Zapad je konačno shvatio koliko prometni koridor sjever-jug zapravo mijenja igru

Iznenađujuće je koliko su vremena Bloombergovi pisci uložili u ispravljanje percepcije svoje publike o prometnom koridoru Sjever-Jug, za što ih treba iskreno pohvaliti. Jedina konstruktivna kritika koja se može uputiti njihovom izvješću je da je trebalo biti objavljeno mnogo ranije i da predvidljivo završava na političko-egoističnoj noti impliciranja da bi sekundarne prijetnje SAD-a sankcijama mogle spriječiti ovaj projekt. Osim toga, riječ je o rijetkom remek-djelu mainstream medija.

Neočekivani preporod NSTC-a

Bloomberg je u srijedu objavio opsežno detaljno izvješće o tome kako “Rusija i Iran grade trgovačku rutu koja prkosi sankcijama“, koje informira svoje čitatelje o geostrateškoj važnosti prometnog koridora Sjever-Jug (NSTC) između te dvije zemlje i Indije. Zlatna milijarda Zapada predvođena SAD-om ignorirala je ovaj euroazijski gospodarski koridor tijekom proteklog desetljeća jer nije uspio ispuniti visoka očekivanja koja su se od njega postavljala iz raznih razloga, ali sve se promijenilo ove godine.

Te de facto sankcije novog hladnoratovskog bloka protiv Rusije kao odgovor na njezinu specijalnu operaciju, koju je započela kako bi obranila integritet svojih crvenih linija nacionalne sigurnosti u Ukrajini nakon što ih je NATO tamo prešao, pretvorile su NSTC u jedini održivi međunarodni logistički koridor Moskve. To je zauzvrat udahnulo život tom prethodno zamrlom projektu i naknadno ubrzalo veliku stratešku konvergenciju između njegovih primarnih ruskih, iranskih i indijskih sudionika.

Sustavne posljedice

Posljedica toga je da su njih troje uspjeli unaprijediti svoj zajednički cilj stvaranja trećeg pola utjecaja usmjerenog na probijanje bi-multipolarne slijepe ulice međunarodnih odnosa definirane dominacijom kinesko-američkog duopola supersile nad globalnim poslovima. NSTC je fizička jezgra njihovih napora u tom smislu, što ga čini projektom koji doista mijenja igru ​​i revolucionira svjetski poredak olakšavajući njegovu tripolarnu evoluciju ispred konačnog oblika višestrukosti.

Zlatna milijarda je poricala ove međusobno povezane geostrateške razvoje u proteklih deset mjeseci, pogotovo jer su njihove vlastite antiruske sankcije bile te koje su katalizirale ovaj isti proces koji dodatno nagriza njihovu opadajuću unipolarnu hegemoniju. Njihovi upravitelji percepcije nastojali su manipulirati globalnim masama da lažno misle kako je Rusija izolirana, Iran na rubu kolapsa, a Indija odbacila svog desetljećima dugog posebnog i privilegiranog strateškog partnera kako bi zadovoljila SAD.

Ispravljanje percepcija

Realnost je da Rusija ostaje povezana s globalnom ekonomijom putem NSTC-a, iranska politika “demokratske sigurnosti” učinkovito je vratila stabilnost usprkos posljednjem američkom hibridnom terorističkom ratu protiv nje, a Indija je zapravo udvostručila svoje veze s Moskvom u punom prkosu Washingtonu. Ta zapažanja objektivno postoje i lako ih je provjeriti, zbog čega su Mainstream mediji Zapada (MSM) predvođeni SAD-om konačno došli do istine kroz Bloombergovo opsežno detaljno izvješće.

