Evo kako Poljska lukavo preuzima kontrolu nad zapadnom Ukrajinom

Njegova politička moć zacementirana je prošlog ljeta nakon što je Rada dodijelila Poljacima praktički ista prava kao i Ukrajincima u skladu s obećanjem koje je Zelenski dao Dudi u svibnju 2022., dok je ekonomski aspekt unaprijeđen sredinom srpnja otvaranjem prve “Ukrajinske službe za obnovu” u uredu u Lavovu. Budući da je to tako, nema čak ni potrebe, osim prestiža, da Poljska službeno rasporedi trupe u Ukrajinu, iako to ne znači da se to neće dogoditi.

Poljska “Služba obnove Ukrajine”

Poljska opunomoćenica za poljsko-ukrajinsku razvojnu suradnju Jadwiga Emilewicz otvorila je 17. srpnja u Lvovu prvi varšavski ured “Ukrajinske službe za obnovu” (URS) na događaju koji je privukao oskudnu pozornost svjetskih medija izvan tih dviju zemalja. Javno financirani Polskie Radio izvijestio je o seminaru koji je tog dana održala pod pokroviteljstvom Varšavskog poduzetničkog instituta (ovdje), kao i sljedećeg dana u susjednoj prijestolnici regije Volyn u Lutsku (ovdje).

Ukratko, Emilewicz je najavio da će se uskoro otvoriti još ureda drugdje u Ukrajini i da “pripremamo instrumente osiguranja i kredita za poljske tvrtke”. Dodala je: “Želimo biti prisutni na terenu kako bismo podržali poljske poduzetnike u uspostavljanju kontakata i pratili potrebe za ulaganjima… Stvaramo platformu za dijalog između poljskih i ukrajinskih poduzeća u kojoj sudjeluju razvojne institucije, kao i nacionalne i lokalne vlasti.”

Na oba seminara sudjelovale su utjecajne osobe. Onom u Lvovu sudjelovao je regionalni guverner Maxim Kozitsko, koji je na svom telegramskom kanalu podijelio detalje o aktivnostima URS-a u toj regiji (ovdje). U međuvremenu, seminaru u Lutsku nazočio je šef vojne uprave susjedne regije Rivne Vitaly Koval, koji je pozvao poljske tvrtke da odmah ulažu u to. Važno je napomenuti da su sve tri regije – Lvov, Volyn i Rivne – nekada bile dio međuratne Poljske.

Dva međusobno povezana razvoja

Aktivnosti URS-a u ovim dijelovima zapadne Ukrajine koje većina Poljaka još uvijek smatra neraskidivim dijelom svoje tisućljetne civilizacije prirodni su izdanak dvaju međusobno povezanih događaja iz svibnja 2022. godine. Poljski predsjednik Andrzej Duda 22. posjetio je Kijev i govorio u Radu.

Potpuni transkripti njihovih govora na engleskom jeziku mogu se pročitati na svakoj od njihovih službenih predsjedničkih web stranica ovdje i ovdje. U kontekstu ove analize, glavni odmak od Dudinog govora bio je da je podijelio njihove planove za racionalizaciju cestovne, željezničke i druge infrastrukturne povezanosti. U međuvremenu, Zelensky je kazao kako će uspostaviti zajedničku graničnu i carinsku kontrolu. Također je izjavio da će Kijev dati Poljacima praktički ista prava u njegovoj zemlji kao i Ukrajincima.

Osim toga, Dudine primjedbe o tome kako bi se “poljsko-ukrajinska granica trebala ujediniti, a ne podijeliti” i Zelenskijeve o tome kako “ne bi trebalo biti granica ili barijera između nas” snažno su sugerirale namjeru da se na kraju spoji u de facto konfederaciju kao što je tada procijenjeno u ovoj analizi ovdje. Sljedećeg dana, 23. svibnja 2022., Zelensky je praktički prisustvovao Svjetskom gospodarskom forumu (WEF) te godine u Davosu i održao govor koji se može pročitati u cijelosti na engleskom jeziku na njegovoj službenoj predsjedničkoj web stranici ovdje.

