Patokrat: Yuval Harari iz WEF-a kaže da nam ‘ne treba velika većina stanovništva’

Yuval Noah Harari, povjesničar, futurist i savjetnik Svjetskog ekonomskog foruma (WEF), rekao je: “Jednostavno nam ne treba velika većina stanovništva” početkom 21. stoljeća s obzirom na to da moderne tehnologije ljudski rad čine ekonomski i vojno “suvišnim”.”

Hararijeve primjedbe iznesene su u intervjuu s Chrisom Andersonom, voditeljem TED-a, objavljenom u utorak. Ocijenio je da je rašireno suvremeno razočaranje među “običnim ljudima” ukorijenjeno u strahu da će biti “ostavljeni” u budućnosti kojom upravljaju “pametni ljudi”. Takvi su strahovi opravdani, dodao je, s obzirom na njegovu projekciju da će tehnologije u nastajanju istisnuti ekonomske potrebe u mnoge kategorije postojećeg rada:

Mnogi ljudi osjećaju da su zaostali i izostavljeni iz priče, iako su im materijalni uvjeti još relativno dobri. U 20. stoljeću, ono što je bilo zajedničko svim pričama – liberalnim, fašističkim, komunističkim – jest da su veliki junaci priče bili obični ljudi, ne nužno svi ljudi, ali ako ste živjeli, recimo, u Sovjetskom Savezu u 1930-ima, život je bio vrlo sumoran, ali kada ste pogledali propagandne plakate na zidovima koji su prikazivali slavnu budućnost, bili ste tamo. Pogledali ste plakate koji su prikazivali čeličane i poljoprivrednike u herojskim pozama i bilo je očito da je to budućnost.

Sada, kada ljudi gledaju plakate na zidovima ili slušaju TED govore, čuju mnogo tih velikih ideja i velikih riječi o strojnom učenju i genetičkom inženjeringu i blockchainu i globalizaciji, a njih nema. Oni više nisu dio priče o budućnosti i mislim da je — opet, ovo je hipoteza — ako pokušam razumjeti i povezati se s dubokom ogorčenošću ljudi, na mnogim mjestima diljem svijeta, dio onoga što bi moglo ići tamo ljudi shvaćaju – i u pravu su kada misle da – da, ‘Budućnost me ne treba. Imate sve te pametne ljude u Kaliforniji, New Yorku i Pekingu, i oni planiraju ovu nevjerojatnu budućnost s umjetnom inteligencijom i bio-inženjeringom i globalnim povezivanjem i što već ne, i ja im ne trebam. Možda će mi, ako budu dobri, baciti neke mrvice poput univerzalnog temeljnog dohotka’, ali psihički je puno gore osjećati se beskorisnim nego osjećati se iskorištenim.

Harari je usporedio 20. stoljeće s 21., dok je prognozirao ono što će, kako je rekao, ekonomija sadašnjeg stoljeća i budućnosti progresivno smanjivati ​​potrebu za ljudskim bićima. On je rekao:

Ako se vratite u sredinu 20. stoljeća — i nije važno jeste li u Sjedinjenim Državama s Rooseveltom, ili ste u Njemačkoj s Hitlerom, ili čak u SSSR-u sa Staljinom — i mislite o izgradnji budućnosti, onda su vaš građevinski materijal oni milijuni ljudi koji naporno rade u tvornicama, na farmama, vojnici. Trebate ih. Bez njih nemate nikakvu budućnost.

“Sada, brzo naprijed u rano 21. stoljeće kada jednostavno ne trebamo veliku većinu stanovništva,” zaključio je, “jer budući da je budućnost u razvoju sve više i više sofisticirane tehnologije, poput umjetne inteligencije [i] bioinženjeringa, većina ljudi tome ne pridonosi ničim, osim možda svojim podacima, a što god ljudi još rade, a što je korisno, te će tehnologije sve više činiti suvišnima i omogućiti zamjenu ljudi.”

Izvor. Naslovna slika: © Nicholas Maeterlinck/Besga Mag/AFP preko Getty Images