Macronova retorika o strateškoj autonomiji Europe izravan je ishod njegova putovanja u Kinu

Važno je istaknuti vrijeme njegovih najnovijih riječi, koje su podijeljene nakon što se upravo sastao s predsjednikom Xijem oko šest sati – prema Izvješću Politica. Kineski vođa očito je vjerovao da je njegov francuski kolega iskren sa svojim namjerama, inače ne bi izdvojio toliko svog dragocjenog vremena kada se prisjeća koliko se bavi mnogim drugim pitanjima širom svijeta.

Politico je u nedjelju objavio ekskluzivni tekst u kojem izvještava o razgovoru njihovih novinara s francuskim predsjednikom Macronom tijekom njegova posjeta Kini, a tada je oduševljeno govorio o svom cilju da Europu učini strateški autonomnim igračem u međunarodnim odnosima. Kao dokaz svojih namjera, ogorčio je tezu da bi trebao slijediti vodstvo SAD-a u provociranju Kine nad Tajvanom, što je izazvalo oštru osudu mnogih komentatora usklađenih s Amerikancima diljem kontinenta.

Objasnili su ovo stajalište sugerirajući da ga je predsjednik Xi uspješno počastio i večerao s njim tijekom svog putovanja u Peking. Tu je bila i europska povjerenica Von Der Leyen, koja je poznata kao proamerički jastreb i spremna potencijalno voditi NATO. Što se tiče reakcije Alt-Media zajednice (AMC) na najnoviju Macronovu retoriku, očekivano su je odbacili jer su uvjereni da njegov posjet nije imao nikakvu praktičnu svrhu i da je bio samo kazalište.

U stvarnosti, “Putovanje Macrona i Von Der Leyen u Kinu poslužilo je vrlo pragmatičnoj svrsi“. Njih dvoje istraživali su što će se morati dogoditi da Kina prijeđe “crvenu liniju” EU-a naoružavanjem Rusije, dok je Kinu zanimalo hoće li prijeći vlastitu “crvenu liniju” sankcionirajući je ako se to dogodi. Čini se da je francuski čelnik iskreno zabrinut zbog scenarija da SAD izvrši pritisak na EU da se u tom slučaju “odvoji” od Kine, dok Von Der Leyen vjerojatno želi da se to razvije kako bi unaprijedila ciljeve SAD-a.

Što se toga tiče, ima interes u daljnjem jačanju svoje uspješno ponovno potvrđene hegemonije nad Europom nauštrb potonje strateške autonomije kako bi svoju “sferu utjecaja” nad Zlatnom milijardom pretvorila u jedinstveni stup usred nadolazeće trifurkacije međunarodnih odnosa. Američki stratezi vjeruju da je to jedini način na koji njihova zemlja može zadržati što je više moguće zamki unipolarnosti suočena sa zajedničkim naporima Sino-Russo Antantea da asistiraju multipolarnosti.

Glavni direktor Ruskog vijeća za međunarodne poslove (RIAC) Andrey Kortunov objasnio je krajem prošle godine u svom tekstu o “Novoj zapadnoj koheziji i svjetskom poretku” da SAD ima prilično velike šanse da barem djelomično uspije u tom pogledu, što bi u cijelosti trebali pročitati svi skeptici AMC-a. Stoga će Macronu biti vrlo izazovno ostvariti svoj cilj pretvaranja Europe u strateški autonomnog igrača u međunarodnim odnosima.

Ipak, ne može se poreći snažna simbolika njegovih najnovijih riječi, koje su u suprotnosti sa zahtjevima SAD-a njegovih europskih vazala da uvijek slijede njegovo vodstvo u Novom hladnom ratu iz “solidarnosti” s “kolegama demokracijama” suočenim s “autoritarnim prijetnjama” koje navodno predstavljaju Kina i Rusija. To učvršćuje opasku da je Macron iskren u vezi onoga što je rekao čak i ako namjerno ili sumanuto poriče koliko će EU-u biti teško smisleno prkositi SAD-u u bilo čemu.

Također je važno istaknuti vrijeme njegovih najnovijih riječi, koje su podijeljene nakon što se upravo sastao s predsjednikom Xijem oko šest sati – prema Izvješću Politica. Kineski vođa očito je vjerovao da je njegov francuski kolega iskren u svojim namjerama, inače ne bi izdvojio toliko svog dragocjenog vremena kada se prisjeća koliko se bavi mnogim drugim pitanjima širom svijeta. To sugerira da predsjednik Xi ne uzima “odvajanje” EU-a pod pritiskom SAD-a od Kine zdravo za gotovo.

Jedno je da se Unija pod pritiskom SAD-a “odvoji” od Rusije, a druga je stvar da se potpuno učini isto kada je u pitanju Kina, koja je njezin glavni trgovinski partner. Bilo bi obostrano nepovoljno ako se to dogodi, ali EU bi pretrpjela daleko gore rezultate od Narodne Republike zbog mnogo neizvjesnije ekonomsko-financijske stabilnosti u ovom trenutku. Imajući to na umu, Macron je želio obznaniti da će se Francuska barem pokušati oduprijeti bilo kojoj takvoj američkoj zavjeri ako Kina naoruža Rusiju.

Kad se sve uzme u obzir, iako bi u konačnici moglo biti nerealno očekivati da će Francuska uspješno prkositi SAD-u po tom pitanju, nepošteno je umanjiti simboličku važnost Macronove najnovije retorike. U slučaju da Kijev posustane u predstojećoj protuofenzivi i tako ne natjera Kinu da se osjeća prisiljenom naoružati Rusiju kao posljednje sredstvo za preventivno osiguranje vlastite nacionalne sigurnosti, postoji mogućnost da predsjednici Xi i Macron zajednički pokušaju postići primirje u NATO-ruskom posredničkom ratu.

Deeskalacija tog sukoba služila bi interesima obje njihove zemlje: Kini u pogledu pozicioniranja kao diplomatske supersile i Francuskoj kada je u pitanju savijanje predviđene europske strateške autonomije. Nadalje, također bi bili u mogućnosti spriječiti najgori mogući scenarij svog “odvajanja” pod pritiskom SAD-a koji bi Washington mogao pokušati nametnuti Bruxellesu iskorištavanjem izgovora odgovora na kinesko potencijalno naoružavanje Rusije koje bi se moglo dogoditi u opisanim uvjetima iznad.

Postoji mnogo varijabli izvan bilo koje njihove kontrole koje bi mogle nadoknaditi spomenuti najbolji scenarij, ali promatrači ne bi smjeli dopustiti da ih zavaraju najnovije aluzije Mainstream Media koje je Macron “prodao” Kini ili tvrdnju AMC-a da je prevarant. Najnovije riječi francuskog čelnika su iskrene, posebno one simbolički značajne o namjeri da se odupre američkom pritisku zbog Tajvana, dokazujući tako da je njegov sastanak od šest sati s predsjednikom Xijem bio plodonosan.

Izvor.