Zero CO2 i Zero Covid apsolutisti dijele iste arogantne zablude

Kad su u pitanju i koronavirus i klimatske promjene, puristički put je osuđen na neuspjeh

Strategija nula Covid-a je mrtva. Isto to je prošli tjedan rekao australski premijer Scott Morrison, konačno prihvativši da je delta varijanta onemogućila da jedna zemlja iskorijeni bolest koja je postala endemska na drugim mjestima.

Za sada, Novi Zeland ustraje u svojem bijednom ciklusu zaključavanja, ali s obzirom da se slučajevi sve više povećavaju, Jacinda Ardern će se zasigurno uskoro morati pokloniti neizbježnom.

Međutim, sudbina nam je proći isti ciklus s rođakom Nula Covid-a – Nula CO₂. Oboje imaju slične ideološke osnove: uvjerenje da ukoliko se nešto naredi da se dogodi, tada će se čarobno pojaviti sredstva da to nešto postane stvarnost. I jedno i drugo uključuje odbijanje da se razmotre balansiranja ogromnih troškova s jedne strane u odnosu na druga rješenja, i oboje je vođeno željom za kontrolom stanovništva putem puritanskih ograničenja.

Neki su već zahtijevali da se za Nula CO₂ primijene slične mjere koje su primijenjene kod mesijanske potrage za Nula Covid: naredbe o “kupujmo lokalno”, zabrane letova, aplikacije za pametne telefone koje prate naše ponašanje.

Svjedočite riječima bivšeg glavnog znanstvenog savjetnika i osnivača odbora “Independent Sage” Sir Davida Kinga, koji je u Washington Postu napisao: “pandemija bi trebala olakšati borbu protiv klimatskih promjena, služeći kao svojevrsni model reagiranja na krizu u klimi. Iako je pandemija učinila težak udarac na ekonomiju, dokazano je da bi veliki broj stanovnika mogao promijeniti svoje ponašanje i smanjiti emisije – ne kroz više desetljeća već u samo nekoliko tjedana.” Drugim riječima, hajde da imamo zaključavanja zbog klimatskih uvjeta. I doista, izgleda da je Extinction Rebellion pokušao nametnuti jedno u Londonu tijekom prošlog tjedna.

Kao i kod Covida, tako i kod klimatskih promjena – puristička ruta osuđena je na propast.

Ne možemo magično ukloniti emisije ugljika. Da bi napredno industrijsko gospodarstvo postiglo nula CO₂ potrebna je tehnologija koju jednostavno nemamo, a možda ju nikada nećemo ni imati. Čelik s nula CO₂, cement s nula CO₂, hvatanje ugljika: sve to su ili kule u pijesku ili su daleko od toga da bi bili komercijalni.

Bolja opcija je ona neurednija. Baš kao što smo ukrotili COVID pomoću cjepiva, ali smo prihvatili da ćemo morati s njim živjeti, imamo mogućnost prilagodbe klimatskim promjenama koristeći tehnologiju koju imamo za smanjenje emisija na mnogo niže razine.

Plin umjesto ugljena, hibridi umjesto auta na benzin ili električnih auta, prilagođena prehrana za domaće životinje za oslobađanje manje metana; takve mjere mogu brzo prepoloviti emisije ugljika u vlastitim sektorima bez žrtvovanja životnog standarda. Možemo ići i mnogo dalje s nuklearnom energijom, hidro-električnom energijom i s razumnim doprinosom od strane vjetra i sunca.

Upravo apsolutistička potraga za nultom emisijom do određenog datuma predstavlja problem koji prijeti da izbaci ekonomiju s kolosijeka i učini nas siromašnijima. Jednog dana, kao i sa Nula Covid-a, naši će čelnici imati svoj trenutak spoznaje. Ali bojim se da to neće biti uskoro.

Izvor.