'Katarski skandal' Europskog parlamenta samo je vrh ledenog brijega korupcije

U korupcijskom skandalu koji pogađa srce upravljanja Europskom unijom, potpredsjednici Europskog parlamenta, Evi Kaili, iz Grčke, oduzeta je odgovornost od strane Europskog parlamenta, zamrznuta joj je imovina i optužena je nakon što je policija navodno pronašla “vreće s gotovinom” u njezinoj rezidenciji.

Također je izvršena racija u kući belgijskog zastupnika u Europskom parlamentu, Marca Tarabelle, potpredsjednika izaslanstva EU-a za odnose s Arapskim poluotokom. Belgijske vlasti ponovno su posjetile dom pomoćnika još jednog zastupnika u Europskom parlamentu. Ranije ovog tjedna, vlasti su pretražile urede Europskog parlamenta kao da je uobičajeno mjesto zločina, navodno zaplijenivši podatke. Do sada je, u privatnim domovima zaplijenjeno 1,5 milijuna eura, a belgijsko savezno tužiteljstvo optužilo je četiri uhićene osobe za “sudjelovanje u zločinačkoj organizaciji, pranje novca i korupciju”. Ispostavilo se da su dužnosnici za koje se sumnja da su bili umiješani, također optuženi i za lobiranje za bezvizna putovanja između EU i Katara i prikrivali evidencije o radnim pravima Katara.

Za instituciju kao što je Europska unija, koja neprestano propovijeda drugim zemljama o tome kako da promjene svoje ponašanje, pomislili biste da imaju jake zaštitne ograde da spriječe stvari koje ove optužbe navode. To nije slučaj. “Optužbe su krajnje zabrinjavajuće, vrlo ozbiljne”, izjavila je neuobičajeno odmjerena predsjednica Europske komisije Ursula von der Leyen. Predložila je neovisno etičko tijelo koje bi postavljalo pravila za institucije EU “gdje postoje vrlo jasna pravila”, dodavši da bi to “bio veliki korak naprijed”. Mislite da to već nije postojalo? Zašto ne?

Oni koji vjeruju da zapadne demokratske institucije prakticiraju ono što stalno propovijedaju mogli bi se iznenaditi kad saznaju da je nedostatak kontrole i poštenja za sprječavanje korupcije kod kuće zapravo prilično zapanjujući. Ranije ove godine, na primjer, tri predstavnika američkog Kongresa predstavila su dvostranački zakon kako bi zatvorili rupe u zakonu koje dopuštaju inozemno financiranje think tankova, vladinih dužnosnika i izbora.

“Upravo sada, strane vlade mogu potajno financirati think tankove za promicanje vlastitih ciljeva, angažirati bivše javne dužnosnike i vojne časnike da lobiraju za njihove interese, a njihovi agenti prikupljati milijune dolara za političke kampanje.”

Skoro da je sustavna korupcija samo javna tajna koja ima koristi od omertà jer se čini da vrlo malo dužnosnika zapravo želi priznati ili riješiti problem.

Kada je von der Leyen u ponedjeljak imala priliku razgovarati o tom pitanju s novinarima u Bruxellesu, odbila je surađivati – na njihovu veliku frustraciju, koju se nisu sramili izraziti na Twitteru. Prema Politicu, jedna je novinarka čak vikala na von der Leyen dok je odlazila: “Niste odgovorili ni na jedno od pitanja.” To nije baš ponašanje koje možete očekivati od nekoga tko rutinski govori o tome da druge smatra odgovornima za korupciju, nedostatak transparentnosti i druge nedemokratske prakse.

Predsjednica Europskog parlamenta Roberta Metsola prikazala je skandal kao nešto što se događa s EU, a ne pojavu za koju je zapravo dužna ili odgovorna kroz svoje sistemske prakse u najgorem slučaju ili nedostatak zaštitnih mjera povezanih s lobiranjem u najboljem slučaju. Rekla je:

“Nemojte griješiti: Europski parlament, drage kolege, je napadnut. Europska demokracija je napadnuta. I naš put otvorenih slobodnih demokratskih društava je napadnut.”

Metsolini komentari odražavaju izvješća koji se odnose na glavne medije na skandal s “katarskom korupcijom” u EU, ali treba ga smatrati prije svega korupcijskim problemom Europske unije. Prebacivanje krivnje na Katar oslobađa EU od optužbi i daje pogrešan dojam da nevolje počinju i završavaju s jednom zemljom. Koliko bi drugih zemalja moglo uživati u sličnim “lobističkim aranžmanima” s ljudima na pozicijama političke moći i utjecaja u Bruxellesu?

Transparency International sugerira da je ovakva stvar zapravo prilično uobičajena. Direktor nevladine organizacije, Michiel van Hulten je rekao:

“Ovo nije izolirani incident. Tijekom mnogih desetljeća, Parlament je dopustio da se razvije kultura nekažnjivosti, s kombinacijom slabih financijskih pravila i kontrola te potpunim nedostatkom neovisnog (ili bilo kakvog) etičkog nadzora.”

Još jedan problem s ovim fijaskom za EU je taj što šteti njezinim dobro osmišljenim porukama koje neprestano potiču dvije stvari. Prva stvar je koliko Europa želi da ljudi vjeruju da je čestita i pravedna. Ovaj skandal baca svjetlo na prljavi problem u mračnom kutu koji nitko nikada ne pominje, i naposljetku kalja njihovu aureolu kojom neprestano mašu. Druga stvar koju EU uvijek promiče – i koju to sve ometa – je kako je Rusija odgovorna za sve rane koje je sama sebi nanijela jer je EU tako nevina i beskrajno sposobna i od povjerenja bez ikakvih skrivenih ili posebnih interesa.

Čini se da je korupcija u EU relativna i otvorena za korištenje kao adut za pregovaranje ili za povećanje ili smanjenje pritiska. Unija je nedavno blokirala sredstva Mađarskoj pod izlikom da su institucije zemlje toliko slabe da bi se novac mogao koristiti za poticanje korupcije. Ali kada je Mađarska pristala povući svoj veto na više financiranja za Ukrajinu, odjednom je financiranje postalo deblokirano, a zabrinutost zbog korupcije je nestala.

Ako je sve ovo samo vidljivi vrh sante leda kada su u pitanju mutne aktivnosti u EU, kolika je onda zapravo velika santa leda? I je li itko zainteresiran za dublje kopanje kako bi saznao?