Ne zaboravite izvješće Washington Posta iz prosinca o planovima Kijeva da digne u zrak branu Kakhovka

General bojnik Andrey Kovalchuk priznao je Washington Postu u prosincu prošle godine kako je njegova strana ranije planirala raznijeti dio brane Kakhovka u sklopu protuofenzive Kherson. Stoga se činilo nezamislivim da će Kijev u konačnici učiniti upravo to više od pola godine kasnije, a zatim je nastupio gaslight da je Moskva kriva kada su sami mainstream mediji ranije izvijestili o postojanju ukrajinskih terorističkih planova nakon što su citirali istog dužnosnika koji se njima hvalio.

Djelomičnim uništenjem brane Kakhovka u utorak rano ujutro Kijev i Moskva razmijenili su optužbe o tome tko je kriv, ali izvješće Washington Posta (WaPo) krajem prosinca proširuje vjerodostojnost na kremaljsku verziju događaja. Pod nazivom “Unutar ukrajinske protuofenzive koja je šokirala Putina i preoblikovala rat“, citirali su njezini novinari bivšeg zapovjednika protuofenzive Khersona general-bojnika Andreja Kovalchuka koji je šokantno priznao planiranje ovog ratnog zločina:

“Kovalchuk je razmišljao o poplavi rijeke. Ukrajinci su, kazao je, čak izveli probni napad bacačem HIMARS-a na jednoj od vrata brane Nova Kakhovka, napravivši tri rupe u metalu kako bi vidjeli može li se voda Dnjepra podići dovoljno da Ruse stavi u nezgodan položaj, ali ne i poplavi obližnja sela. Test je bio uspješan, kazao je Kovalchuk, ali je taj korak ostao posljednja opcija. Odgađao je.”

Njegova izjava o tome kako je “taj korak ostao posljednja opcija” u ovom je trenutku relevantna za podsjećanje s obzirom na to da je prva faza protuofenzive Kijeva koju podupire NATO u ponedjeljak potpuno propala, priopćilo je rusko Ministarstvo obrane. Baš kao što je Ukrajina krajem svibnja pokrenula svoju posredničku invaziju na Rusiju kako bi odvratila pozornost od gubitka u bitci za Artyomovsk, tako bi se i moglo činiti da je prošla s Kovalchukovim planiranim ratnim zločinom kako bi odvratila pozornost i od ove najnovije sramote.

Gore spomenuto objašnjenje nije tako nategnuto kao što bi neki u početku mogli pomisliti. Uostalom, jedan od propisa teorije složenosti je da početni uvjeti na početku nelinearnih procesa mogu nesrazmjerno oblikovati ishod. U tom kontekstu, prva neuspjela faza protuofenzive Kijeva riskirala je uništenje cijele kampanje, što je moglo potaknuti njegove planere da upotrijebe Kovalchukovu “posljednju mjeru” kako bi u jednadžbu uveli neočekivanu varijablu koja bi im mogla poboljšati izglede.

Rusija je imala više od 15 mjeseci da se učvrsti u bivšim istočnim i južnim regijama Ukrajine za koje Kijev još uvijek tvrdi da su njezine izgradnjom različitih obrambenih struktura i povezanim planiranjem nepredviđenih situacija kako bi zadržala kontrolu nad tim teritorijima. Iz toga slijedi da čak ni najpravilnije opskrbljena i promišljena protuofenziva neće biti šetnja parkom suprotno očekivanjima zapadne javnosti, objašnjavajući tako zašto je prva faza jednostavno propala.

Ovaj reality check razbio je sva očekivanja želja koja je Kijev mogao imati jer je pokazao da izvorni plan rojenja linije kontakta (LOC) podrazumijeva znatne troškove koji smanjuju šanse za uspjeh, osim ako se ozbiljno ne dogodi iza prvih linija kako bi se odvratili ruski branitelji. U tome leži strateški razlog djelomičnog uništenja brane Kakhovka u utorak ujutro točno onako kako je Kovalchuk dokazao krajem prošle godine da je moguće izvesti po vlastitom priznanju u WaPo.

Prvi od ciljeva Kijeva kojima je ovaj teroristički napad služio bio je potaknuti globalnu zabrinutost za sigurnost nuklearne elektrane Zaporožje pod ruskom kontrolom, koja se oslanja na vodu iz sada brzo iscrpljujućeg rezervoara Kakhovka za hlađenje. Međunarodna agencija za atomsku energiju rekla je da “ne postoji neposredni rizik za nuklearnu sigurnost”, ali latentni se ne može isključiti. Ako dođe do krize, to bi moglo baciti rusku obranu u sjevernoj regiji Zaporožje u kaos.

