Zašto će Putinova zimska ofenziva potaknuti ulazak SAD-a u rat

“Rat u Ukrajini nije Call of Duty fantazija. To je povećanje ljudske tragedije koju je stvorilo širenje NATO-a prema istoku. Žrtve ne žive u Sjevernoj Americi. One žive u regiji koju većina Amerikanaca ne može pronaći na karta. Washington je pozvao Ukrajince da se bore. Sada ih Washington mora potaknuti da prestanu.” Pukovnik Douglas MacGregor, američki konzervativac

Volodimir Zelenski nije preletio Atlantik da bi mogao održati govor u američkom Kongresu. To nije bila svrha njegova putovanja. Pravi cilj bio je proizvesti poticajni događaj koji bi stvorio iluziju široke javne potpore ratu. Zato je govor prenošen na svim mainstream medijskim kanalima i zato je Kongres opetovano pozdravio Zelenskog burnim pljeskom. Još jednom, kadrovi proždrljivih elita koji kontroliraju političke poluge moći u Americi, odlučni su uvući zemlju u rat, zbog čega preobučenog “siledžu u teretani” prikazuju kao Churchillovsku figuru nepokolebljivih načela. Sve su to odnosi s javnošću. Sve je to pokušaj da se pridobije podrška za sukob koji će uskoro uključiti mlade Amerikance i Amerikanke koji će biti zamoljeni da umru kako bi bogate elite mogle zadržati kontrolu nad globalnom moći.

Putovanje Zelenskog na Capitol Hill bilo je tempirano da se poklopi s Putinovom zimskom ofenzivom, za koju se očekuje da će slomiti ukrajinske oružane snage i dovesti rat do brzog kraja. Bidenova administracija razumije situaciju, ali nema oružje ili ljudstvo da utječe na ishod. To, međutim, ne znači da Washington nema plan za produljenje sukoba ili jačanje svojih borbenih snaga. Ima plan, to se vidi po tome što je uprava na svakom koraku odbijala pregovore. Ono što nam to govori jest da je Washington još uvijek predan porazu Rusije bez obzira na cijenu. Praktično, to znači da SAD moraju stvoriti incident koji će poslužiti kao opravdanje za eskalaciju. Incident bi mogao biti povezan s neočekivanim putovanjem Zelenskog u Washington ili bi, možda, mogao biti povezan s detonacijom nuklearne naprave negdje u Ukrajini. Pogledajte ovaj izvadak iz članka na RT-u:

Rizik da Kijev pokuša izgraditi takozvanu ‘prljavu bombu’ ostaje, rekao je visoki ruski diplomat…. “Ukrajina ima potencijal neophodan za izradu ‘prljave bombe’, ne treba puno truda. Pogotovo budući da je Ukrajina bila nacija koja je napredovala u nuklearnoj tehnologiji još od sovjetskih vremena, [i] ima mnogo tehnologija i stručnog znanja,” rekao je Mihail Uljanov novinarima u srijedu, kako ga citira RIA Novosti… General Igor Kirillov, zapovjednik ruske vojske ogranak odgovoran za zaštitu trupa od oružja za masovno uništenje, tvrdio je u listopadu da je Kijev “u završnoj fazi” proizvodnje prljave bombe.” (“Radioaktivna prijetnja iz Kijeva i dalje postoji – Moskva “, RT)

Način na koji se lažna zastava provodi potpuno je nebitan. Ono što je bitno je da — prema političkom analitičaru Johnu Mearsheimeru — “Sjedinjene Države su u ovome da bi pobijedile”, to jest, američki vanjskopolitički establišment nije spreman dopustiti da ruska vojska prevlada u Ukrajini i nametne vlastito rješenje. Pronaći će način da pojačaju sukob i dovedu strane trupe u kazalište. To je cilj i to je ono što će učiniti kada pronađu izgovor za eskalaciju. Zaključak: SAD neće baciti ručnik i odustati. Ovo je dugoročan projekt koji bi se mogao razvući godinama ako ne i desetljećima.

Politički analitičar Kurt Nimmo smatra da bi se NATO mogao pridružiti borbama. Evo kratkog utiska iz najnovijeg Nimmoa u Global Researchu:

Ako se može vjerovati Olgi Lebedevoj i Pravda.ru, NATO je na rubu ulaska u rat u Ukrajini.

“Takve su se najave čule od dužnosnika poljskog ministarstva obrane, Glavnog stožera NATO saveza, časnika francuske vojske i (naravno) ukrajinskog ministarstva obrane”, rekla je Lebedeva.

“Glavni razlog bi bila već sljedeća ruska opća ofenziva koju NATO planira i koja bi prema njemu desetkovala ukrajinsku vojsku ne samo u Donbasu nego i na kijevskoj strani (mnoge ruske jedinice su u borbenoj situaciji u Bjelorusiji na granicama s Ukrajinom),” objašnjava Rusreinfo.ru, ruska web stranica. Ali NATO je uvijek bio vrlo jasan: Ukrajina NE MOŽE IZGUBITI. Za Washington bi stoga jedino rješenje bilo da NATO snage uđu u Ukrajinu, nadajući se da će to okončati rusku ofenzivu.

