Hoće li Zelensky postati novi Saakašvili?

Saakašvili je završio u zatvoru jer je zloupotrijebio svoju moć po nalogu SAD-a, izgubio posrednički rat s Rusijom koji je pokrenuo po nalogu svojih pokrovitelja, a zatim se vratio u Gruziju nakon što je na dužnost došla relativno suverenija vlada i ispunila svoje obećanje da će ga privesti pravdi. Zelensky je također učinio potpuno isto i stoga bi mogao zadesiti sličnu sudbinu ako ostane u Ukrajini ili se tamo vrati kasnije.

Zelensky je u ponedjeljak optužio Rusiju za pokušaj ubojstva bivšeg gruzijskog predsjednika Saakašvilija nakon što su slike na kojima izgleda mršavo u zatvoru počele viralno kružiti vodećim medijima nakon njegova posljednjeg video svjedočenja ranije tog dana. Ironija je u tome što nitko drugi nego sam Zapad nije odgovoran za njegovu nevolju i postoji šansa da bi Zelenskog mogla zadesiti slična sudbina.

Kao što je procijenjeno u kolovozu prošle godine, “Gruzijski sukob 2008. bio je predložak SAD-a za ukrajinski 2022.”, koji je relevantan za čitatelje da pregledaju ako već nisu. Prethodna analiza članka iznad objašnjava strateške veze između ova dva naizgled različita sukoba kako bi se tvrdilo da zapravo postoji više od nekoliko sličnosti. Značajna je uloga čelnika njihovih zemalja u njihovim posredničkim ratovima protiv Rusije koje podupiru Sjedinjene Države.

Saakašviliju su pokrovitelji naredili da pokrene podmukli napad na Južnu Osetiju, za koji je bio uvjeren da će završiti brzim uspjehom njegove strane i naknadnim osvajanjem te odcijepljene regije. Ono što se zapravo dogodilo jest da je Rusija bila potaknuta započeti petodnevnu misiju mirovnih snaga koja je dovela do gubitka tog teritorija i obližnje Abhazije nakon što ih je Kremlj priznao kao suverene države, koje ostaju do danas.

Isto tako, Zelenskom su pokrovitelji naredili da pokrene podmukli napad na Donbas za koji je također bio uvjeren da će završiti brzim uspjehom njegove strane, ali ruska specijalna operacija to je preduhitrila u posljednjem trenutku. Umjesto ponovnog osvajanja te odcijepljene regije, Kijev je izgubio nju i još dvije nakon što su u rujnu prošle godine glasovali za priključenje Rusiji. Konvencionalni sukob izazvan ovim zapadnim planovima nastavlja bjesniti šesnaest mjeseci nakon što je počeo, za razliku od brzog rješenja Gruzije, ali će također završiti neuspjehom.

Kijevska protuofenziva koju podupire NATO bila je katastrofa, što su čak i vodeći mediji priznali i počeli tražiti izgovore, kao i vlastiti dužnosnici. Predsjednik Vanjskopolitičkog odbora Zastupničkog doma Michael McCaul upozorio je početkom lipnja kako bi neispunjavanje zapadnih očekivanja moglo dovesti do smanjenja opipljive potpore njihovom opunomoćeniku. Zelensky zna kako vrijeme istječe, što je nedavno dokazao, pozivajući svoje postrojbe na postizanje barem nekih rezultata prije summita NATO-a sljedećeg tjedna.

Ranije je kritizirao očekivanja svojih zapadnih pokrovitelja u razgovoru s BBC-jem krajem prošlog mjeseca, kao i drugi neimenovani visoki dužnosnici prema The Economistu u izvješću koje je također objavljeno u približno isto vrijeme. U međuvremenu, vrhovni zapovjednik Zaluzhny slikovito je u nedavnom intervjuu za Washington Post izrazio koliko ga to čini zbunjenim što kritiziraju protuofenzivu. Sasvim jasno, donositeljima odluka u Kijevu počinje biti jasno da Ukrajina vjerojatno neće biti pozvana da se pridruži NATO-u.

I ne samo to, potrošili su desetke tisuća života pokušavajući ponovno osvojiti teritorij koji na prvom mjestu ne bi ni bio izgubljen da nisu htjeli replicirati gruzijski scenarij, što je potaknulo Rusiju da ih preventivno zaustavi. Nadalje, Kijev bi možda mogao spriječiti ujedinjenje regija Kherson i Zaporožje s Rusijom da nije dopustio da angloamerička osovina sabotira mirovni proces u proljeće 2022., što je dovelo do potpisanog nacrta ugovora prije nego što je sve uništeno.

