Tko se zapravo miješa u predstojeće turske izbore?

Alt-Media zajednica, a posebno oni neruski proruski unutar nje moraju razumjeti društveno-političku (“meku sigurnost”) dinamiku koja je u igri na predstojećim izborima u Turskoj kako bi se izbjeglo nenamjerno funkcioniranje kao korisni idioti SAD-a za promjenu režima podupirući proturusku oporbu zbog njihove mržnje prema predsjedniku Erdoganu.

Turska vladajuća AKP i vodeći oporbeni kandidat razmijenili su optužbe o američkom i ruskom uplitanju u izbore u svojoj zemlji ove nedjelje. Ministar unutarnjih poslova Suleyman Soylu rekao je da se SAD miješa u Turkiyeovu demokraciju od neuspjelog državnog udara u ljeto 2016., a nedavno i kroz duboki lažni video koji je potaknuo oporbenjaka da odustane od utrke. U međuvremenu, čelnik CHP- a Kemal Kilicdaroglu ustvrdio je kako iza toga zapravo stoji Rusija.

Glasnogovornik Kremlja Dmitrij Peskov odgovorio je na potonje izjavom Progla: “Odlučno odbacujemo takve izjave, službeno izjavljujemo da nema uplitanja. Ako je netko dao takve informacije gospodinu Kilicdarogluu, onda su lažljivci, to je sve što mogu reći.” Također je potvrdio potporu Rusije turskoj suverenoj vanjskoj politici, koja je u skladu s procjenom predsjednika Putina o njegovu turskom kolegi Recepu Tayyipu Erdoganu, koju je podijelio koncem prošle godine na godišnjem sastanku kluba Valdai.

To predstavlja dilemu za mnoge u Alt-Media Zajednici (AMC) budući da dosta “neruskih proruskih” (NRPR) prezire sadašnjeg turskog vođu iz različitih razloga uglavnom povezanih s njegovom bliskošću s islamskim političkim pokretima, kao i njegovim pristupima prema Armeniji i Siriji. Unatoč tome, postaje sve jasnije da oporba priprema javnost za probleme u rusko-turskim vezama u slučaju da dođu na vlast, tvrdi ergo Kilicdaroglu.

On postavlja temelje za distanciranje svoje zemlje od strateškog partnera pod izgovorom da se miješala u predstojeće izbore, iako je to stvarno potaknuto zahtjevom SAD-a za nultu sumu koji je Turskoj postavio da stane na svoju stranu u Novom hladnom ratu umjesto da nastavi balansirati između nje i Rusije. Ako Kilicdaroglu izgubi, također se uspostavlja izgovor za orkestriranje početne obojane revolucije na lažnoj osnovi da je njegov gubitak posljedica navodnog ruskog uplitanja.

Međutim, isto tako, vladajuća AKP također može primijeniti isti izgovor u odnosu na svoje optužbe protiv Amerike kako bi opravdala vlastite prosvjede ako i oni izgube. Razlika između ova dva scenarija je u tome što bi Kilicdarogluova bila bonafide obojena revolucija zbog inozemne veze koja stoji iza nje, dok bi AKP-ovi predstavljali primjer “Demokratske sigurnosti“, odnosno protuhibridnog ratovanja taktike i strategija, na djelu.

U tom kontekstu, taj se koncept odnosi na prosvjede diljem zemlje koje organiziraju domoljubne snage i država u svrhu “jačanja režima” u svrhu suočavanja s prijetnjama promjenama stranog režima poput onih koje bi predstavljalo američko uplitanje, što bi rezultiralo pobjedom Kilicdaroglua na izborima. AMC, a posebno oni NRPR-ovi unutar njega moraju razumjeti društveno-političku (“meku sigurnost”) dinamiku koja je u igri kako bi se izbjeglo nenamjerno funkcioniranje kao korisni idioti SAD-a za promjenu režima podržavajući oporbu.

Bez obzira na nečiji utjecaj na predsjednika Erdogana, dokazao se kao pouzdan partner Rusiji unatoč razlikama njih dvojice u širokom spektru osjetljivih pitanja. S druge strane, Kilicdaroglu već priprema javnost za distanciranje Turske od Rusije po nalogu SAD-a paralelno s potencijalnim orkestriranjem početne obojane revolucije ako bude poražen na biralištima. Bez obzira na to što se dogodi u nedjelju, gotovo je zajamčeno da će doći do nekog oblika ili nekog drugog nemira.

Izvor.