Računica je da se Vladimir Putin neće htjeti izravno suočiti s NATO-om s mogućim (nuklearnim) posljedicama, te će se stoga povući.” (“NATO Decides to Attack Russia in Ukraine – Ukraine is unable to lose Russia. The next step is for direct NATO involment“, Kurt Nimmo, Global Research)

Nimmo bi mogao biti u pravu, ali možda i nije. Čini mi se da je NATO beznadno podijeljen po tom pitanju. Brojne zemlje NATO-a neće se pridružiti ratu protiv Rusije bez obzira na okolnosti ili količinu pritiska Bijele kuće. Vjerojatniji scenarij predstavio je pukovnik Douglas MacGregor koji ga je u utorak izložio u članku u The American Conservative. Evo što je rekao:

Bezuvjetna potpora Bidenove administracije režimu Zelenskog u Kijevu doseže stratešku točku preokreta sličnu onoj koju je LBJ dosegao 1965. godine… Kao Južni Vijetnam 1960-ih, Ukrajina gubi rat s Rusijom… 

Prava opasnost sada je da će se Biden uskoro pojaviti na televiziji kako bi ponovio izvedbu LBJ-a iz 1965., zamijenivši riječ “Ukrajina” za “Južni Vijetnam”: “Večeras, moji sugrađani Amerikanci, želim vam govoriti o slobodi, demokraciji i borbi ukrajinskog naroda za pobjedu. Nijedno drugo pitanje ne zaokuplja naše ljude tako. Nijedan drugi san tako ne obuzima milijune koji žive u Ukrajini i istočnoj Europi.

Međutim, ne govorim o napadu NATO-a na Rusiju. Umjesto toga, predlažem slanje voljne koalicije predvođene SAD-om, koja se sastoji od američkih, poljskih i rumunjskih oružanih snaga u Ukrajinu, kako bi se uspostavio kopneni ekvivalent “zona zabrane leta.” Misija koju predlažem je miroljubiva, stvoriti sigurnu zonu u najzapadnijem dijelu Ukrajine za ukrajinske snage i izbjeglice koje se bore preživjeti ruske razorne napade… “Vlade članica NATO-a podijeljene su u svojim razmišljanjima o ratu u Ukrajini. Osim Poljske i, možda, Rumunjske, niti jedna od članica NATO-a ne žuri mobilizirati svoje snage za dugi, iscrpljujući rat iscrpljivanja s Rusijom u Ukrajini. Nitko u Londonu, Parizu ili Berlinu ne želi riskirati nuklearni rat s Moskvom. Amerikanci ne podržavaju ulazak u rat s Rusijom, a oni rijetki koji podržavaju su ideolozi, plitki politički oportunisti ili pohlepni izvođači obrambenih radova.” (“Washington produžuje patnju Ukrajine “, pukovnik Douglas MacGregor, The American Conservative)

Mislim da je ovo puno vjerojatniji scenarij. Bidenova administracija uključit će nekolicinu zemalja koje pristanu na raspoređivanje trupa u zapadnoj Ukrajini navodno iz humanitarnih razloga. U isto vrijeme, omogućit će različitim ukrajinskim snagama da nastave s nasumičnim granatiranjem područja pod kontrolom Rusije, kao i lokacija na ruskom tlu. Nedvojbeno će biti nastojanja da se kontrolira nebo iznad zapadne Ukrajine (zona zabrane leta) i da se izvode napadi na ruske formacije na istoku. Najvažnije, vitalne opskrbne linije iz Poljske ostat će otvorene kako bi se prilagodio protok ljudi, streljiva i smrtonosnog oružja na frontu. Čini se da MacGregor predviđa ovaj razvoj događaja s obzirom na njegove komentare na početku članka. Evo što je rekao:

Tijekom govora održanog 29. studenoga, poljski zamjenik ministra nacionalne obrane (MON) Marcin Ociepa rekao je: “Vjerojatnost rata u koji ćemo biti uključeni vrlo je velika. Previsoka da bismo ovaj scenarij tretirali samo hipotetski.” 

Poljski MON navodno planira pozvati 200.000 rezervista 2023. na nekoliko tjedana obuke, ali promatrači u Varšavi sumnjaju da bi ova akcija lako mogla dovesti do nacionalne mobilizacije.

U međuvremenu, unutar Bidenove administracije raste zabrinutost da će ukrajinski ratni napori propasti pod teretom ruske ofenzive. I dok se tlo u južnoj Ukrajini konačno smrzava, strahovi administracije su opravdani. U intervjuu objavljenom u Economistu, šef ukrajinskih oružanih snaga general Valerij Zalužni priznao je da ruska mobilizacija i taktika funkcioniraju. 

Čak je nagovijestio da ukrajinske snage možda neće moći izdržati nadolazeći ruski napad.” (“Washington produžava patnju Ukrajine ”, pukovnik Douglas MacGregor, The American Conservative).

Plan da se Rusija namami u rat u Ukrajini seže najmanje jedno desetljeće unatrag. A ono što sada znamo iz komentara bivše njemačke kancelarke Angele Merkel je da Washington nikada nije tražio mirno rješenje sukoba, već je neumorno radio na postavljanju režima koji mrzi Rusiju i koji bi mu pomogao da procesuira svoj rat protiv Rusije. Okupljanje gotovo 600.000 ruskih borbenih trupa u ili oko Ukrajine prijeti da izbaci iz kolosijeka strategiju Washingtona i okonča rat pod ruskim uvjetima. Washington ne može dopustiti da se to dogodi. Ne može dopustiti da svijet vidi da ga je Rusija pobijedila. Stoga Washington mora slijediti jedinu opciju koja mu je preostala, raspoređivanje američkih trupa u Ukrajini.

Možda će prevladati hladne glave i administracija se povući s ruba, ali mislimo da je to malo vjerojatno. Mislimo da je odluka već donesena: Mislimo da Sjedinjene Države idu u rat s Rusijom.

Izvor.