Od značajnosti, najavio je da “nudimo poseban – povijesno značajan – model obnove. Kada će svaka od partnerskih zemalja ili partnerskih gradova ili partnerskih tvrtki imati priliku – povijesnu – preuzeti pokroviteljstvo nad određenom regijom Ukrajine, grada, zajednice ili industrije.” U osnovi, Kijev planira vratiti svojim gospodarima dajući im poslijeratne povlastice u željenim regijama, koje su u poljskom slučaju dijelovi zapadne Ukrajine koje je nekada kontrolirala.

Usavršavanje ekonomskih planova De Facto Konfederacije

Ta dva međusobno povezana događaja iz svibnja 2022. izravno su dovela do toga da je Poljska 14 mjeseci kasnije otvorila svoj prvi ured URS-a u Lvovu. Stoga je postignut opipljiv napredak u tanko prikrivenim planovima njihovih čelnika da se de facto spoje u konfederaciju putem “posebnog – povijesno značajnog – modela” koji je Zelensky opisao tijekom svog govora u WEF-u. Iako je Kijev u to vrijeme Poljskoj odobrio “pokroviteljstvo” nad zapadnom Ukrajinom, Varšavi je do sada trebalo da pokrene svoj povezani gospodarski mehanizam.

To se kašnjenje može objasniti potrebom provođenja tematskih studija i okupljanja svih dionika kako bi se sve moglo ubrzano kretati nakon otvaranja prvog ureda URS-a. Kozitskyjeva ranija citirana objava Telegrama dotaknula se tri posebna infrastrukturna projekta koji unaprjeđuju Dudinu viziju racionalizacije poljsko-ukrajinske povezanosti. U kombinaciji s planovima za stvaranje zajedničkog carinskog prostora, to je u osnovi jednako gospodarskoj dimenziji njihove de facto konfederacije.

Poljska vojna pomoć i sigurnosni zahtjevi

Sigurnosni aspekt tih planova također se kreće naprijed. Poljski ministar financija objavio je u ožujku ove godine da je Varšava dala Ukrajini vojnu pomoć u vrijednosti od oko 6,2milijarde eura, čime je Poljska postala treći najveći financijer NATO-ruskog posredničkog rata na državnoj razini u toj zemlji. Izvješća o poljskim plaćenicima koji se bore za Kijev također kruže od početka ruske posebne operacije, a “Poljski dobrovoljački korpus” čak je preuzeo zasluge za napad na rusku regiju Belgorod u svibnju.

Poljski Opetovani pozivi na “sigurnosna jamstva” za Ukrajinu mogli bi joj poslužiti kao putokaz za formalno raspoređivanje svojih konvencionalnih snaga u toj zemlji u slučaju da se takva produlje, bilo multilateralno sudjelovanjem Varšave u tom programu ili bilateralno s Kijevom, čak i ako se do potonjeg dođe u tajnosti. Politicovo izvješće iz studenog prošle godine o neviđenoj vojnoj izgradnji Poljske sugerira da planira imati višak kapaciteta potrebnih za veliko inozemno raspoređivanje negdje u budućnosti.

Ususret konvencionalnoj poljskoj intervenciji u Ukrajini

Važno je da će njegova potrošnja na obranu biti povećana na 5% BDP-a, imat će 300.000 aktivnih vojnika do 2035. godine, a kupuje milijarde moderne opreme od SAD-a i Južne Koreje. Poljska je, međutim, članica NATO-a s jamstvima američke nuklearne velesile iz članka 5., pa su svi ti koraci pretjerani ako se Varšava samo htjela zaštititi od špekulativnog ruskog napada. To opažanje upućuje na to da se Poljska doista priprema za konvencionalnu vojnu intervenciju u Ukrajini.

Iako će trebati još mnogo godina da dovrši svoje ambiciozne vojne planove, biti članica NATO-a znači da Poljska u teoriji može rasporediti u inozemstvu sve što je trenutno dostupno kod kuće bez straha da će Rusija napasti jer američki nuklearni kišobran to odvraća od toga. Rusko i bjelorusko vodstvo shvaćaju ovaj scenarij vrlo ozbiljno, što dokazuje ono što su njihovi predstavnici rekli krajem srpnja, samo nekoliko dana nakon što je Poljska otvorila svoj prvi ured URS-a u Lvovu 17. tog mjeseca.

