Hiperbolična kritika Kijeva indijske kupnje ruske nafte neće napraviti nikakvu razliku

Ukrajinsko ministarstvo vanjskih poslova Dmitrij Kuleba samo se sramoti svojim posljednjim napadom bijesa s ciljem da okrivi Indiju da jednostrano popusti svoje objektivne nacionalne interese u odnosu na Rusiju kada čak ni cijela Zlatna milijarda Zapada pod vodstvom SAD-a nije bila sposobna postići taj cilj u posljednjih deset mjeseci.

Ukrajinski ministar vanjskih poslova Dmitry Kuleba napao je Indiju zbog njezine kupovine ruske nafte ranije ovog tjedna u ponavljanju epizode iz sredine kolovoza kada je tijekom ljeta ustvrdio da se “[njezin] popust mora platiti ukrajinskom krvlju.” Ovaj put je remiksirao svoje prethodne riječi kako bi naveo da “Prilika za Indiju da kupuje rusku naftu po niskoj cijeni dolazi od činjenice da Ukrajinci pate od ruske agresije i umiru svaki dan.”

Njegov prvi ispad prije gotovo četvrt godine vjerojatno su potaknuli njegovi pokrovitelji iz SAD-a, no ovaj je uslijedio nakon što je tajnica za tisak Bijele kuće Karine Jean-Pierre pohvalila Indiju zbog njene nezamjenjive uloge na prošlomjesečnom G20 i nakon novog američkog charge d’affaires  u Delhiju potvrđujući suvereno pravo svog domaćina na kupnju takvih resursa s popustom. Stoga se može naslutiti da Kuleba ovoga puta radi po vlastitom nahođenju, ali njegova hiperbolična kritika ne bi ništa promijenila.

To je zato što je Indija sada globalno značajna velika sila nakon što je majstorski reagirala na kaotične posljedice ukrajinskog sukoba kako bi se pozicionirala kao kingmaker u Novom hladnom ratu. Neustrašivi čitatelji mogu saznati više o tome kako je do toga došlo pregledom prve analize s hipervezom u prethodnoj rečenici, ali primarni zaključak za prosječne čitatelje jest da je Zlatna milijarda Zapada pod vodstvom SAD- a gotovo priznala da je nemoguće prisiliti Indiju da ide protiv svojih interesa.

Umjesto da nastavi udvostručavati tu dokazano neuspješnu politiku koja opetovano nije proizvela ništa od opipljivog značaja za taj de facto blok Novog hladnog rata, njegov američki čelnik pragmatično je odlučio signalizirati tijekom prošlog mjeseca da je spreman prakticirati mnogo produktivniju politiku. U tu svrhu, zapravo je odustao od pritiska na Indiju na bilo koji smisleni način, iako će neke od njegovih platformi za upravljanje percepcijom vjerojatno nastaviti to činiti zbog ideologije i/ili inercije.

U svakom slučaju, poanta je u tome da se Kuleba samo sramoti svojim zadnjim napadom bijesa s ciljem prisiljavanja Indije da unilateralno popusti prema svojim objektivnim nacionalnim interesima u odnosu na Rusiju, a čak ni cijela zlatna milijarda Zapada predvođena SAD-om nije bila sposobna postići taj cilj u proteklih deset mjeseci. Trebao je samo šutjeti pred Delhijem koji je obećao da će nastaviti uvoziti rusku naftu po sniženim cijenama, ali umjesto toga se naizgled osjećao kao da može zauzeti takozvani “principijelni stav” u očima svijeta.

Ovo se ne radi iz pozicije samopouzdanja ili snage, već iz pozicije nesigurnosti i slabosti nakon što je Kijev počeo ispitivati ​​zašto bi njegovi strani pokrovitelji dopustili Indiji da se izvuče bez ikakve štete sa svojim sniženim uvozom ruske nafte unatoč njihovom prethodnom političkom cilju uništenja ovog odnosa. U glavama ukrajinskog vodstva nema sumnje da američki pragmatični zaokret signalizira prešutni politički poraz koji je nedvojbeno u korist Rusije, zbog čega se moraju osjećati nelagodno.

Tijekom mjeseci bili su toliko uzbuđeni misleći da će Zapad nastaviti činiti sve da izolira Rusiju i nemilosrdno kažnjava sve one koji se odbiju pokoriti njihovoj volji da je hrabri otpor Indije u uspješnoj obrani svojih objektivnih nacionalnih interesa bio potpuni šok za Kijev. Ovakav način razmišljanja objašnjava Kulebinu smiješnu reakciju koja očito nije bila usklađena s njegovim američkim gospodarem, što sugerira da se određena panika uvlači u ukrajinsko vodstvo.

S tim u vezi, bilo bi slično hiperbolično implicirati da ovo signalizira da se Zapad sprema odbaciti Kijev budući da ništa od toga nije u planu, što dokazuje kontinuirano opskrbljivanje sredstvima, logističke potpore i vojske tog de facto bloka iz Novog hladnog rata. Unatoč tome, ne treba odbaciti ni njihovu odluku da pragmatično ublaže prethodni pritisak na Indiju budući da je ovo bila velika pobjeda za multipolarni svjetski poredak u nastajanju čija je ta južnoazijska država vodeća sila.

Izvor.