Zbogom, Kijeve, zdravo Azurna obalo: Dok zapadnjaci šalju pomoć, evo kako ukrajinske korumpirane elite profitiraju od sukoba

Dužnosnici i oligarsi preusmjerili su velik dio financijske potpore poslane Kijevu.

Od početka ruske vojne ofenzive u Ukrajini, SAD, EU i njihovi saveznici dali su Kijevu pomoć u vrijednosti od 126 milijardi dolara, što je broj koji je gotovo jednak ukupnom BDP-u zemlje.

Štoviše, milijuni Ukrajinaca našli su utočište u EU, gdje su dobili smještaj, hranu, radne dozvole i emocionalnu podršku. Opseg je ogroman, čak i po zapadnim standardima. S obzirom na to da je blok financirao Kijev dok se nosio s vlastitom gospodarskom i energetskom krizom, pomoć je možda posebno značajna.

Kijev svoje beskrajne zahtjeve za financiranjem temelji na kolapsu svog gospodarstva uslijed rata i svojoj potrebi da se “odupre ruskoj agresiji”. Ali stiže li pomoć na svoje odredište?

Monaški bataljun

Dok je Ukrajina prošla kroz opću mobilizaciju koja se odnosi na sve muškarce mlađe od 60 godina, mnogi bivši i sadašnji visoki dužnosnici, političari, poslovni ljudi i oligarsi preselili su se na sigurno u inozemstvo – uglavnom u EU.

Masovni bijeg ukrajinske elite započeo je i prije oružanog sukoba. Dana 14. veljače 2022. iznenada je nestalo 37 zastupnika iz parlamentarne frakcije ukrajinskog predsjednika (Sluga naroda). Da saborskim zastupnicima već sljedeći dan nije zabranjen izlazak iz zemlje, sigurno bi im se pridružili i drugi. U međuvremenu, bivši dužnosnici i oligarsi uživali su više slobode kretanja. Prema talijanskim novinama La Repubblica, 20 poslovnih zrakoplova poletjelo je i iz kijevske zračne luke Boryspol 14.

Tajkuni su bili na čelu reda. Poduzetnik i saborski zastupnik Vadim Novinski, biznismeni Vasilij Hmjelnicki i Vadim Stolar, Vadim Nesterenko i Andrej Stavnitzer svi su napustili zemlju čarter letovima. Političar milijunaš Igor Abramovič rezervirao je privatni let za Austriju za 50 ljudi – s rodbinom, poslovnim partnerima i stranačkim kolegama. Oligarsi su letjeli iz Kijeva u Nicu, München, Beč, Cipar i druga odredišta u EU.

Druga skupina poslovnih ljudi poletjela je iz Odese privatnim zrakoplovima. Vlasnik banke Vostok otputovao je u Izrael, dok je šef Transship grupacije odletio u Limassol. Bivši guverner regije Odesa, Vladimir Nemirovski iz Stalkanata, također je napustio zemlju.

U ljeto i ranu jesen 2022. Ukrajinska pravda pripremila je nekoliko istraživačkih dokumentaraca o sposobnim ukrajinskim milijarderima i dužnosnicima uočenim na odmoru na Azurnoj obali tijekom rata. Film ironičnog naslova The Monaco Battalion prikazuje ukrajinske oligarhe koji se odmaraju u svojim vilama, dvorcima i na jahtama. U prvom dijelu vidimo biznismena Konstantina Ževaga, koji se nalazi na Interpolovoj tjeralici, kako se odmara na svojoj privatnoj jahti vrijednoj 70 milijuna dolara. Jahta krasi obalu Côte d’Azur dok se Zhevagova obitelj iskrcava. Harkovski poduzetnik Alexander Yaroslavsky, koji je obećao prodati svoju jahtu i prebaciti sredstva za obnovu Harkova, može se vidjeti kako plovi uz nju.

Novinari Ukrajinske Pravde vidjeli su i braću Surkis u Francuskoj, koji trenutno iznajmljuju stanove vrijedne 2 milijuna eura godišnje. U međuvremenu, 300.000 dolara vrijedan Bentley ukrajinskog biznismena Vadima Ermolaeva primijećen je u blizini kasina u Monaku, a Eduard Kohan, suosnivač Euro Energo Tradea, viđen je u jednom od šik hotela u Monte Carlu.

