Sindrom "varalice": Sumnja u vlastite sposobnosti i kompetencije može potaknuti ciklus tjelesne, depresije i krivnje

Radi se o fenomenu ili sindromu varalice (imposter syndrome). Uobičajeno je da “varalice” osjećaju da će njihov pravi identitet biti otkriven pod maskom koju smatraju lažnom. Sindrom neki nazivaju i percipiranom prijevarom.

Osjećaji varalica odražavaju sukob između vlastite percepcije sebe i načina na koji ih drugi doživljavaju. Iako drugi hvale njihove talente, oni svoje uspjehe pripisuju sreći. Ne vjeruju da su ih zaradili vlastitim zaslugama i boje se da će drugi na kraju shvatiti istu stvar.

Posljedično, vrše pritisak na sebe da rade više kako bi spriječili druge da prepoznaju njihove nedostatke ili neuspjehe i da postanu vrijedni uloga za koje vjeruju da ih ne zaslužuju. Daljnja postignuća ih ne umiruju: smatraju ih proizvodom vlastitih napora da održe “iluziju” uspjeha. Male pogreške, a tko radi taj i griješi, učvršćuju njihovo uvjerenje da nisu dovoljno inteligentni ili sposobni.

S vremenom to može potaknuti ciklus tjeskobe, depresije i krivnje. Živeći u stalnom strahu od “otkrića”, teže savršenstvu u svemu što rade. Možda će se osjećati krivima ili bezvrijednima kada to ne mogu postići pa mogu “izgorjeti”, preopterećeni svojim kontinuiranim naporima.

Žene na položaju

Kada je sindrom varalice prvi put konceptualiziran, smatrao se fenomenom koji je uobičajen među ženama s visokim uspjehom: izraz fenomen tj. sindrom varalice uveden je u članku objavljenom 1978. pod naslovom “Fenomen varalice kod žena s visokim uspjehom: dinamika i terapeutska intervencija” Pauline R. Clance i Suzanne A. Imes. Clance i Imes definirali su fenomen varalica kao “unutarnje iskustvo intelektualne lažnosti”.

Istraživačice su anketirale više od sto uspješnih žena. Svim sudionicama studije kolege su formalno priznali profesionalnu izvrsnost. Unatoč dosljednoj vanjskoj potvrdi koju su te žene dobile, nedostajalo im je unutarnje priznanje za njihova postignuća.

Upitane o svom uspjehu, neke su to pripisale sreći, dok su neke smatrale da su precijenile svoje sposobnosti. Istraživačice su otkrile da su promatrane žene imale simptome generalizirane tjeskobe, nedostatka samopouzdanja, depresije i frustracije povezane s nemogućnošću ispunjavanja samonametnutih standarda postignuća.

Daljnja su istraživanja pokazala da taj sindrom gotovo jednako pogađa i muškarce.

Nije klinička dijagnoza

Sindrom varalice nije priznati psihijatrijski poremećaj, odnosno nije službeno priznata klinička dijagnoza. Izvan akademske literature o tom se sindromu naširoko raspravljalo, posebno u kontekstu postignuća na radnom mjestu. Možda zato što to nije službeno priznata klinička dijagnoza, o njemu nikada nije objavljen sustavni pregled literature. Stoga kliničarima nedostaju dokazi o prevalenciji, komorbiditetima i najboljim praksama za dijagnosticiranje i liječenje tog zapravo jako raširenog sindroma..

Tome je doprinijelo i to što osobe sa sindromom varalice navode nedostatak ozbiljnih simptoma kao indikaciju nepostojanja ili manjeg temeljnog problema. Ljudi s ovakvim načinom razmišljanja često ne traže pomoć za svoje probleme jer vide svoje probleme kao nedostojne psihijatrijske pažnje.

Procjenjuje se da će gotovo 70% pojedinaca iskusiti znakove i simptome tog sindroma barem jednom u životu. Osobe iz javnog života koje su priznale da se bore sa sindromom varalice su Tom Hanks, Michelle Obama, Michelle Pfeiffer i mnogi drugi, što je potaknulo interes javnosti i ozbiljniji pristup tom problemu. Jedna je američka književnica javno priznala da se boji da će je i nakon 11 objavljenih romana, drugi “prozrijeti” kao osobu nedostojnu uspjeha… Uglavnom, mnogi se ne osjećaju dovoljno kompetentnim za posao kojeg rade, a titule koje ih krase smatraju neopravdanim.

Danas je vodeća istraživačica tog sindroma dr. Valerie Young koja opisuje pet glavnih tipova varalica u svojoj knjizi iz 2011.: “Tajne misli uspješnih žena: zašto sposobni ljudi pate od sindroma varalice i kako napredovati usprkos tome”.

Glavni tipovi varalica su: perfekcionist, prirodni genij, samac (individualist), stručnjak i superheroj.