Iznenađujuće je koliko su vremena njeni pisci uložili u ispravljanje percepcije publike, za što ih treba iskreno pohvaliti. Jedina konstruktivna kritika koja se može uputiti njihovom izvješću je da je trebalo biti objavljeno mnogo ranije i da predvidljivo završava na političko-egoističnoj noti impliciranja da bi sekundarne prijetnje SAD-a sankcijama mogle spriječiti ovaj projekt. Osim toga, to je rijetko remek djelo iz MSM-a. Evo nekoliko ključnih izvadaka koji to ilustriraju:

Ključni odlomci iz Bloombergovog remek-djela

“Rusija i Iran grade novu transkontinentalnu trgovačku rutu koja se proteže od istočnog ruba Europe do Indijskog oceana, prolaz od 3000 kilometara (1860 milja) koji je izvan dosega bilo kakve strane intervencije… Cilj je zaštititi komercijalne veze od Uplitanje Zapada i izgradnju novih s divovskim i brzorastućim gospodarstvima Azije. ‘Ovdje se radi o uspostavi lanaca opskrbe otpornih na sankcije’, kaže Maria Shagina.

Trgovinski koridor u nastajanju omogućio bi Rusiji i Iranu da smanje tisuće kilometara s postojećih ruta. Na njegovom sjevernom kraju nalazi se Azovsko more, koje je omeđeno Krimskim poluotokom, jugoistočnom obalom Ukrajine—uključujući luku Mariupol pod ruskom okupacijom—i ušćem rijeke Don… Odatle se riječna, morska i željeznička mreža protežu do Irana – čvorišta na Kaspijskom jezeru i konačno Indijskom oceanu. Putin je također istaknuo važnost tog kraja koridora.

Shagina procjenjuje da Rusija i Iran ulažu čak 25 milijardi dolara u unutarnji trgovački koridor, pomažući olakšati protok robe koji Zapad želi zaustaviti… Brodovi koji plove rijekama Donom i Volgom tradicionalno trguju energijom i poljoprivrednim proizvodima — Iran je treći najveći uvoznik ruskih žitarica—ali raspon će se širiti. Dvije zemlje najavile su niz novih poslovnih sporazuma koji pokrivaju robu uključujući turbine, polimere, medicinske potrepštine i automobilske dijelove.

‘S obzirom na to da se europske prometne mreže zatvaraju, one su usredotočene na razvoj alternativnih trgovinskih koridora koji podržavaju okretanje Rusije prema istoku’, kaže Nikolay Kozhanov, stručnjak za Zaljev na katarskom sveučilištu koji je služio kao diplomat Kremlja u Teheranu od 2006. do 2009. godine. ‘Možete nametnuti kontrolu nad pomorskim putovima, ali kopnene je teško promatrati. Gotovo ih je nemoguće sve pratiti.’ Postoji mnogo prepreka, a Rusija i Iran ulažu velika sredstva kako bi ih prevladali.

Rusija planira uložiti 1 milijardu dolara za poboljšanje plovnosti preko Azova, do rijeke Don i preko kanala povezanog s Volgom… Kanal Don-Volga je 101 kilometar dugačak niz prolaza i prirodnih rezervoara koji povezuju dvije rijeke na njihovoj najbližoj točki… Plitkoća nekih dijelova plovnog puta ograničava veličinu brodova koji prevoze proizvode kao što je rusko žito na oko 3000 tona kapaciteta. Modernizacija kanala mogla bi omogućiti prolaz dvostruko većim brodovima.

Rusija dovršava pravila koja bi brodovima iz Irana dala pravo prolaza unutarnjim plovnim putovima na rijekama Volga i Don, prema iranskoj pomorskoj novinskoj agenciji. Podaci o kretanju brodova koje je prikupio Bloomberg već pokazuju najmanje desetak iranskih brodova, nekima upravlja Islamic Republic of Iran Shipping Lines Group pod sankcijama SAD-a, koji plove vodama između kaspijske obale zemlje i ključnih luka rijeke Volge.

IRISL sa sjedištem u Teheranu uložio je 10 milijuna dolara u luku duž Volge, izvijestila je prošlog mjeseca poluslužbena iranska novinska agencija za rad. Cilj je gotovo udvostručiti teretni kapacitet luke Solyanka u ruskom gradu Astrahanu, na 85.000 tona mjesečno. Unutar vlastitih granica, Iran ulaže novac u terminale gdje se teret može prebaciti s brodova na željezničke pruge koje presijecaju zemlju od Kaspijskog do Perzijskog zaljeva.