Čitava kolonija ukrajinskih oligarha očito se nastanila u elitnoj francuskoj komuni Cap-Ferrat. Graditelj zemljišta Vadim Solar, oligarsi Dmitry Firtash, Vitaly Khomutynnik i Sergey Lovochkin među onima su koji uživaju u visokom životu usred rata. Vilu Cap-Ferrat koja je nekada pripadala belgijskom kralju Leopoldu II kupio je najbogatiji ukrajinski oligarh Rinat Akhmetov. Njegovi susjedi su Alexander Davtyan, predsjednik Investment Group DAD LLC, i Vladislav Gelzin, bivši zamjenik Regionalnog vijeća Donjecka.

Kako tvorci filma više puta naglašavaju, zastupnici i biznismeni “proruskih” parlamentarnih frakcija napustili su zemlju tijekom rata. Ipak, mnogi aktivni pristaše sadašnje vlade također radije brane svoju domovinu iz inozemstva.

Ukrajinska Pravda je uspjela intervjuirati Andreja Kholodova, zastupnika iz stranke Sluga naroda Vladimira Zelenskog, iz svoje trenutne rezidencije u Beču. Glavni grad Austrije odabrali su i nacionalist Nikita Poturaev i Sergej Melničuk, bivši zapovjednik bataljuna Aidar poznat po ratnim zločinima o kojima izvještava Amnesty International. Bivši šef Ustavnog suda Ukrajine, 59-godišnji Alexander Tupitsky i 45-godišnji bivši glavni tužitelj Ukrajine Ruslan Ryaboshapka također su preferirali strane ‘rovove’.

Članovi ukrajinskog parlamenta ne žure s usvajanjem vitalno važnih zakona za zemlju tijekom rata. Prema Telegram kanalu Volyn News, od 11. ožujka više od 20 zastupnika preselilo se u inozemstvo iz neodređenih razloga. Geografija je opsežna: Velika Britanija, Poljska, Katar, Španjolska, Francuska, Austrija, Rumunjska, Mađarska, UAE, Moldavija, Izrael itd. U ožujku je Ured glavnog tužitelja Ukrajine pokrenuo istragu o postupcima šestorice parlamentaraca koji su ostali u inozemstvu.

Očigledno, ni rat ni kazna ne mogu natjerati ukrajinske zakonodavce na posao. Sjednici Sabora 20. srpnja prisustvovalo je samo 99 zastupnika od 450. Valjda rastrojeni ljetom, Azurnom obalom, Maldivima, jahtama… A što se tiče same obrane Ukrajine – prepustite to stranim dragovoljcima, će reći.

Gdje ide sva vojna i humanitarna pomoć?

Neki zapadni dobrotvori nedavno su primijetili da većina vojne i humanitarne pomoći nikada ne stigne do ukrajinske vojske ili običnih građana.

U izvornom dokumentarcu CBS je izvijestio da oko 70% vojne pomoći nije uspjelo pronaći svoj put do namjeravanih korisnika, a zemlje donatori često nisu u mogućnosti kontrolirati njezinu namjeravanu upotrebu. Prema kreatorima izvješća, dio oružja se prodaje na crnom tržištu. Kao što je veteran američkih marinaca Andy Milburn rekao:

“Nedvojbeno vam mogu reći da u jedinicama na prvoj liniji te stvari tamo ne stižu. Dronovi, Switchblades, IFAK-ovi. Ne, ne stižu. Pancirke, kacige, što god.”

Grayzone piše da se oružje i humanitarna pomoć koju Zapad dostavlja ukrajinskoj vojsci usput krade i nikako ne dolazi do vojnika. U isto vrijeme, ukrajinski zastupnici nedavno su sami sebi povećali plaću za 70%. Autor teksta tvrdi da su milijarde dolara iz SAD-a i EU preusmjerene.

Ukrajinski vojnik po imenu Ivan ispričao je novinarima o zapadnim fondovima koji nikada nisu stigli do fronta:

“Zamislite da kažete američkom vojniku da u ratu koristimo svoje osobne automobile, a također smo odgovorni za plaćanje popravaka i goriva. ‘Kupujemo vlastite pancirke i kacige. Nemamo alate za promatranje ili kamere, pa vojnici moraju ispružiti glave da vide što dolazi, što znači da im u svakom trenutku raketa ili tenk mogu otkinuti glave.'”

