Licemjeri i psihopati: EU-ov sud za ruske ratne zločine

Ursula von der Leyen predsjeda zločinačkom organizacijom odgovornom za smrt i uništavanje proizvedenih “neprijatelja” koji ne prijete Europi.

Dana 30. studenog, Europska komisija, izvršna vlast Europske unije, predložila je “opcije državama članicama kako bi osigurale da Rusija bude odgovorna za zvjerstva i zločine počinjene tijekom rata u Ukrajini.”

Ursula von der Leyen, predsjednica Europske komisije, uz selektivnu osudu, tvitala je “Rusija mora platiti za svoje užasne zločine”.

Russia must pay for its horrific crimes.

We will work with the ICC and help set up a specialised court to try Russia’s crimes.

With our partners, we will make sure that Russia pays for the devastation it caused, with the frozen funds of oligarchs and assets of its central bank pic.twitter.com/RL4Z0dfVE9

— Ursula von der Leyen (@vonderleyen) November 30, 2022

Licemjerje koje pokazuju von der Leyen i EU nije ništa drugo nego nevjerojatno. Čini se da skupina neizabranih birokrata u EU pati od amnezije. Prije dvadeset i četiri godine, Bill Clinton i NATO nemilosrdno su bombardirali Jugoslaviju, ciljajući na civilnu infrastrukturu.

Rick Rozoff nabraja ratne zločine:

Putnički vlak, vjerska procesija, kolona izbjeglica, sjedište Radio-televizije Srbije, tvornica usisavača, mostovi, tržnice, dvorišta stanova, švicarska ambasada u Beogradu, a također i kineska, u kojoj su poginula tri novinara i 27 drugih Kineza ozlijeđeno. Kazetne bombe, grafitne bombe i ubojna sredstva s osiromašenim uranom široko su korištena. 

Za te ratne zločine nitko, niti jedan pojedinac, nije odgovarao. Niti za ono što bi trebao biti ratni zločin i to jedan od najtežih: namjerno izmišljanje i preuveličavanje priča o zvjerstvima kako bi se potaknuo i eskalirao rat. Malo bi zapadnih političara i novinara izbjeglo tu optužbu zbog svojih uloga 1999. godine.

“Bilo je aspekata NATO-ove kampanje protiv Jugoslavije koji su bili u suprotnosti s prihvaćenim normama ratovanja, a najveći primjer je bombardiranje TV postaje. NATO je namjerno gađao nenaoružane civile neborce, to je bit”, Duncan Bullivant, autor izvješća o Kosovu za londonski Centar za europsku reformu, rekao je za Irish Times 2000. Nije organiziran sud za psihopate odgovorne za teroriziranje i ubojstvo Srba. Bill Clinton, također odgovoran za napad na Irak i ubijanje civila, osim što se pobrinuo da iračka djeca umru od gladi pod srednjovjekovnim režimom sankcija, nije smatran odgovornim. Zapravo, opisan je u “Churchillovskim tonovima” od strane pomoćnika i korporativnih medija. Clintonovo nezakonito i nemoralno bombardiranje bivše Jugoslavije olakšalo je zločinačku invaziju Iraka Georgea W. Busha.

Budući da su političari i većina medija rat protiv Srbije prikazali kao moralni trijumf, Bushevoj administraciji bilo je lakše opravdati napad na Irak, Obaminoj administraciji bombardirati Libiju, a Trumpovoj administraciji više puta bombardirati Siriju. Sve te intervencije posijale su kaos koji i dalje proklinje navodne korisnike.

Ursula von der Leyen i EU imaju krvave ruke. Europske zemlje ubacile su Eurofightere, Tornade, bombe serije MK 80 i drugo streljivo i smrtonosne strojeve u sukob u Jemenu. “Pomažu li stoga europske tvrtke za proizvodnju oružja i podržavaju navodne ratne zločine koje je počinila vojna koalicija predvođena Saudijskom Arabijom i Ujedinjenim Arapskim Emiratima (UAE) u Jemenu?” pita Europski centar za ustavna i ljudska prava.

Unatoč dokumentiranim napadima na civilne domove, tržnice, bolnice i škole – koje provodi vojna koalicija koju predvodi Saudijska Arabija/UAE – transnacionalne tvrtke sa sjedištem u Europi nastavljaju opskrbljivati ​​Saudijsku Arabiju i UAE oružjem, streljivom i logističkom potporom. Dužnosnici europske vlade odobrili su izvoz izdavanjem dozvola.

Unatoč brojnim dokazima o ratnim zločinima, NATO i USG dobili su slobodnu propusnicu. “Glavni tužitelj Ujedinjenih naroda za ratne zločine rekao je danas da nema osnove za službenu istragu o tome je li NATO počinio ratne zločine tijekom bombardiranja Jugoslavije”, izvijestio je New York Times 3. lipnja 2000.