Perfekcionist – Prvenstveno se fokusiraju na to kako rade stvari, često do te mjere da od sebe zahtijevaju savršenstvo u svakom aspektu života. Kako savršenstvo nije uvijek realan cilj, ne mogu ispuniti te standarde. Umjesto da si priznaju naporan rad koji su uložili, nakon dovršetka zadatka mogli bi se kritizirati zbog malih pogrešaka i osjećati sram zbog svog “neuspjeha”.
Prirodni genij – Proveli su život stječući nove vještine uz malo truda i vjeruju da bi trebali odmah razumjeti novi materijal i procese. Uvjerenje da kompetentni ljudi mogu riješiti bilo što uz malo poteškoća dovodi ih do toga da se osjećaju kao prevaranti kada im je teško. Ako im nešto ne ide lako ili ne uspiju iz prvog pokušaja, mogli bi osjećati sram.
Samac (individualist) – Vjeruju da bi sve trebali moći riješiti sami. Ako ne mogu sami postići uspjeh, smatraju se nedostojnim. Zamoliti nekoga za pomoć ili prihvatiti podršku kada im je ponuđena, njima ne znači samo iznevjeriti vlastite visoke standarde već im znači i da priznaju svoje nedostatke te da je to dokaz da su neuspješni.
Stručnjak – Prije nego što svoj rad mogu smatrati uspješnim, žele naučiti sve što se može znati o zadanoj temi. Možda će potrošiti toliko vremena tražeći više informacija da će na kraju morati više vremena posvetiti svom glavnom zadatku. Budući da vjeruju da bi trebali imati sve odgovore, mogli bi se smatrati prevarantima ili neuspješnim ako ne mogu odgovoriti na svako pitanje.
Superheroj – Kompetentnost povezuju sa sposobnošću uspjeha u svakoj ulozi koju obnašaju: ulozi učenika, prijatelja, zaposlenika, roditelja… Neuspješno snalaženje u zahtjevima svih ovih uloga jednostavno dokazuje, smatraju, njihovu neadekvatnost. Da bi uspjeli, tjeraju se do krajnjih granica, trošeći maksimum energije u svakoj ulozi. Uvijek misle da su mogli učiniti više.

Uzroci i terapija

Ne postoje jasni uzroci sindroma varalice. Umjesto toga, vjerojatno će se kombinirati niz čimbenika koji će ih pokrenuti. Navest ćemo neke potencijalne temeljne uzroke.

Roditeljstvo i okruženje djetinjstva

Mogli biste razviti osjećaje varalice ako su vaši roditelji:

vršili pritisak na vas da budete odlični u školi
uspoređivali su vas s bratom/sestrama (oni su pametniji, bolji, vještiji…)
bili kontrolirajući ili pretjerano zaštitnički nastrojeni
isticali su vašu prirodnu inteligenciju
oštro su kritizirali pogreške

Osobine ličnosti

Stručnjaci su povezali specifične osobine ličnosti s osjećajima varalica. To uključuje:

perfekcionističke tendencije
nisku samoučinkovitost ili povjerenje u vašu sposobnost da upravljate svojim ponašanjem i uspješno se nosite sa svojim odgovornostima
više rezultate na mjerama neuroticizma i niže rezultate na mjerama savjesnosti

Što možete učiniti?

Ako se osjećate kao varalica, naporniji rad da budete bolji možda neće značajnije promijeniti vašu sliku o sebi. Ove vam strategije mogu pomoći da produktivno riješite problem.

Priznajte svoje osjećaje – Razgovarajte s prijateljem ili mentorom od povjerenja o tome što vas muči; možda ćete se drugačije sagledati. Trebali biste također znati da niste jedini koji se tako osjeća.
Izgradite veze – Izbjegavajte prepustiti se porivu da sve radite sami. Umjesto toga, obratite se kolegama i suradnicima kako biste stvorili mrežu međusobne podrške.
Preispitajte svoje sumnje – Kada osjećaj da ste varalica ispliva na površinu, zapitajte se podržavaju li neke stvarne činjenice to uvjerenje. Zatim potražite dokaze. Ako od drugih stalno dobivate ohrabrenje i priznanje, to je dobar znak da činite dosta toga kako treba i da zaslužujete priliku za napredovanje.
Izbjegavajte se uspoređivati s drugima – Svatko ima jedinstvene sposobnosti. Tu ste gdje jeste jer je netko prepoznao vaše talente i vaš potencijal. Možda nećete briljirati u svakom zadatku, ali ni ne morate. Gotovo nitko ne može napraviti sve. Za uspjeh nije potrebno savršenstvo. Pravo savršenstvo praktički je nemoguće, pa vas neuspjeh u njegovom postizanju ne čini prevarantom.

Ako se nastavite boriti sa svojim osjećajima, terapeut vam može ponuditi podršku da prevladate osjećaj nedostojnosti ili percipirane prijevare te posljedično tjeskobe, depresije ili emocionalnog stresa.

Izvor.