U zapadnim medijima nema židovskog terorizma: izraelsko nasilje je otvoreni terorizam - prestanite to nazivati 'konfliktima'

Napomena: tekst je izvorno preuzet bez prevođenja na hrvatski jezik.

Opet sve ispočetka. Država Izrael čini nekontrolirano barbarstvo prema Palestincima, a zapadni korporativni mediji su odlučili da se sve svodi na “sukobe”.

Najnoviji krug tzv. “sukoba” izbio je kada je izraelska policija odlučila obilježiti muslimanski sveti mjesec ramazan višestrukim napadima na palestinske vjernike u jerusalemskoj džamiji Al-Aksa i proizveo je predvidivo nesrazmjerne žrtve.

Stotine Palestinaca su uhapšene i ranjene dok su se izraelske snage još jednom pohvalile svojom spretnošću s gumenim mecima, pendrecima, šok granatama i suzavcem. Policija je pretrpjela minimalne povrede, a također se obavezala da će pratiti ilegalne izraelske doseljenike u kompleks džamije.

I očito nezadovoljan samo pokretanjem nasilja u Jerusalemu, Izrael je također pokrenuo salvu zračnih napada na Pojas Gaze i južni Liban nakon prijavljene raketne vatre.

Kao i u svim prethodnim primjerima izraelsko-palestinskih “sukoba”, izbor medija da upotrijebe takvu terminologiju služi da zamagli izraelski monopol na nasilje i činjenicu da Izrael ubija i sakati po astronomski većoj stopi od svog navodnog partnera u “sukobu”.

Time se također zamagljuje realnost da je palestinsko nasilje odgovor na sada gotovo 75 godina izraelske politike definisane etničkim čišćenjem Palestinaca, okupacijom palestinske zemlje i periodičnim masakrima – pardon, “sukobima”.

Izraelski napadi

Izaberite jedan savremeni, izraelski vojni napad i naći ćete manevre kao što je operacija ‘Zaštitni rub’, eufemizam za pokolj 2.251 ljudi u Pojasu Gaze 2014., uključujuću 551 dijete. Tokom 22 dana počevši u decembru 2008., operacija ‘Lijevano olovo’ odnijela je živote blizu 1.400 Palestinaca u Gazi; život su u toj operaciji izgubila tri izraelska civila.

“Sukoba” je također bilo u izobilju 2018. kada je, u odgovoru na proteste na granici Gaze, izraelska vojska ubila stotine Palestinaca i ranila hiljade. A u maju 2021., jedanaestodnevno izraelsko dviljanje nazvano operacija ‘Čuvar zidova’ odnijelo je živote više od 260 Palestinaca, od kojih su približno četvrtina bila djeca. Kako to obično biva, ovu posljednju operaciju pokrenuli su, šta drugo nego “sukobi” u džamiji Al-Aksa.

Ova sitnica potaknula je izvjesne medije da se zabrinu oko toga šta bi moglo predstavljati trenutno “krvoproliće” između Izraelaca i Palestinaca – još jedna medijska fraza koja u konačnici prikriva izraelsku dominantnu ulogu u prolijevanju krvi.

Teško je, naravno, pronaći bilo kakav lingvistički ili moralni ekvivalent medijskoj opsesiji izvještavanjem o izraelskom divljaštvu kao o “sukobima”. Ne biste rekli da se jelen “sukobio” sa lovčevom puškom, kao što ne biste percipirali “sukob” između ljudskog vrata i giljotine.

Niti biste opisali smrtonosno američko bombardovanje bolnice u Kunduzu u Afganistanu 2015., kao “sukob” između zdravstvene ustanove i topovnjače AC- 130.

Pokoravanje zapadnih medija izraelskom narativu

Ali iako je očito neetično, pokoravanje zapadnih medija izraelskom narativu nije ništa novo. To je većim dijelom povezano sa snažnom podrškom SAD-a, posebno, za izraelsku tačku gledišta, koja dželate predstavlja kao žrtve, a pokolj kao samoodbranu.

Možda i samo osnivanje izraelske države 1948. – kada su hiljade Palestinaca masakrirane i više od 500 palestinskih sela uništeno – nije bilo ništa drugo nego jedan veliki “sukob”. Bez sumnje, dugogodišnja izraelska propagandna kampanja povezivanja Palestinaca s terorizmom i dalje donosi znatne medijske dividende.

Ovo je slučaj čak i među naizgled progresivnijim mjestima koja su spremna prozvati izraelske zločine, ali koja još ne mogu u potpunosti staviti Palestince na isti nivo čovječnosti kao Izraelce. U februaru ove godine, naprimjer, Lawrence Wright iz časopisa New Yorker na Twitteru je objavio video na kojem izraelski vojnici guraju i tuku palestinskog mirovnog aktivistu Issu Amroa dok ga je Wright intervjuisao u gradu Hebronu na okupiranoj Zapadnoj obali. Utisak autora iz New Yorkera: “Ne mogu prestati razmišljati koliko je dehumanizirajuća okupacija prema mladim vojnicima zaduženim za njeno provođenje.”

Drugim riječima: izraelski vojnici su žrtve moralne degradacije i dehumanizacije dok Palestinci nemaju šansu ni da da uopće budu ljudi.

Sada, dok izraelske sigurnosne snage nastavljaju dehumanizirati i biti dehumanizirane u Jerusalemu i Gazi, čitav žargon o “sukobima” samo potvrđuje ideju da je Izrael u osnovi opravdan u svom nasilju, koje je predstavljeno kao dio poštene, konkurencije milo za drago između dvije ravnopravne strane.

U avgustu 2022., trodnevni napad izraelske vojske na Gazu usmrtio je najmanje 44 Palestinaca, uključujući 16 djece – najkrvavija epizoda od početka operacije ‘Čuvar zidova’ u maju 2021. Tačno nula Izraelaca je ubijena kao rezultat avgustovskog napada, a ipak su zapadni mediji i dalje poslušno i bez daha izvještavali o “sukobima”.

Kao što sam navela u članku za Al Jazeeru u to vrijeme, online verzija rječnika Cambridge definiše terorizam kao “(prijetnje) nasilnim djelovanjem za političke svrhe”. Što se češće podsjećamo da Izrael doslovno terorizira Palestince, prije ćemo, možda, moći stati u kraj svoj ovoj priči o “sukobima”.