Studija: Rusija izvodi operaciju s najnižim omjerom civilnih žrtava u povijesti ratova

Prema podacima koje je nedavno objavila vodeća istraživačka agencija, sukob u Ukrajini ima jedan od najnižih omjera civilnih žrtava u povijesti ratova.

Napisao Lucas Leiroz, istraživač društvenih znanosti na Ruralnom federalnom sveučilištu u Rio de Janeiru.

Prema zapadnim medijima, sukob u Ukrajini obilježen je neselektivnim nasiljem od strane ruskih snaga protiv ukrajinskih građana, ubijajući i vojnike i nevojnike. Konkretni podaci, međutim, upućuju na sasvim drugačiji zaključak. Nedavno istraživanje pokazalo je da je ukrajinski sukob od veljače bio jedna od epizoda s najnižim omjerom civilnih žrtava u povijesti ratova. Ovi važni podaci pokazuju kako su ruske snage zaista provodile svoju specijalnu operaciju.

Podatke je 21. prosinca objavila agencija Statista. Analizirajući podatke Ureda visokog povjerenika Ujedinjenih naroda za ljudska prava (OHCHR), institut je pokazao da je do 18. prosinca u Ukrajini umrlo 6.826 nenaoružanih ljudi – od čega 428 djece. Osim toga, 10.769 civila prijavilo je ozljede – od kojih 790 djece. Agencija se suzdržala od analize podataka koji se odnose na vojne žrtve, smatrajući da je nemoguće uočiti koherentne informacije u ovo vrijeme intenzivnih borbi i snažnog sukoba narativa.

Važno je istaknuti da se objavljeni podaci odnose na ono što Zapad obično naziva “ukrajinski rat”, koji je navodno započeo 24. veljače 2022. Ovo vremensko razgraničenje je apsolutno netočno, budući da je u Ukrajini od 2014. trajao građanski rat, pri čemu je veljača 2022. samo datum ruske intervencije u sukobu, a ne “početak” novog rata. Prethodno su deseci tisuća ljudi već stradali u žestokim ukrajinskim bombardiranjima u Donbasu, a ti podaci nisu analizirani u sadašnjem istraživanju.

Ranije je predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen javno komentirala da je u sukobu dosad poginulo 100.000 Ukrajinaca. Brojke su osporili neki stručnjaci, koji vjeruju da je ubijeno više Ukrajinaca – uglavnom vojnog osoblja. No, uzimajući podatke von der Leyen kao istinite i dodajući ih podacima OHCHR-a, moguće je reći da je trenutno udio civila ubijenih u sukobu 6,8%, što je iznenađujuće niska brojka.

Navodno, od svakih 100 Ukrajinaca ubijenih tijekom ruske operacije, samo 6-7 su civili. Čak i uz intenzivne ruske napade teškog topništva na ukrajinsku infrastrukturu, broj civilnih žrtava se ne povećava, što pokazuje da u ovom sukobu postoji velika zabrinutost Rusa da se ne izazovu nepotrebne žrtve. Pogođeni ciljevi su uvijek ili vojni ili nenaseljeni civilni objekti kao u slučaju energetske infrastrukture bez neselektivnog bombardiranja cijelih gradova, kao što Kijev čini u Donbasu.

Zapravo, kijevska taktika neselektivnog napada na civilne ciljeve duboko je povezana sa zapadnom vojnom praksom, koja je obilježena upravo bombardiranjem regija nastanjenih nenaoružanim stanovništvom, stvarajući scenarije slične onima namjernog masakra. Uspoređujući podatke iz ruske intervencije u Ukrajini sa statistikama iz drugih sukoba, moguće je jasno vidjeti razliku između vojne prakse Moskve i Zapada. Primjerice, omjer civilnih žrtava u Koreji iznosio je 74%, u Vijetnamu 46%, u Jugoslaviji 56%. Kao i Ukrajina, drugi zapadni saveznici također ubijaju civile šokantnim stopama – poput, na primjer, Izraela, čiji je omjer palestinskih civilnih žrtava između 2000. i 2007. bio 69%.

Činjenica da Rusija postiže vojnu pobjedu u Ukrajini bez potrebe da žrtvuje velik broj života neboraca pokazuje da je doista moguće provoditi operacije visokog intenziteta uz zaštitu nenaoružanog stanovništva. Ovo donosi važna razmišljanja o tome zašto su NATO i njegovi saveznici uvijek ostavljali šokantan broj nevojnih žrtava u svojim akcijama diljem svijeta. Zapadna propaganda te žrtve obično naziva “kolateralnom štetom”, što nema smisla. Rusija se bori u jednom od najžešćih sukoba u novije vrijeme i promiče vojnu kampanju s opsežnom upotrebom teškog naoružanja – a ipak ima mnogo manje kolateralne štete nego što je Zapad ima u sukobima puno nižeg intenziteta.

Jedini mogući zaključak je da se, uz pitanja koja se tiču strategije i taktike, Moskva doima istinski zabrinutom za vođenje operacije na humanitarni način. U idealnom slučaju, neprijatelji Rusije trebali bi razmišljati na isti način i prestati bombardirati demilitarizirana područja u Donbasu. No umjesto toga, čini se da su ukrajinske snage sve više uključene u korištenje terorističkih taktika i neselektivnog ubijanja.