Zapadna medijska kuća upravo je razotkrila kijevsku propagandnu mašineriju

Polako, ali sigurno, zapadnjaci postaju svjesni da je uglavnom sve što su do sada mislili o ovom posredničkom ratu rezultat doslovne propagande. Oni bi i dalje mogli načelno podržavati cilj Kijeva bez obzira na njihove osobne razloge, ali sve je manje vjerojatno da će uzeti bilo koju pozitivnu vijest koju čuju o tome s jednakom vrijednošću kao prije.

Semafor je zapadni internetski medij čiji su suosnivači Ben Smith i Justin B. Smith, čija je slavna tvrdnja da su nekoć bili glavni urednik Buzzfeed Newsa i bivši izvršni direktor Bloomberg Media. Ni oni ni njihova zajednička platforma ne mogu se vjerodostojno optužiti da su takozvani “ruski agenti” ili “ruska propaganda”, što je važno zapamtiti kada čitate Benov nedavni članak koji duboko zaranja “Unutar sukoba s visokim ulozima za kontrolu nad Ukrajinom“.

Razotkrio je mračnu istinu o kijevskim inforatnim operacijama za koje cinici već dugo sumnjaju. Ben je otkrio da su “članci i emisije iz prodajnih kuća, uključujući NBC News, The New York Times, CNN, The New Yorker i ukrajinsku digitalnu televiziju Hromadske, doveli do toga da su novinarima prijetili, opozvali ili opovrgnuli akreditacije zbog optužbi da su prekršili pravila koja su nametnuli ukrajinski dušebrižnici.” Također je naveo izvore koji su govorili anonimno zbog straha da im se ne ukinu novinarske akreditacije.

Drugi važan dio Benova djela bio je kada je obavijestio čitatelje da “[ukrajinski] vojni ured za tisak provjerava novinare i izdaje propusnice koje im omogućuju putovanje u određena područja, često s voditeljima medija, i intervjuiranje dužnosnika, nakon potpisivanja dokumenta u kojem se navodi da će se novinari pridržavati pravila koja je iznijela vojska”. Kijev očito ne vjeruje u slobodu tiska, za koju Zapad tvrdi da je sveta, ali su njegovi državni pokrovitelji donedavno gledali na drugu stranu iz narativne udobnosti.

Koncem travnja Politico je naveo neimenovane dužnosnike Bidenove administracije koji su izrazili zabrinutost glede potencijalnih posljedica ako se ne ispune očekivanja zapadne javnosti o protuofenzivi Kijeva koju podupire NATO. Međutim, jedini razlog zašto su za početak bili nerealno visoki bio je upravo zato što je SAD zažmirio na Kijev koji je izbacio bezbroj komada propagande kroz kontrolu koju vrši nad stranim medijima.

Od tada su uloženi napori da se zapadnjačka percepcija približi stvarnosti, ali možda je malo prekasno da bi se kod nekih ljudi nešto promijenilo nakon što je psihološka šteta već učinjena. Štoviše, glavni uzrok problema još uvijek nije riješen i možda nikada neće biti. Ako bi Ukrajina počela govoriti istinu o NATO-ruskom posredničkom ratu, onda bi vjerojatno došlo do ozbiljne krize povjerenja među njezinim narodom i u širem smislu na ostatku Zapada.

Washington Post dao je čitateljima uvid u to koliko loše prolaze kijevske snage u svom detaljnom izvješću koje je objavljeno sredinom ožujka, a koje je ilustriralo logističke i organizacijske izazove koji su i dalje ostali unatoč preko 165 milijardi dolara koje je njihova strana dobila od NATO-a. Koliko god informativno bilo, ovo novinarstvo predstavljalo je iznimku, a ne pravilo. Općenito, zapadnjaci su hranjeni samo propagandom o ovom sukobu od početka ruske posebne operacije.

To je problem za sve u tim zemljama kojima je stalo do načina trošenja sredstava poreznih obveznika. Važno je da javnost bude točno informirana o napretku u ovom posredničkom ratu kako bi se utvrdilo isplati li se financirati na neodređeno vrijeme. Nadalje, nisu trebali biti gađani “politički nezgodnim” činjenicama kao što je raširenost nacističkih simbola među kijevskim borcima tako što im je rečeno da je to “ruska propaganda” sve dok New York Times nije sam objavio priču koja dokazuje da je to istina.

Izvor.