SAD okuplja saveznike uoči mogućeg rata s Kinom

Ako SAD smatraju da su stekle odlučujuću prednost nad Kinom kroz kristalizaciju AUKUS+ i nakon maksimalnog gomilanja oružja u Tajvanu, onda bi mogle čak pokušati izazvati sukob za koji su se igrači ratnih igara uvjeravali da će Peking izgubiti, što je zastrašujući scenarij koji može nije isključeno.

SAD oblikuje azijsko-pacifički prostor u pripremi konvencionalnog sukoba s Kinom, u tu svrhu je predstavio savez AUKUS krajem 2021. Ova platforma trebala bi činiti jezgru vojne strukture slične NATO-u za obuzdavanje Narodne Republike, i zamijenit će bilo koju srodnu ulogu koju su američki tvorci politike u početku zamislili da igra Quad. To AUKUS čini iznimno opasnim, pogotovo jer druge zemlje regije prešutno šire suradnju s njegovim američkim čelnikom.

Nedavna odluka Južne Koreje da dopusti američkim podmornicama s nuklearnim oružjem da pristanu u njezinim lukama po prvi put u desetljećima, koja je donesena tijekom prošlotjednog putovanja predsjednika Yoona u DC, signalizira njezin interes za de facto integracijom u ovaj antikineski blok. Obližnji Japan već se može smatrati neformalnim članom tog saveza nakon što je premijer Kishida ponovno potvrdio predanost svoje zemlje regionalnim ciljevima SAD-a u siječnju i implicirao da će se brzo remilitarizirati u nadolazećoj budućnosti kako bi obuzdao Kinu.

Uzevši zajedno i u kombinaciji s nedavnim japansko-korejskim približavanjem, može se zaključiti da je SAD ojačao svoju mrežu savezništva u sjeveroistočnoj Aziji kako bi olakšao neslužbenu integraciju regije u AUKUS+. Istodobno, također radi nešto slično s Filipinima u jugoistočnoj Aziji, čiji predsjednik posjećuje SAD ovaj tjedan. Očekuje se da će također de facto integrirati svoju zemlju u AUKUS+ točno kao što je upravo učinio njegov južnokorejski kolega.

Filipinski najsjeverniji glavni otok Luzon mnogo je bliži Tajvanu nego japanski matični otoci, što ga čini idealnim polazištem za bilo kakvu američku vojnu intervenciju u toj kineskoj pokrajini. Iako je predsjednik Marcos upravo demantirao da njegova zemlja namjerava olakšati bilo čije regionalne vojne planove, nedavno je otkriveno da se četiri nove baze koje je pristao prepustiti Americi na korištenje nalaze na tom otoku, čime je dovedena u ozbiljnu sumnju iskrenost njegove tvrdnje.

Još tri nedavna događaja loše govore za mir u ovom dijelu Azije. CNN je sredinom travnja objavio opsežnu analizu u kojoj tvrdi da bi SAD trebale maksimalno gomilati oružje u Tajvanu kako bi pomogle snagama svog saveznika da prežive u slučaju da Kina blokira otok prije nego što tamo pokrene specijalnu operaciju. Zanimljivo je da su takvi izazovi opskrbe potvrđeni nekoliko dana kasnije tijekom ratne igre protukineskog kongresnog odbora upravo prema tom scenariju.

Drugi razvoj događaja odnosio se na sugestiju visokog diplomata EU Borrella da mornarice bloka patroliraju Tajvanskim tjesnacem. To se dogodilo samo nekoliko tjedana nakon što je glavni tajnik NATO-a Stoltenberg izjavio da “sada pojačavamo našu suradnju s našim partnerima u Indo-Pacifiku: Japanom, Južnom Korejom, Novim Zelandom i Australijom.” Neosporan je trend da su europski partneri SAD-a spremni igrati veću vojnu ulogu u regiji, uključujući i provokativnu ako završe patrolirajući Tajvanskim tjesnacem.

I na kraju, prošlog je vikenda objavljeno da su američke specijalne postrojbe izvele svoje prve vježbe u kojima su simulirale što bi učinile kad bi njihova zemlja zaratila s Kinom zbog Tajvana, čime su uklonjene sve takozvane “strateške dvosmislenosti” o tome kako bi Washington odgovorio na taj scenarij. Više ne može tvrditi da ima neutralnost nakon što je doslovno pripremila svoje najbolje obučene snage za infiltraciju u Tajvan kako bi ubile sve kineske snage koje bi eventualno mogle ući na taj otok.

Ova tri razvoja događaja dokazuju da SAD skuplja saveznike i u azijsko-pacifičkom području i u Europi prije mogućeg rata s Kinom, ali postoje dva važna igrača koji ili neće sudjelovati u ovoj zavjeri ili tek trebaju odlučiti, Indija i Indonezija. Službeni časopis utjecajnog Vijeća za vanjske odnose upravo je objavio članak o tome zašto se Indija neće uključiti, dok se na Indoneziju vrši pritisak da dopusti američkim i australskim snagama tranzit preko njezinog teritorija.

Čak i bez njih dvoje, američka antikineska obuzdavajuća koalicija u nastajanju i dalje je vrlo moćna i predstavlja njezin uspjeh u pridobijanju mnoštva zemalja da se okupe oko AUKUS-a. Južna Koreja služit će kao obavještajna i raketna ispostava, japansko otočje Ryukyu i filipinski Luzon komplementarne su polazne točke za olakšavanje američke intervencije u Tajvanu, a NATO će pružiti pozadinsku podršku u cijeloj regiji, kao i moguće isprovocirati Kinu patrolirajući Tajvanskim tjesnacem.

Usred učvršćivanja azijsko-pacifičke vojne strukture nalik NATO-u, SAD i njegovi saveznici će vjerojatno napuniti Tajvan do vrha oružjem točno onako kako je CNN predložio, a protukineski kongresni odbor neobično potvrdio da bi trebao biti glavni prioritet za samo nekoliko dana kasnije. Ovi međusobno povezani trendovi predstavljaju iznimno goruće izazove za objektivne nacionalne sigurnosne interese Kine, koji su iz dana u dan sve više ugroženi jer odustaje od pokretanja posebne operacije u Tajvanu.

Postoje opravdani razlozi za takvo stajalište Kine, pogotovo zato što bi se njezino vodstvo doista radije mirno ponovno ujedinilo sa svojeglavom regijom svoje zemlje i stoga želi u potpunosti iscrpiti sve povezane mogućnosti prije nego što posegne za vojnim sredstvima. Ovakav moralni pristup temelji se na njihovoj nevoljkosti da prvi započnu ono što bi bio bratoubilački sukob, što je pohvalno, ali dolazi nauštrb vojnih interesa u slučaju da je rat oko tog otoka neizbježan.

Nitko ne zna je li ili nije, ali SAD daje sve od sebe da bude u najboljoj mogućoj poziciji ako se taj scenarij odvije, što komplicira poziciju same Kine u tom slučaju. Ako SAD smatraju da su stekle odlučujuću prednost nad Kinom kroz kristalizaciju AUKUS+ i nakon maksimalnog gomilanja oružja u Tajvanu, onda bi mogle čak pokušati izazvati sukob za koji su se igrači ratnih igara uvjeravali da će Peking izgubiti, što je zastrašujući scenarij koji možda nije isključen

Izvor.