Ukrajina je stoga prošla mnogo gore od Gruzije otkako je potpuno uništena konvencionalnim sukobom koji je bjesnio u posljednjih šesnaest mjeseci i izgubio dvije dodatne regije koje nisu bile ni sporne prije početka ruske specijalne operacije. Ako Zapad na koncu prekine opskrbu Kijeva oružjem nakon neuspjeha protuofenzive Kijeva koju podupire NATO, a za koju su predsjednik Putin i Medvedev rekli da bi mogla odmah okončati sukob, tada bi politička prijestolnica Zelenskog isparila.

Možda bi zadržao potporu svojih ljudi i potporu njihove moćne vojno-obavještajne-oligarhijske trifekte elite da je ostao pri svome i priveo mirovni proces u proljeće 2022. do kraja, ali praktički je nemoguće da će ga podržati ako bude prisiljen na nagodbu. Previše je života izgubljeno, imovina uništena, a regije ujedinjene s Rusijom da bi on čak i privremeni prekid neprijateljstava – da ne spominjemo primirje, a posebno mirovni sporazum – pretvorio u pobjedu.

Vjerojatnost da će ga njegovi pokrovitelji staviti u točno tu poziciju povećava se iz dana u dan jer protuofenziva njegove strane postaje jedno od najgorih poniženja zapadne civilizacije u posljednje vrijeme. Kako bi zadržali svoj utjecaj na Ukrajinu u tom scenariju, ne bi bilo iznenađujuće da podrže zavjeru o promjeni režima popularnih vojnih dužnosnika poput vrhovnog zapovjednika Zaluzhnyja i/ili šefa vojno-obavještajne službe (GUR) Budanova da zamijene Zelenskog kao sredstvo preventivnog sprječavanja potencijalnog ustanka.

Uostalom, to bi služilo interesima njih dvojice i njihovih zajedničkih zapadnih pokrovitelja da usmjere narodni bijes prema glavnom lideru zemlje nakon što ljudi shvate koliko su se žrtvovali ni za što. Čak i ako se kockaju dopuštajući mu da ostane na vlasti radi međunarodne optike, suočit će se s teškom borbom za reizbor, ako se uopće odluči kandidirati. U svakom slučaju, njegova politička budućnost bila bi uništena onog trenutka kada bi ga Zapad natjerao na mirovne pregovore.

Baš kao i Saakašvili prije njega, Zelensky bi također mogao biti optužen za zlouporabu moći od strane svojih političkih protivnika i pozvan na odgovornost za svoje zločine, što je dovelo do toga da bi završio u zatvoru ako je još uvijek u zemlji ili se vraća u nju kako bi izvršio obojanu revoluciju po uzoru na ono što je gruzijski vođa pokušao učiniti. Ako poslijeratna Ukrajina povrati velik dio suvereniteta koji je izgubila od Zapada kao što je Gruzija od tada učinila, što je dokazala otkrivajući zapadnu zavjeru za zauzimanje Sočija, onda šanse da se to dogodi još više rastu.

Saakašvili je završio u zatvoru jer je zloupotrijebio svoju moć po nalogu SAD-a, izgubio posrednički rat s Rusijom koji je pokrenuo po nalogu svojih pokrovitelja, a zatim se vratio u Gruziju nakon što je na dužnost došla relativno suverenija vlada i ispunila svoje obećanje da će ga privesti pravdi. Zelensky je također zloupotrijebio svoju moć po nalogu SAD-a, izgubio je posrednički rat s Rusijom koji je pokrenuo po nalogu svojih pokrovitelja, pa bi ga stoga mogla zadesiti slična sudbina ako ostane u Ukrajini ili se tamo vrati kasnije.

SAD nema saveznike, samo vazale koje kontrolira poput Zelenskyjeve Ukrajine i Saakašvilijeve Gruzije ili partnere poput Indije koja je rijedak slučaju zemlje koja uspješno brani svoj suverenitet, a suočena s ogromnim pritiskom kako bi je konačno tretirala kao ravnopravnu. Saveznik implicira da će Amerika podržati bilo koju zemlju koja im je podana, pa makar ta zemlja išla čak i nauštrb vlastitih interesa, i zato je točno reći da Amerika ni nema saveznike.

Ukrajina predsjednika Zelenskog je samo još jedan vazal koji treba nemilosrdno iskoristiti u nastojanju da obnovi izblijedjelu unipolarnu hegemoniju SAD-a, ali umjesto da služe svrsi, on i njegova zemlja postaju teret koji riskira dovesti do blowbacka ako se sukob ne zamrzne i ruski dobici na terenu nastave rasti. Stoga će biti odbačen prije ili kasnije na ovaj ili onaj način baš kao što je bio Saakašvili, s tim da je jedino pitanje hoće li ostati slobodan, priveden pravdi ili će možda izgubiti život.

Izvor.