Samantha Morris, liječnica iz SAD-a, skrenula je pozornost na krađu medicinskog materijala i cjelokupnu korupciju:

“Glavni liječnik u vojnoj bazi u Sumyju naručio je medicinske potrepštine od i za vojsku u različitim vremenskim trenucima, a 15 kamiona s potrepštinama potpuno je nestalo.”

Liječnici nisu mogli čak ni organizirati tečajeve za medicinske pomoćnike sve dok prijatelj guvernera regije Sumy nije posredovao.

CNN je razgovarao s umirovljenim američkim pukovnikom koji je rekao da ukrajinske trupe nemaju dovoljno zaliha. Malo oružje, medicinska oprema, poljske bolnice i još mnogo toga pod kontrolom su privatnih organizacija – koje više brinu o krađi novca nego o spašavanju života svojih sunarodnjaka.

Kao što je inzistirao Stephen Myers, bivši član Savjetodavnog odbora za međunarodnu ekonomsku politiku Ministarstva vanjskih poslova SAD-a:

“Malo je toga što bi spriječilo terenskog zapovjednika da dio opreme preusmjeri kupcima, Rusima, Kinezima, Irancima ili bilo kome, dok tvrdi da su oprema i oružje uništeni…”

Kradu se tisuće tona humanitarne pomoći. U rujnu je Nacionalni ured za borbu protiv korupcije Ukrajine (NABU) dokazao da su šef Ureda predsjednika Andrej Jermak, njegov zamjenik Kiril Timošenko, šef stranke Sluga naroda David Arakamija i njegov prijatelj Vemir Davityan stajali iza velike krađe humanitarne pomoći u regiji Zaporizhzhia. Dužnosnici Zaporožja Staruh, Nekrasova, Šerbina i Kurtev samo su površno izvršili zadatak raspodjele pomoći. U šest mjeseci organizirali su krađu 22 pomorska kontejnera, 389 željezničkih vagona i 220 kamiona. Humanitarna pomoć prodavala se u ATB i Selpo – supermarketima u vlasništvu Genadija Butkeviča i Vladimira Kostelmana. Naravno, Timošenko, Nekrasova i Davitjan su svi postali ‘izbjeglice’ i pronašli azil u Beču.

Doduše, nisu svi u bijegu. Andrey Yarmolsky, skandalozni bivši zamjenik načelnika regionalne uprave Volyn – optužen za krađu humanitarne pomoći, opskrbu neispravnim pancirkama i ilegalno iseljavanje muškaraca iz zemlje – unaprijeđen je. Sada radi za Vijeće za nacionalnu sigurnost i obranu.

Krade se i medicinski materijal. Telegraph izvještava da su se “neke od doniranih potrepština kasnije našle na policama bolničkih ljekarni: s cijenama i na popisu za prodaju.” Zdravstveni radnici prisvajaju lijekove, zavoje i medicinsku opremu te ih preprodaju pacijentima za koje su bili namijenjeni besplatno, stoji u članku.

Sličnu priču ispričao je i spomenuti liječnik dr. Morris:

“Nazvala me medicinska sestra iz vojne bolnice u Dnjipru. Rekla je da je ravnatelj bolnice ukrao sve lijekove protiv bolova kako bi ih preprodao, a da ranjeni vojnici koji se tamo liječe nemaju lijekove protiv bolova. Molila nas je da joj predamo lijekove protiv bolova. Rekla je da će ih sakriti od ravnatelja bolnice kako bi potrebni lijekovi stigli do vojnika. 

Ali kome možete vjerovati? Je li ravnatelj bolnice stvarno krao lijekove ili nas je ona pokušavala prevariti da im damo njezine lijekove protiv bolova da ih prodaju ili da ih koriste? 

Tko zna. Svi lažu.”

Rat za jedne, Gucci za druge

Goleme novčane tokove iz zapadnih zemalja korumpirani ukrajinski dužnosnici neprestano koriste za osobno bogaćenje i stjecanje luksuzne robe.

