15-minutni grad je ovdje

Ideja je da će sve što vam redovito treba biti unutar 15 minuta od mjesta gdje živite, a bit ćete kažnjeni za prekomjerna putovanja izvan vašeg područja. Prilično feudalno, ha? Kakva je oklada da će administratorima sustava i svim važnim birokratima biti dopušteno besplatno putovanje?

15 Minute City je plan UN-a i WEF -a, jer oni žele da manje vozite.

Vlastitim riječima WEF-a — ovo preuređenje gradova apsolutno je povezano s klimatskim promjenama.

To je trajni klimatski lockdown.

Grad od 15 minuta nije samo Oxford, već i Brisbane, Melbourne, Barcelona, Pariz, Portland i Buenos Aires. Posvuda je.

Oxford, Engleska, mjesto je gdje je prvi put uvedeno ludilo 15-minutnog sustava. James Woudhuysen:

Zelena agenda crpi inspiraciju iz neliberalnih dana lockdowna.

U tu svrhu, Oxfordshire County Council, kojim upravljaju Laburisti, Liberalni demokrati i Zelena stranka, želi podijeliti grad Oxford u šest okruga ’15 minuta’. Rečeno je da će u tim četvrtima većina potrepština za kućanstvo biti dostupna za četvrt sata hoda ili vožnje biciklom, pa stanovnici neće imati potrebu za automobilom.

Na površini, ova 15-minutna susjedstva mogu zvučati ugodno i zgodno. Ali postoji oštrica prisile. Vijeće planira smanjiti korištenje automobila i prometne gužve postavljanjem strogih pravila za putovanja automobilom…

Stanovnici će morati registrirati svoje automobile u vijeću i bit će praćeni kako bi se brojila njihova putovanja kroz ključne prolaze.

Prema novim prijedlozima, ako bilo koji od 150.000 stanovnika Oxforda vozi izvan svog određenog okruga više od 100 dana u godini, mogao bi biti kažnjen sa £70.

Opet gospođa Nova:

Očigledno, premalo ljudi hvata autobuse ili se vozi biciklima. Ali umjesto da to učine privlačnijim, totalitaristi će to forsirati praćenjem i kaznama.

Oxfordshire je upravo odobrio 29. studenog probu “filtara prometa” koja će grad pretvoriti u “petnaestominutni grad”. Proba će započeti u siječnju 2024.

Tko ima koristi?

Na kraju, ove agresivno pretjerano upravljane sheme znače više papirologije, više praćenja, više poslova za birokrate i više besplatnih propusnica za “prijatelje” velike vlade.

Čudno je da se nešto slično pokušalo šezdesetih godina prošlog stoljeća u jednom australskom gradu i nije uspjelo.

Izvorni dizajn Canberre bio je niz zasebnih satelitskih gradova, odvojenih velikim pojasevima grmlja i povezanih autocestama. Izvorni mali gradovi sjeverne i južne Canberre nadopunjeni su Wodenom, Belconnenom, Weston Creekom, Tuggeranongom, Gunghalinom i tako dalje. Svaki od njih bio je u biti grad od 15 minuta. Ideja je bila da svaki satelitski grad ima trgovine, radna mjesta (uglavnom vladine urede), sportske objekte, zabavu, itd. dovoljno za one u gradu, tako da rijetko treba napustiti satelitski grad u kojem živite.

Gradilo se, ali iskustvo pokazuje da ne uspijeva. Na primjer:

Ljudi dobiju novi posao ili napreduju — u drugom gradu. Kreću li se onda? Ne kada posao može trajati samo nekoliko godina. Tako da su poslovi neizbježno često u različitim satelitskim gradovima u odnosu na one u kojima ljudi žive.
Ljudi izlaze ili se vjenčaju s nekim tko živi u drugom gradu. Potrebno je više međugradskih putovanja.
Takse na prodaju kuće i kupnju druge kuće je previsoka – za većinu je to godišnja ušteda ili više. Dakle, nije baš razumna opcija seliti se svaki put kad dobijete novi posao ili što već.

Autoceste koje povezuju gradove često su zakrčene u vrijeme najveće gužve. U međuvremenu, udaljenosti putovanja su ogromne, jer je Canberra jako raširena — jer se očekivalo da ljudi neće puno putovati izvan svog satelitskog grada. Lose-lose situacija. Dizajnirana od strane birokrata, za birokrate.

Vezana vijest: Vijećnici okruga Oxford uvest će probno klimatsko zaključavanje 2024.

Izvor. Naslovna slika: Image via Paris En Common