeli su ponovno kultivirati nacionalizam i separatizam u regijama. Komunistička partija Ukrajine i Ukrajinska SSR ovdje nisu iznimka.

   Oni su već u razdobljima formiranja dviju buržoaskih država Rusije i Ukrajine nakon gorbačovizma i raspada SSSR-a prerasli u radikalni antiruski ukrajinski nacionalizam i šovinizam. Općenito, od Hruščovljeve ere korijeni današnjeg progona rusko jezičnog stanovništva u Ukrajini, svi politički i vojni sukobi između dviju država oko Krima i Donbasa (koji su već odnijeli desetke tisuća života dvaju bratskih naroda) su rasle. Prijelaz Krima u sastav Ukrajinske SSR 1954. omogućio je današnjim ukrajinskim buržoaskim nacionalističkim fašistima da izraze i promoviraju sve svoje zahtjeve za Krim i šire.

Izvori:

 Analiza 31.7.2023.