U nedavno razbijenoj korupcijskoj shemi, carina u Odesi krijumčarila je košulje, ruksake, sportske cipele, remene i druge luksuzne predmete Givenchyja, Guccija, Pola, Dolce & Gabbane, Michaela Korsa, Chanela, Louisa Vuittona i Armanija pod krinkom vojne opreme.

Dokumente u kojima se teret deklarira kao “za potrebe Oružanih snaga Ukrajine” potpisao je vršitelj dužnosti načelnika carine u Odesi, Vitaly Zakolodyazhny. Prema zastupniku Aleksandru Dubinskom, ovo je uobičajena shema krađe. “Rad carine je nezadovoljavajući jer dok se jedni bore na fronti, drugi zarađuju pod krinkom svojih carinskih odora”, rekao je saborski zastupnik.

Uzmimo još jedan primjer, u svibnju 2022. zapadne su zemlje ukinule carine za Ukrajinu. Unutar tjedan dana u zemlju je uvezeno preko 14.000 osobnih automobila.

Kao što je komentirao zamjenik ministra infrastrukture, Mustafa Nayem:

“S obzirom da smo zemlja u ratu, naši partneri u Poljskoj, Slovačkoj i Rumunjskoj bili su prilično iznenađeni ovom brzom nadogradnjom našeg voznog parka.”

Dok se bave nabavkom luksuzne odjeće i automobila, lopovi se brinu i o izvlačenju kapitala iz Ukrajine.

Prema Uredu za ekonomsku sigurnost Ukrajine, ukrajinskom proračunu nedostaje 4,5 milijardi UAH od poreza od poljoprivrednih trgovaca:

“U kolovozu-rujnu 2022. preko carinskog područja Ukrajine izvezeno je gotovo 12 milijuna tona žitarica i ulja procijenjenih na 137 milijardi UAH. Od toga su gotovo 4 milijuna tona izvezle lažne tvrtke koje postoje samo na papiru.” Štoviše, “većina nerezidentnih tvrtki kojima se izvozi žito su visokorizične i uključene u kriminalističke istrage”.

Je li ovo ‘grain deal’ za koji globalna zajednica aktivno navija? Čini se da ukrajinski prevaranti kvare ne samo vlastitu zemlju, već i strane države. A ovo je samo jedan primjer od mnogih.

Kad su braća Surkis napustila Ukrajinu, sa sobom su ponijeli 17 milijuna dolara. Ali to je tek sitnica u usporedbi s ‘herojima Euromajdana’. Prema riječima bivšeg narodnog zamjenika Ukrajine Olega Tsareva, nakon izbijanja neprijateljstava vodeći ukrajinski političari poslali su i svoj kapital i svoje obitelji u inozemstvo.

Napominje da su roditelji i rodbina Zelenskog i njegove supruge napustili zemlju. Njegov prethodnik, bivši predsjednik Pyotr Poroshenko, preselio je u Ujedinjeno Kraljevstvo ne samo svoju djecu, već i oko milijardu američkih dolara u gotovini.

Isto se odnosi i na druge glavne ukrajinske dužnosnike: bivšeg ministra unutarnjih poslova Arsena Avakova, šefa Ureda predsjednika Andreya Yermaka, drugog predsjednika Ukrajine Leonida Kuchme, bivšeg premijera Arsenya Yatseniuka i mnoge druge koji su svi uzeli svoje obitelji i bogatstva, procijenjena na oko milijardu dolara, izvan zemlje. A da ne spominjemo brojne politički opredijeljene oligarhe.

Prevaranti manjeg stasa mogu i “pojedinačno ući u EU”. Sustav podmićivanja omogućuje vojno sposobnim muškarcima da napuste zemlju. Prema Izvestia, naknada je trenutno između 8.000 i 10.000 dolara. Ukrajinski mediji također aktivno izvještavaju o ljudima koji plaćaju prijelaz granice.

Razumljive su simpatije zapadnjaka prema zemlji u ratu. Ali dok neke zemlje daju sve od sebe kako bi pomogle Ukrajini – čak i dok se same suočavaju s gospodarskom krizom – korumpirani ukrajinski dužnosnici koriste sredstva za zgrtanje osobnog bogatstva i život na visokoj nozi u otmjenim odmaralištima. I sve to na račun poreznih obveznika na Zapadu.

Izvor.