Kijev se suočava sa sedam ključnih izazova uoči protuofenzive

Glasnogovornik Američkog vijeća za nacionalnu sigurnost John Kirby potvrdio je da će protuofenziva započeti negdje ovog ljeta, zbog čega je sada pravodobno sagledati s kojim problemima će se predstojeća protuofenziva Kijeva koju podupire NATO suočiti. Prije svega, među njima je NATO-ruska “utrka logistike”/”rat iscrpljivanja” koju je glavni tajnik Jens Stoltenberg proglasio sredinom veljače. S obzirom na to da Kijev u potpunosti ovisi o stranoj potpori, stanje natjecanja njih dvoje je najvažnija varijabla.

Drugi je povezan s prethodnim i odnosi se na činjenicu da kijevske snage obučene od strane NATO-a još nisu testirane u bitci. Uz sav hype o nadolazećoj protuofenzivi, ostaje za vidjeti hoće li se ostvariti prema očekivanjima budući da im nedostaje iskustvo u izvođenju velikih operacija. Rusija je naučila iz svojih nedostataka koji su bili odgovorni za ukrajinsko ponovno osvajanje Harkhova i polovice Khersonove regije, smanjujući tako šanse da se to ponovi.

Na tu temu, treći ključni izazov s kojim se suočava protuofenziva jest da je Rusija utvrdila svoju obranu duž linije kontakta (LOC). Kijev će se stoga boriti da postigne proboj bez nekog događaja crnog labuda, koji se, naravno, ne može isključiti, ali se ipak čini malo vjerojatnim. Štoviše, bitka za Artyomovsk prožela je ruske snage neprocjenjivim iskustvom urbanog ratovanja koje mogu iskoristiti za obranu velikih gradova pod njihovom kontrolom, što bi moglo stvoriti više mlinaca za meso za Kijev.

To dovodi do četvrte točke, a to je da je Ukrajina već iscrpila veliku količinu svoje opreme i osoblja u posljednjih 15 mjeseci. Washington Post je na to skrenuo pozornost u svom detaljnom izvješću sredinom ožujka, na koje je načelnik Glavnog stožera poljske vojske izrazio vjerodostojnost u svojoj sličnoj procjeni koju je podijelio krajem travnja. Ta objektivna opažanja iz pro-kijevskih izvora ozbiljno dovode u sumnju uspjeh predstojeće protuofenzive.

Upravo zbog tih briga Ukrajina polaže nade u takozvane “wunderwaffen” poput F-16, ali čak je i šef američkih zračnih snaga Frank Kendell krajem svibnja rekao da takvi sustavi neće biti “dramatična promjena igre… za njihove ukupne vojne sposobnosti.” Nadalje, Rusija je već dokazala da se može prilagoditi kijevskom polju prethodnih takvih “wunderwaffena” poput turskih bespilotnih letjelica Bayraktar, za koje su stručnjaci iz SAD-a i Velike Britanije koje financira vlada nedavno priznali da je Moskva uspješno neutralizirala.

Nadovezujući se na gore spomenuti peti ključni izazov, šesti uključuje sve veći umor Zapada s neograničenim financiranjem nato-ruskog posredničkog rata, koji je njihove porezne obveznike već koštao preko 160 milijardi dolara. Predsjednik Vanjskopolitičkog odbora Zastupničkog doma Michael McCaul upozorio je početkom svibnja kako bi potencijalno neispunjavanje očekivanja javnosti u protuofenzivi moglo dovesti do smanjenja buduće potpore, što obećanja drugih zapadnih dužnosnika o bezuvjetnoj potpori razotkriva kao laži.

I konačno, posljednji faktor koji ide protiv Kijeva prije njegove protuofenzive je ispunjavanje nerealno visokih očekivanja zapadne javnosti o kojima je govorio McCaul unatoč golemim izgledima. Neimenovani dužnosnici Bidenove administracije rekli su krajem travnja za Politico da su vrlo zabrinuti da se to neće dogoditi, što ukrajinski pohod od terorističkih napada od tada stavlja u njihov odgovarajući kontekst otkrivajući da nisu ništa drugo nego infowar copium za zasićenje krvožednih zapadnih masa.

Kijevu će biti vrlo teško prevladati ovih sedam ključnih izazova, zbog čega je vjerojatno da će ishod njegove toliko razvikane protuofenzive jednostavno biti neke ograničene promjene duž linije kontakta. Budući da bi to gotovo sigurno izazvalo duboko razočaranje u zapadnoj javnosti, vrlo lako bi se moglo dogoditi da ovaj predvidljivo neuspješan rezultat izravno vodi do nastavka mirovnih pregovora do kraja godine, što bi moglo zamrznuti sukob prekidom vatre ako ne i okončati ga nekom vrstom kompromisa.

Izvor.