Drugi cilj je da su nizvodna područja regije Kherson, koja su podijeljena između Kijeva i Moskve, sada poplavljena. Iako bi se voda na kraju mogla povući nakon nekog vremena, to bi moglo zakomplicirati obrambene planove Rusije duž lijeve obale rijeke Dnjepar. Zajedno s posljedicama povezanima s prvim scenarijem, to znači da bi se znatan dio obalne fronte iza LOC-a uskoro mogao omekšati kako bi se olakšala sljedeća faza protuofenzive Kijeva.

Zapravo, geografski opseg “nekonvencionalne operacije omekšavanja” Kijeva mogao bi se proširiti i na Krim zbog prijetnje koju bi teroristički napad u utorak ujutro mogao predstavljati za opskrbu poluotoka vodom preko njegovog istoimenog kanala. Regionalni guverner je kazao kako za sada ostaje dovoljno zaliha, ali kako će naredni dani otkriti razinu rizika. Iako je Krim još uvijek uspio preživjeti blokadu kanala u Kijevu osam godina, nema sumnje da je ovaj razvoj događaja nepovoljan za Rusiju.

Četvrti strateški cilj temelji se na tri o kojima se već raspravljalo i odnosi se na komponentu psihološkog ratovanja ovog napada. Na stranom planu, kijevsko gaslighting-iranje da je Moskva kriva za “ekocid” pojačali su vodeći mediji unatoč Kovalchukovom osuđujućem prijemu u WaPo-u u prosincu prošle godine kako bi se maksimizirao globalni pritisak na Rusiju, dok je domaća fronta usmjerena na sijanje panike u bivšim regijama Ukrajine s namjerom daljnjeg ublažavanja ruske obrane u toj zemlji.

I na kraju, posljednji strateški cilj koji je služio djelomičnim uništenjem brane Kakhovka je da bi Rusija uskoro mogla biti bačena u dilemu. “Nekonvencionalna operacija omekšavanja” Kijeva duž LOC-a Kherson-Zaporozhye mogla bi podijeliti fokus Kremlja s fronte Belgorod-Kharkov i Donbas, što bi moglo oslabiti jednu od te tri i tako riskirati proboj. Obrambena situacija mogla bi postati još teža za Rusiju ako Kijev proširi sukob napadom na Bjelorusiju i/ili Moldaviju.

Da budemo potpuno jasni, vojno-strateška dinamika NATO-ruskog posredničkog rata u Ukrajini za sada još uvijek favorizira Rusiju, iako je upravo zato Kijev izveo teroristički napad u utorak ujutro u očajničkom pokušaju da ih preoblikuje u svoju korist. Ova procjena temelji se na opažanju da pobjeda Rusije u bitci za Artyomovsk pokazuje da je u stanju održati se protiv NATO-a u “utrci logistike”/”ratu iscrpljivanja” koju je šef bloka proglasio sredinom veljače.

Nadalje, čak je i New York Times priznao da sankcije Zapada nisu uspjele urušiti rusko gospodarstvo i izolirati ga, dok su neki od njegovih glavnih influencera također priznali da je nemoguće poreći širenje multipolarnih procesa u 15 mjeseci od početka posebne operacije. Među njima su njemački kancelar Olaf Scholz, bivša članica Američkog vijeća za nacionalnu sigurnost Fiona Hill i predsjednik Goldman Sachsa za globalna pitanja Jared Cohen.

Vojno-strateška dinamika opisana u prethodna dva odlomka neizbježno će osuditi Zapad na poraz u najvećem sukobu opunomoćenika Novog hladnog rata do sada, osim ako se nešto veliko neočekivano ne dogodi da ih promijeni, što je upravo ono što je Kijev pokušavao postići svojim posljednjim terorističkim napadom. Razlog zašto je malo tko to predvidio je taj što je Kovalchuk priznao WaPo-u u prosincu prošle godine da je njegova strana ranije planirala raznijeti dio brane Kakhovka u sklopu protuofenzive Kherson.

Stoga se činilo nezamislivim da će Kijev u konačnici učiniti upravo to više od pola godine kasnije, a zatim gaslight-irati da je Moskva kriva kada su sami mainstream mediji ranije izvijestili o postojanju ukrajinskih terorističkih planova nakon što su citirali istog general-bojnika koji se tada njima hvalio. Svijest o toj činjenici ne mijenja ono što se dogodilo, ali može imati snažan utjecaj na percepciju zapadne javnosti o ovom sukobu, zbog čega bi im trebalo skrenuti pozornost na WaPo-ovo izvješće.

Izvor.