Posljednje izvješće New York Timesa o “ruskoj propagandi” stvarno je Nothingburger

Nema ničeg iznenađujućeg u tvrdnji da ruske vojne i obavještajne službe dostavljaju informacije svojim nacionalnim emiterima budući da američki analozi rade isto, što je vidljivo iz dnevnih izvješća njihovih medija u kojima se navode neimenovani službenici administracije. To samo po sebi ne znači da su informacije koje su dobili lažne, već samo da koordinacija između državnih struktura i medija itekako postoji u cijelom svijetu bez iznimke.

New York Times (NYT) objavio je u četvrtak opširno izvješće pod naslovom “Alternativna stvarnost: Kako ruska državna TV spina ukrajinski rat”. Namjera je bila razotkriti tijek rada koji je najveća ruska javno financirana medijska tvrtka, Sveruska državna televizijska i radio kompanija (VGTRK po ruskom akronimu), koristila iza kulisa kada se odlučivalo kako pokriti početne faze specijalne operacije.

Prema navodno procurjelim dokumentima do kojih je došao NYT, ruske vojne i obavještajne službe dale su informacije VGTRK-u koje su kasnije uključene u njegove emisije. Nadalje, u izvješću se tvrdi da su urednici u svoje programe uključili izvješća američkih i kineskih medija – neka navodno opskurnija od drugih. Insinuacija je da su ruski mediji navodno ništa drugo nego “propagandni” ekosustav koji također očito iskorištava strane “korisne idiote” poput Tuckera Carlsona.

Realnost je, međutim, da je najnovije izvješće NYT-a zapravo samo nothingburger. Na primjer, nema ničeg iznenađujućeg u tvrdnji da vojne i obavještajne službe neke zemlje dostavljaju informacije nacionalnim televizijskim kućama budući da analogne u SAD-u rade isto, što je vidljivo iz dnevnih izvješća njihovih kuća u kojima se navode neimenovani službenici administracije. To samo po sebi ne znači da su informacije koje su dobili lažne, već samo da koordinacija državnih struktura i medija itekako postoji.

Prosječni ljudi diljem Zlatne milijarde Zapada predvođenog SAD-om podsvjesno znaju da njihova vlastita država i mediji koordiniraju na ovaj način, a razmjerno informiraniji među njima znaju to pouzdano, ali im se izričito govori da i Rusija to također treba činiti – trebalo bi biti šokantno. To je zato što se menadžeri percepcije njihovog de facto novog bloka Hladnog rata oslanjaju na lažnu tvrdnju da su moralno superiorni u odnosu na svoje globalne južne rivale koje zajednički vode BRICS – & SCO kako bi umjetno generirali široku podršku.

Oni koji su nasjeli na ovaj narativ informacijskog rata stoga bi šokirano reagirali na izvješće NYT-a, dok će razmjerno informiraniji među njima samo zijevnuti jer se detalji sadržani u njemu doslovno ne razlikuju u načelu od istog tijeka rada koji koriste njihovi mediji. Međutim, taj medij uključuje izvještavanje njihovog ruskog kolege o Tuckeru i Rogeru Stoneu, s namjerom da ocrni njih dvojicu implicirajući da su njihovi “korisni idioti” u najboljem slučaju i izdajice u najgorem slučaju.

Da proširimo taj skriveni motiv, te figure i drugi koji su prekršili svoju ustavom zajamčenu slobodu govora javno proturječeći službenom stajalištu svoje vlade prema ukrajinskom sukobu predstavljaju ozbiljne narativne izazove za američkog vođu Zlatne milijarde. Dužnosnici ih ne mogu formalno cenzurirati unatoč tome što koriste kreativna sredstva u tu svrhu kao što je poticanje drugih medija da ne izvještavaju o njihovom radu, što znači da njihovi programi i dalje ostaju dostupni drugima za gledanje.

U tome leži srž problema za američke menadžere percepcije budući da je doista slučaj da “zapadni gledatelj traži alternativne informacije” točno kao što je VGTRK izvjestitelj iz DC-a Denis Davydov prethodno tvrdio kako je citirano u najnovijem izvješću NYT-a. Samo zato što je takozvani “ruski propagandist” (iz službene perspektive SAD-a) iznio to opažanje ne diskreditira to budući da popularnost Tuckera i drugih u lokalnoj zajednici svjedoči o ovoj činjenici.

Unatoč tome, izvještavanjem o tome da su ruski mediji uključili njihov rad u svoje programe i izvrčući sve na podli način, implicirajući da su te osobe samo “korisni idioti”, američki menadžeri percepcije nadaju se izvršiti dodatni pritisak na druge da ne konzumiraju njihov sadržaj. Oni koji to nastavljaju činiti, da ne spominjemo Tuckera i ostale koji odbijaju autocenzurirati svoja stajališta koja milijuni željno traže, naknadno se oslikavaju kao doprinositelji “ruske propagande”.

Uzimajući u obzir ove izračune meke moći, stoga se može zaključiti da je neumjerena količina vremena uložena u proizvodnju najnovijeg Nothingburgera NYT-a rezultat prikrivenog motiva tog medija i njegovih tajnih državnih partnera da klevetaju svoje ruske kolege, kao i Amerikance koji imaju kontraindikacije. Ovo zapažanje govori o tome koliko postaju sve nesigurniji kako njihova prijašnja kontrola naracije pada pred njihovom zakonskom nesposobnošću da službeno cenzuriraju “politički nekorektna” stajališta poput Tuckerovih.

Izvor.