Trgovinska izaslanstva sve češće putuju između Irana i Rusije — a trgovina također raste. Službeno je do kolovoza ove godine porastao gotovo za polovinu. Godišnja brojka vjerojatno će uskoro premašiti 5 milijardi dolara. Postoji ‘jasan put’ do dostizanja 40 milijardi dolara nakon sklapanja sporazuma o slobodnoj trgovini, rekao je Sergej Katyrin, čelnik ruske Trgovačke i industrijske komore, na konferenciji u Teheranu prošlog mjeseca.

Iranski dužnosnici kažu da su u potpunosti usredotočeni na ono što nazivaju ‘istočnom osovinom’ — odustaju od svih planova za oživljavanje gospodarskih veza s Europom i umjesto toga slijede niz trgovinskih i energetskih sporazuma s Rusijom, Kinom i srednjoazijskim državama. Uglavnom ispod radara zapadnih vlada, godinama su u tijeku usklađeni napori da se poveže cijeli taj euroazijski teritorij… I za Rusiju i za Iran, Indija je ključno čvorište u mrežama koje pokušavaju izgraditi.

Trgovinski tokovi mogli bi se povećati ako Iran uspije povezati nedovršeni kompleks luke Chabahar na Indijskom oceanu koji je dugo kasnio – projekt u koji je Indija uložila – sa svojom mrežom vlakova na velike udaljenosti. Chabahar je do sada bio izuzet od američkih sankcija, ali bi mogao izazvati novo preispitivanje Washingtona… Uspjeh ili neuspjeh… ovisit će o tome hoće li druge zemlje, od Indije do Bliskog istoka… pristati [poštivati ​​američke sankcije] ili se odlučiti prkositi pritisku.”

Sljedeća faza američke kampanje pritiska

Ovi ključni odlomci iz Bloombergovog iznenađujuće uravnoteženog izvješća snažno sugeriraju da je Zlatna milijarda odlučila maksimizirati svijest svoje publike o NSTC-u kao dio njihove de facto sljedeće faze pritiska bloka Novog Hladnog rata protiv Rusije, Irana, a možda također na kraju i Indije. Ovaj euroazijski koridor koji geostrateški mijenja igru ​​najvjerojatnije će se naći u nadolazećim raspravama o sankcijama zahvaljujući svojoj nezamjenjivoj ulozi u revolucioniranju međunarodnih odnosa.

U interesu je SAD-a sabotirati NSTC, za koji očekuju da će zaustaviti veliku stratešku konvergenciju između njegovih primarnih ruskih, iranskih i indijskih sudionika i tako zakomplicirati njihove zajedničke napore da stvore treći pol utjecaja za probijanje bi-multipolarne slijepe ulice globalnih poslova. Problem je, međutim, u tome što ovom unipolarnom hegemonu u opadanju danas ozbiljno nedostaje utjecaja da se unaprijedi taj cilj, osim prijetnje sekundarnim sankcijama onima koji koriste NSTC.

Neutralizacija Damoklovog mača sekundarnih sankcija

Ovaj multipolarni megaprojekt od najveće je strateške važnosti za svakog od njegovih primarnih sudionika zbog njihove zajedničke želje da ga iskoriste u svrhu revolucioniranja međunarodnih odnosa u smjeru njihovih objektivnih dugoročnih interesa, stoga je malo vjerojatno da će ih takvi napori odvratiti. One indijske tvrtke koje uvode ekonomsku dimenziju euroazijskog balansiranja svoje globalno značajne Velike sile putem NSTC-a mogu jednostavno osigurati da nemaju zapadnih poslovnih interesa.

To bi dakle neutraliziralo sekundarne sankcije Damoklova mača Zlatne milijarde budući da bi nedostatak bilo kakve trgovine između tih kompanija i tog de facto novog bloka Hladnog rata ta jednostrana ograničenja učinila besmislenim. Isto se može reći i za one indijske banke koje će olakšati financijske operacije preko ove rute s Rusijom i Iranom. Sve dok nemaju zapadne poslovne interese, zaštićeni su od prijetnji sekundarnim sankcijama, koje tako postaju čisto simbolične.