NATO je preferirani krvnik. Amnesty International je 2014. kritizirao USG i NATO zbog ignoriranja njegovih brojnih ratnih zločina nad civilima u Afganistanu. NATO je također optužen za ratne zločine u Libiji. 
Izvješće koje je 2012. izdala Arapska organizacija za ljudska prava, zajedno s Palestinskim centrom za ljudska prava i Konzorcijem međunarodne pravne pomoći, detaljno opisuje bezobzirno kršenje ljudskih prava od strane NATO-a.

“Među civilnim lokacijama koje je misija posjetila, a koje su pogodile NATO bombe i projektili, bile su škole i fakulteti, regionalno skladište hrane u Zlitenu, Ured administrativnog kontrolora u Tripoliju i privatne kuće”, navodi se u izvješću.

U studenom 2011., “glavni tužitelj Međunarodnog kaznenog suda (ICC), Luis Moreno Ocampo, izjavio je da ‘postoje tvrdnje o zločinima koje su počinile NATO snage (i) te će se tvrdnje ispitati nepristrano i neovisno.'” Zločini uključuju “linč” Moammara Gaddafija, brutalni čin koji je potaknuo grohotanje tadašnje državne tajnice Hillary Clinton.

Nije sastavljeno posebno povjerenstvo za istraživanje ovih ratnih zločina, iako je ICC naredio uhićenje Gadafijevog sina Saifa al-Islama i drugih pristaša. NATO je odbio priznati da su civili ubijeni nakon što je korišteno 7642 oružja zrak-zemlja.

“Iako je tužitelj ICC-a rekao da će istražiti ratne zločine obiju strana, gorljivost s kojom se uhvatio za optužbe o Gadafijevoj politici poticanja silovanja, sa stotinama žrtava, i opskrbu ‘lijekovima tipa viagre’ svojim snagama nije učinio ništa kako bi poboljšao percepciju objektivnosti kada su se pokazali neutemeljenima”, piše Ian Martin, direktor UN-ove misije potpore u Libiji od 2011.-12. i bivši čelnik Amnesty Internationala.

Ratni zločini EU-a i NATO-a ne mogu se usporediti sa zločinima vlade Sjedinjenih Država, agresivnog i opetovanog prekršitelja međunarodnog prava. Protokol I Ženevske konvencije iz 1977. sasvim izričito kaže:

Zabranjeno je napadati, uništavati, uklanjati ili učiniti beskorisnim objekte neophodne za preživljavanje civilnog stanovništva, kao što su prehrambeni proizvodi, poljoprivredne površine za proizvodnju prehrambenih proizvoda, usjevi, stoka, instalacije i opskrba pitkom vodom i radovi na navodnjavanju, za specifične svrhe uskraćivanja njihovog održavanja potrebne za život civilnom stanovništvu ili protivničkoj strani, bez obzira na motiv, bilo da se civili izgladnjuju, da se natjeraju da se odsele ili iz bilo kojeg drugog motiva.

Rusija doista krši ovaj specifični protokol. Međutim, ovdje na “Zapadu” dobili smo samo pola priče. Zapravo, dano nam je manje od polovice i od nas se očekuje da vjerujemo nizu laži, koje svakodnevno plasiraju korporativni ratni propagandni mediji. Nema spomena o neonacistima u Ukrajini koji su posvećeni otmici, mučenju i ubijanju etničkih Rusa u Lugansku, Donjecku i drugdje u istočnoj i južnoj Ukrajini. Za primjer brutalne kazne koju ovi ultranacionalisti izriču svojim neprijateljima, ne tražite dalje od paljenja zgrade radnika u Odesi.

Spominjanje ratnih zločina u korporativnim medijima vrlo je selektivno i pristrano.

Nema spomena o ilegalnom državnom udaru koji je orkestrirao USG kojim je svrgnut izabrani vođa Ukrajine zbog njegovog zločina traženja boljeg dogovora s Rusijom od EU koja podržava neoliberale.

Ne spominju se neonacistički nasilnici koji su zapalili radničku zgradu u Odesi, ubivši oko 50 ili više aktivista protiv Majdana (ova uglavnom zanemarena vijest zakopana je ispod priča koje prikazuju navodne ruske zločine).

Nema spomena o ignoriranim sporazumima Minsk I i II koji su sklopljeni 2014. i 2015. kako bi se okončao “građanski rat” između neonacističkih brigada ugrađenih u ukrajinsku vojsku i “separatista” u Donbasu.