Rusija i Bjelorusija upozoravaju na poljske planove za Ukrajinu

Šef ruske obavještajne službe vanjskih poslova Sergej Naryshkin upozorio je na povećanje poljske vojske u blizini ukrajinske granice 21. srpnja tijekom sastanka Vijeća sigurnosti čiji se transkript na engleskom jeziku može u cijelosti pročitati na službenoj internetskoj stranici Kremlja (ovdje). “Putin je razotkrio regionalne planove Poljske u pokušaju da ih odvrati“, ali je također rekao: “Ako se [Kijev] želi odreći ili prodati nešto (Poljskoj) kako bi platio svojim šefovima, kao što to obično čine izdajnici, to je njihova stvar. Nećemo se miješati.”

Njegova jedina crvena linija u tom pogledu je da Poljska ne napada Bjelorusiju jer bi to “značilo pokretanje agresije na Rusku Federaciju. Na to ćemo odgovoriti sa svim resursima koji su nam na raspolaganju.” Što se tiče te članice države Unije, predsjednik Aleksandar Lukašenko posjetio je Sankt Peterburg dva dana kasnije, 23. srpnja, što je bilo manje od tjedan dana nakon što je Poljska otvorila svoj prvi ured URS-a. Dok je bio tamo, također je upozorio na uzbunu zbog planova Poljske u izjavama koje se mogu pročitati na službenoj web stranici Kremlja ovdje.

Bjeloruski čelnik smatrao je, međutim, drugačijim scenarijem nego njegov ruski kolega, budući da ga je opisao kao “neprihvatljiv” zbog sigurnosne prijetnje koju bi to potencijalno moglo predstavljati za južne granice države Unije. Na stranu njihova različita stajališta, ove izjave potvrđuju da rusko i bjelorusko vodstvo vjeruju da bi Poljska uskoro mogla započeti konvencionalnu vojnu intervenciju u Ukrajini kako bi nadopunila svoju ekonomsku kontrolu nad zapadnim dijelom te zemlje.

Izgovor koji bi Poljska mogla iskoristiti za provedbu svojih hegemonističkih planova mogao bi biti ruski proboj preko linije kontakta ili false flag na poljske projekte u zapadnoj Ukrajini za koji se krivi bjeloruski Wagner, iako su mogući i drugi “događaji”. Postoji čak i mogućnost da Kijev otvoreno pozove ovu intervenciju tijekom ili nakon naizgled neizbježnog primirja i/ili mirovnih pregovora s Rusijom kao dio bilateralnog ili multilateralnog “sigurnosnog jamstva”.

Zaključne misli

Kako sada stvari stoje, Poljska je već lukavo preuzela kontrolu nad zapadnom Ukrajinom bez ispaljenog metka. Njegova politička moć zacementirana je prošlog ljeta nakon što je Rada Poljacima dodijelila praktički ista prava kao Ukrajincima u skladu s obećanjem koje je Zelenski dao Dudi u svibnju 2022., dok je ekonomski aspekt uznapredovao sredinom srpnja otvaranjem prvog ureda URA-e u Lvvu. S obzirom na to, nema čak ni potrebe osim prestiža da Poljska formalno rasporedi trupe u Ukrajinu.

Ipak, upravo iz tog gore navedenog razloga to bi se ipak moglo dogoditi, kako zato što bi moglo povećati izglede vladajuće stranke na biralištima uoči izbora ove jeseni, tako i zato što bi svijetu pokazalo da Poljska uspješno vraća svoj davno izgubljeni status Velike sile. Međutim, formalna integracija zapadne Ukrajine u Poljsku nije lažni suučesnik čak i ako se to dogodi jer bi riskirala izazivanje snažnog bijesa nacionalističkih snaga s obje strane granice.

Imajući na umu ove zabrinutosti, koje imaju vrlo ozbiljne političke, pa čak i latentne sigurnosne implikacije, scenarij da jednog dana formalizira trenutno de facto poljsko-ukrajinsku konfederaciju mnogo je realniji od Varšave koja je odgrizla zapadni dio te bivše Sovjetske Republike. Time bi se postigao isti strateški cilj širenja poljske “sfere utjecaja” na dio njezina bivšeg Commonwealtha bez rizika od većeg povratnog udarca. Istini za volju, ovaj scenarij bi mogao biti neizbježan.

Izvor.