Razjašnjavanje velikih strateških namjera Indije

Da budemo potpuno jasni, Indija ne uživa u inatiranju Zapada jer bi radije s njim surađivala na obostrano korisne načine, ali isto tako neće jednostrano popustiti ni pred svojim objektivnim nacionalnim interesima, a pogotovo ne pod prijetnjom nezakonitih sankcija. nametnutima izvan Vijeća sigurnosti UN-a. Dok bi neki američki kreatori politike mogli zaključiti da to Indiju čini latentnim geopolitičkim izazovom njihovoj opadajućoj unipolarnoj hegemoniji, činjenica je da tripolarnost koju pokreće Indija preko NSTC-a nije zero-sum.

Globalna sustavna tranzicija prethodila je ovogodišnjim dramatičnim događajima, ali su je oni neviđeno ubrzali, toliko da su procesi koji su pokrenuti do ove točke postali nepovratni. To je osobito tako nakon što je indijski premijer Modi objavio namjeru svoje zemlje da predvodi globalni jug tijekom svog predsjedanja G20 u nadolazećoj godini, što je ruski šerpa u tom bloku u potpunosti podržao opisujući svog partnera kao “glavni glas globalnog Juga”.

Argumenti za pragmatičnu rekalibraciju američke strategije

Budući da je to slučaj, ima najviše smisla da SAD upravlja ovim procesima najbolje što može kako bi ih kreativno iskoristio protiv svog kineskog sistemskog konkurenta kako bi stekao prednost nad njim usred njihovih tekućih rasprava o novom detantu. Čini se da Amerika u najmanju ruku podržava ovaj pristup, što dokazuje pohvala koju je tajnik za tisak Bijele kuće uputio premijeru Modiju zbog njegove uloge u okupljanju G20 u objavljivanju njihove zajedničke izjave prošlog mjeseca.

To ne znači da sva američka stalna vojna, obavještajna i diplomatska birokracija (“duboka država”) podržava ovu pragmatičnu reakciju na nepovratna događanja u prošloj godini budući da ideološki vođeni tvrdolinijaši predvidljivo još uvijek ostaju u zabludi da se mogu promijeniti stvari. Unatoč tome, to doista sugerira da neke utjecajne sile unutar njih ozbiljno razmatraju kako bi se njihovi interesi mogli unaprijediti ovim sredstvima.

Nekoliko jednostavnih političkih prijedloga za SAD

Imajući to na umu, najoptimalniji pristup bio bi da SAD ne prijeti Indiji sekundarnim sankcijama zbog njezine uloge u NSTC-u koji geostrateški mijenja igru ​​kako bi nastavio ubrzavati tripolarne procese koji kompliciraju velike strateške ciljeve Kine mnogo više od njihovih vlastitih. Također ne bi trebala razmatrati prodaju Indije Kini kako bi zasladila dogovor za kinesko-američki novi detant jer je status Delhija kao tvorca kraljeva u Novom hladnom ratu imperativ za upravljanje usponom Pekinga.  

Uz to, naravno, nema načina da se pouzdano razaznaju strateški proračuni koji utječu na američke kreatore politike u ovom ključnom trenutku globalne sustavne tranzicije. Na kraju bi se moglo ispostaviti da su odlučili udvostručiti pritisak na Indiju oko NSTC-a, prodati njezinu sigurnost Kini i udružiti se s Narodnom Republikom (makar i samo privremeno) u očajničkom pokušaju obnove bi-multipolarnog sustava koji obje velesile imaju vlastiti interes u očuvanju.

Zaključna razmišljanja

Što god se na kraju dogodilo, postaje očito da će NSTC biti istaknutiji u izračunima koji su u igri, kao što je sugerirao Bloomberg iznenađujuće ispravljajući percepciju svoje publike o ovom koridoru u svom iscrpno detaljnom izvješću o njemu. Ovaj neočekivani narativni razvoj predvidljivo će dovesti do toga da se tom koridoru pridaje više globalne pozornosti, ali umjesto da vrši pritisak na njegove sudionike da ograniče svoje aktivnosti, mogao bi zapravo nadahnuti više zemalja da ga koriste.

Izvor.

Neka vide i ostali!

Leave a Reply

Your email address will not be published. Required fields are marked *