Analiziranje razgovora o sigurnosnoj zoni oko nuklearne elektrane Zaporožje

Strateški značaj u ovim razgovorima leži u interesu Rusije da demilitarizira dio svojih novoujedinjenih teritorija nakon što Kijev pristane učiniti isto duž svog dijela LOC-a. To zauzvrat pojačava zaključak da je ukrajinski sukob prešao u obrambenu za Moskvu, što objašnjava zašto bi ona službeno prihvatila tako pragmatičnu mjeru deeskalacije. Također pokazuje da njegova kampanja “šoka i strahopoštovanja” nije uspješno neutralizirala prijetnju Kijeva ZNPP-u.

U tijeku su pregovori između Rusije, Međunarodne agencije za atomsku energiju (IAEA) i Kijeva o uspostavi sigurnosne zone oko nuklearne elektrane Zaporožje (ZNPP). Ovaj razvoj događaja mnogo je strateški značajniji jer bi mnogi mogli u početku pomisliti jer signalizira prešutne namjere te tri strane, koje su pak pod utjecajem njihovog pristupa posljednjoj fazi ukrajinskog sukoba. Ovo će djelo publici sažeto pojasniti navedeno.

Prije nego što nastavite, svi se čitatelji moraju složiti sa zajedničkom osnovom stvarnosti koja prihvaća sljedeće tri činjenice: 1) Rusija trenutačno kontrolira ZNPP; 2) smiješno je tvrditi da Moskva granatira vlastitu nuklearnu lokaciju, pa stoga treba vjerovati tvrdnjama Moskve da je Kijev odgovoran za te napade; i 3) Rusija danas smatra ZNPP unutar svog teritorija nakon rujanskih referenduma. Tek nakon prihvaćanja ovih činjenica može se dobiti bilo kakav uvid iz ove analize.

Nakon što smo to pojasnili, posljednja faza ukrajinskog sukoba objektivno se može opisati kao obrambena za Rusiju nakon njezinih neuspjeha u regijama Kharkov i Kherson tijekom posljednja tri mjeseca. Taj razvoj događaja natjerao je Kremlj da se usredotoči na jačanje linije kontrole (LOC – Line of Control) umjesto da ozbiljno razmišlja o nadolazećim ofenzivama na zemlju. U isto vrijeme, međutim, Moskva nastavlja s pokretanjem masovnih zračnih napada na protivničku infrastrukturu dvostruke namjene.

Koliko god je gore spomenuto moglo biti učinkovito u ometanju vojnih zbivanja daleko iza LOC-a, oni su se ipak borili da zaustave kontinuirano granatiranje ZNPP-a od strane Kijeva, koje se izvodi zapadnim streljivom. Ovo je zasigurno problematično opažanje jer pokazuje da ruska kampanja “šoka i strahopoštovanja” koju je započela početkom listopada nakon terorističkog napada na Krimskom mostu nije spriječila rizik od nuklearne katastrofe na tom mjestu, koji je i dalje akutan.

Unatoč tome što je IAEA odbila okriviti Kijev za ove opasne provokacije, još uvijek naizgled situaciju smatra dovoljno ozbiljnom da opravdava intervenciju svojih predstavnika u pokušaju posredovanja u dogovoru o sigurnosnoj zoni između dviju sukobljenih strana. To objašnjava zašto je njezin šef izrazio nadu da bi se dogovor mogao postići do kraja godine, iako pod uvjetom da Rusija povuče dio svog obližnjeg naoružanja.

Moskva je, međutim, tvrdila da to neće učiniti jednostrano i da će pristati na to samo ako postoje jamstva koja će osigurati da Kijev neće iskoristiti ovu potencijalnu gestu dobre volje kako bi se pregrupirao, ponovno naoružao i nastavio neprijateljstva protiv svojih bivših regija koja su se ponovno ujedinila s Rusijom. Također je rečeno da nema šanse da će pristati na to da treća strana poput IAEA-e ili bilo tko drugi preuzme kontrolu nad ZNPP-om jer prva nema zakonske ovlasti i samo Rusija ionako može ispravno osigurati rad.

Bilo kako bilo, strateški značaj u ovim razgovorima leži u interesu Rusije da demilitarizira dio svojih novoujedinjenih teritorija nakon što Kijev pristane učiniti isto na svom dijelu LOC-a. Ovo zauzvrat pojačava prijašnji zaključak da se ukrajinski sukob pomaknuo u obrambeni za Moskvu, što objašnjava zašto bi ona službeno prihvatila tako pragmatičnu mjeru deeskalacije. Također pokazuje da njezina kampanja “šoka i strahopoštovanja” nije uspješno neutralizirala prijetnju Kijeva ZNPP-u.

Nadalje, politički najosjetljivije opažanje koje se može izvući iz najnovijeg stava Rusije je insinuacija da ona priznaje LOC kao međunarodnu granicu između svojih novoujedinjenih teritorija i ostatka krnje Ukrajine. Službena granica još nije službeno ucrtana pa ovo otvara priliku LOC-u da igra tu ulogu kao dio potencijalnog mirovnog sporazuma nešto kasnije. Upravo je taj uvid strateški najvažniji od svega što je do sada podijeljeno.

Kijev se, međutim, službeno drži svojih maksimalnih ciljeva u sukobu pri čemu i dalje inzistira da prvo mora ponovno osvojiti sve svoje bivše regije bez iznimke prije nastavka mirovnih pregovora. U slučaju da pristane na međunarodna jamstva za sprječavanje iskorištavanja ove potencijalne geste dobre volje, to bi prešutno signaliziralo opipljiv pad s njezine prijašnje pozicije i tako otvorilo put za nastavak pregovora bez prethodnog postizanja maksimalnog cilja.

Prerano je predvidjeti što će učiniti, ali promatrači bi ipak trebali uključiti uvid iz prethodna dva odlomka u svoje scenarijske prognoze ukrajinskog sukoba. Čini se da Rusija nije sklona odustati od svojih pravnih zahtjeva prema onim dijelovima bivše ukrajinske regije Zaporožje koje trenutačno kontrolira, pogotovo jer njihovo ponovno ujedinjenje s kopnom prije nekoliko mjeseci znači da je ustavno nemoguće da Moskva bilo kako promijeni ovo stajalište.

Međutim, čak i tako, to ne služi kao prepreka njegovim donositeljima odluka da pragmatično podrže međusobno povlačenje svojih snaga i udaljenost Kijeva od LOC-a kako bi osigurali ZNPP eliminirajući izgovor koji je njegov protivnik iskoristio za nastavak bombardiranja tog područja. Ako se uspješno provede i održi, čiji je scenarij prerano prognozirati s bilo kakvom pouzdanošću, uspostavljeni presedan mogao bi dati formulu za budući prekid vatre.

Izvor.