U zdanju carstva pojavljuju se nove goleme pukotine

Čini se da se sami temelji “globalnog poretka utemeljenog na pravilima” ruše.

Kao zapadnjaci znamo da naša snaga leži u našem jedinstvu zacementiranom našim zajedničkim vrijednostima. Ali ovih dana se čini da se sva ta snaga pokazuje sve šupljijom. Prepirke i blaćenje među europskim silama postalo je svakodnevna diverzija, no prošli smo tjedan vidjeli kako se pojavljuju pukotine u samim temeljima arhitekture carstva.

U subotu, 19. studenog tajnovita Trilateralna komisija održala je sastanak u Tokiju. Po prvi put u 50 godina postojanja organizacije, novinarima – trima izvjestiteljima iz Nikkei Asia – dopušteno je svjedočiti radu Azijsko-pacifičke skupine Komisije pod uvjetom da ne identificiraju delegate po imenu u izvješćivanju njihovih izjava. Čak i tako, ono što su izvijestili bilo je izvanredno, pokazujući da se pojavljuju pukotine u samim temeljima carstva, odnosno “globalnog poretka temeljenog na pravilima”.

Rahm Emanuel, američki veleposlanik u Japanu, dao je svoje primjedbe u govoru pod naslovom “Demokracija protiv autokracije: Vidjet ćete 2022. kao točku prekretnice u uspjehu demokracije.” Bila je to porcija svih uobičajenih globalističkih tema, ali čini se da azijski delegati nisu bili previše impresionirani. Bivši japanski dužnosnik izazvao je Emanuela: “Što kaže veleposlanik? Moramo angažirati Kinu. Ako prisilimo zemlje da biraju strane, države jugoistočne Azije će izabrati Kinu. Ključno je ne prisiljavati ih da biraju.”

Član veteran s Filipina rekao je: “Kada se dva slona bore do smrti, svi ćemo biti mrtvi. A pitanje je zašto?” Član izvršnog odbora Komisije i sljedeći direktor Azijsko-pacifičke grupe Masahisa Ikeda rekao je: “Smatramo da je američka politika prema Aziji, posebno prema Kini, uskogrudna i nepopustljiva…”

Iako je jezik rasprava bio diplomatski, bilo je jasno da azijski delegati uvelike odbijaju američku politiku prema Aziji. Općenito, skup je opisan kao “nervozan što svijet ide u krivom smjeru”, da je “problem Amerika” i da je “sklonost SAD-a izvozu svoje ideologije ono što je glavna briga za mnoge.”

Arhitektura carstva od tri bloka

Činjenica da je ovo diplomatsko sučeljavanje koje se dogodilo na skupu Trilateralne komisije izniman je i vrlo značajan. Komisiju su suosnivali u srpnju 1973. David Rockefeller, Zbigniew Brzezinski i grupa američkih, europskih i japanskih bankara, javnih dužnosnika i akademika, uključujući Alana Greenspana i Paula Volckera. Osnovan je kako bi poticao blisku suradnju među nacijama koje su činile arhitekturu od tri bloka današnjeg zapadnog carstva. Ta “bliska suradnja” bila je zamišljena kao sam temelj “dnevnog reda tri bloka” carstva, kako su ga formulirali upravitelji ne-mrtvog Britanskog Carstva.

Prvu eksplicitnu formulaciju ove namjere izrazio je lord Halifax neposredno nakon Münchenske konferencije u rujnu 1938. Halifax, koji je bio jedan od ključnih igrača u britanskoj vanjskopolitičkoj kabali koja je tajno orkestrirala izbijanje Drugog svjetskog rata, govorio je o “Njemačka [kao] dominantna sila na kontinentu s dominantnim pravima u jugoistočnoj Europi,… Britanija koja dominira euroatlantskim zapadom u savezu sa Sjedinjenim Državama,” i osiguranje dalekoistočnih dominiona u savezu s Japanom. Detaljno sam opisao veliki dio toga u svom članku u 3 dijela, “Umirivanje: šokantna istina o sporazumu iz 1938. “, a 46-minutna video prezentacija nalazi se u nastavku:

Pet desetljeća sastanci Trilateralne komisije održavali su se u tajnosti. Javnost je imala samo brzi uvid u njihova razmatranja putem čistih priopćenja za tisak i strogo kontroliranih konferencija za tisak. Politički utjecaj grupe dosljedno je porican ili minimaliziran kao da je to samo debatni klub.

Sama činjenica da je novinarima dopušteno svjedočiti raspravama Azijsko-pacifičke skupine u Tokiju prošlog tjedna prvi je i očito subverzivni potez od strane njezinih organizatora. Čini se da su vazali u otvorenoj pobuni, ne želeći sudjelovati u beskrajnim imperijalnim ratovima. Kao rezultat toga, sposobnost carstva da natjera nacije na pokornost je u opadanju, što bi se moglo pokazati nepovratnim. Ovo neće biti tužan gubitak za čovječanstvo – naprotiv. To bi mogao biti početak kraja onoga što će se pokazati kao jedan od najopasnijih političkih, ekonomskih i društvenih eksperimenata u povijesti.

Izvor