Vlada SAD-a i njeni europski “partneri” (u zločinu) računaju na amnezičnu percepciju neprestano laganoj i manipuliranoj javnosti kako bi podržali ili ostali nepovezani i ravnodušni prema njegovim krvavim neoliberalnim ratovima i predatorskom grabljenju resursa.

Irak služi kao primarni primjer, iako je ono što je USG tamo učinio uglavnom zaboravljeno i ne smatra se relevantnim za sukob u Ukrajini.

“Namjera i napor bombardiranja civilnog života i objekata bili su sustavno uništavanje iračke infrastrukture ostavljajući je u predindustrijskom stanju”, navodi se u Izvješću Istražnog povjerenstva za Međunarodni sud za ratne zločine iz 1992. godine.

Iračko civilno stanovništvo ovisilo je o industrijskim kapacitetima. Američki napad ostavio je Irak u gotovo apokaliptičnom stanju, kako su izvijestili prvi promatrači Ujedinjenih naroda nakon rata. Među objektima koji su ciljani i uništeni bili su:

* proizvodnja, releji i prijenos električne energije;

* sustavi za obradu, crpljenje i distribuciju vode i rezervoari;

* telefonske i radio centrale, relejne stanice, tornjevi i prijenosna postrojenja;

* objekti i tržišta za preradu hrane, skladištenje i distribuciju, tvornice mliječne formule za dojenčad i pića, objekti za cijepljenje životinja i mjesta za navodnjavanje;

* objekti željezničkog prometa, autobusna stajališta, mostovi, nadvožnjaci, autoceste, stanice za popravke autocesta, vlakovi, autobusi i ostala vozila javnog prijevoza, gospodarska i privatna vozila;

* naftne bušotine i pumpe, cjevovodi, rafinerije, spremnici za skladištenje nafte, benzinske postaje i automobili i kamioni s cisternama za dostavu goriva i spremnici za skladištenje kerozina;

* sustavi za obradu i odlaganje otpadnih voda; tvornice koje se bave civilnom proizvodnjom, npr. montaža tekstila i automobila;

* povijesne oznake i drevna mjesta.

Međutim, postoji razlika između Putinovog SMO-a i Bushove invazije na Irak. Rusija se suočava s antagonističkim neprijateljem na svojoj granici, postavlja raketne sustave i provodi vojne vježbe dok podržava bijesne ultranacionalističke neonaciste zauzete bombardiranjem etničkih ruskih civila u Donbasu.

Irak, s druge strane, nije imao trupe i projektile na granici Sjedinjenih Država, te nije predstavljao prijetnju američkim “interesima” na Bliskom istoku. Bio je neoliberalni uspješan posao srušiti arapsku naciju koja je u to vrijeme bila najnaprednija na Bliskom istoku (Libija, najnaprednija nacija u Africi, s mogućim izuzetkom Južne Afrike, također je srušena pod lažnim “humanitarnim” izgovorima). Neokoni su lagali o oružju za masovno uništenje, isto kao što sada lažu o Rusiji koja želi povratiti svoj izgubljeni sovjetski teritorij.

Ursula von der Leyen predsjeda zločinačkom organizacijom odgovornom za smrt i uništavanje proizvedenih “neprijatelja” koji ne prijete Europi. Ona, u biti, poziva na smrzavanje Europljana ovisnih o prirodnom plinu iz Rusije po povoljnim podrumskim cijenama i rat bez kraja ili vidljivog izlaza.

Psihopati lažu i ratuju bez grižnje savjesti. Biden i njegova grupa neokonzervativaca i “humanitarnih intervencionista” otvoreno su izjavili da neće biti mira sve dok Zelenski i njegovi ultranacionalistički psihopati ne odluče pregovarati s Putinom. Nemaju apsolutno nikakav poticaj za to, s obzirom na očitu i iracionalnu mržnju prema svemu što je rusko.” 

Andrij Bilecki, vođa stranke Nacionalni korpus, zaprijetio je predsjedniku Volodimiru Zelenskom nasiljem 2019. ako naredi ukrajinskim vojnim snagama da se povuku iz Donbasa”, piše David Shavin.

Biletsky je bio prvi zapovjednik bataljuna Azov i suosnivač nacionalističkog pokreta Socijalističke nacionalne stranke — drugim riječima, on je predani neonacist koji je, među ostalim zločinima, kriv za premlaćivanje novinara. Filozofija Biletskog može se sažeti u sljedeći citat: posao neonacista je da “vode bijele rase svijeta u konačnom križarskom ratu… protiv Untermenschena predvođenih Semitima.”

Ovo je vrsta pojedinaca koju milijuni strašno neukih ljudi nesvjesno podržavaju kada stave malu žuto-plavu ukrajinsku zastavu na svoje profile na društvenim mrežama.

Izvor. Naslovna slika: © Kurt Nimmo on Geopolitics