Sjećanje na viziju Johna F. Kennedyja za budućnost kakva je trebala biti

Tamo gdje Kina i Rusija trenutno vode novu paradigmu suradnje i razvoja, prelako se zaboravlja da je sama Amerika jednom utjelovila ovaj antikolonijalni duh pod vizijom vanjske politike Johna F. Kennedyja. Iako je mladi vođa umro na dužnosti prije nego što je potpuni učinak njegove velike vizije mogao zaživjeti, vrijedi se ponovno osvrnuti na njegovu borbu i iskazanu namjeru za postkolonijalni svijet kojim upravlja suradnja i u kojoj svi pobjeđuju. Ova je vježba posebno važna sada kada dolazimo do godišnjice ubojstva Johna F. Kennedya, 22. studenog 1963.

FDR-ova smrt i pojava Novog Rima

Amerika nije postala imperijalni “glupi div” nakon Drugog svjetskog rata bez velike borbe.

S F.D.R.-ovom [Franklin D. Roosevelt, op.prev.] smrću, SAD su se sve više počele ponašati kao imperij u inozemstvu i rasistička policijska država pod makartizmom unutar vlastitih granica. Tijekom tog vremena, oni saveznici F.D.R.-a koji su bili predani Rooseveltovoj antikolonijalnoj poslijeratnoj viziji, okupili su se oko predsjedničke kandidature bivšeg potpredsjednika Henryja Wallacea 1948. s Progresivnom strankom Amerike. Kad je ovaj pokušaj propao, čista policijska država preuzela je vlast i oni isti fašisti koji su sponzorirali Drugi svjetski rat preuzeli su kontrolu nad uzdama vlasti.

Ovi “ekonomski rojalisti” uživali su punu kontrolu dok se marionetski predsjednik Harry S. Truman hihotao dok je bacao bombe na poraženi Japan i sretno podržavao novu ulogu Amerike kao ponovnog osvajača nacija koje su tražile neovisnost nakon Drugog svjetskog rata. Iako se ne može tvrditi da je politički naivni predsjednik Eisenhower imao neke iskupiteljske kvalitete, uglavnom su njegovu osmogodišnju administraciju vodili braća Dulles i Wall Street, a tek je 17. siječnja 1961. napravio bilo kakav ozbiljan napor da otvoreno govori o vojno-industrijskom kompleksu koji je pod njegovim nadzorom rastao poput raka.

Nova nada se pojavljuje 1961.

Nije bila tajna na koga je predsjednik u odlasku upozoravao. Tri dana nakon svog obraćanja, mladi John F. Kennedy inauguriran je za 35. predsjednika Sjedinjenih Država, velika nada mnogih antifašista u Americi i inozemstvu.

Danas se prečesto zanemaruje, ali JFK-ovo antikolonijalno stajalište nije bilo tajna tijekom njegovog desetljeća kao senatora i kongresnika. Iako je njegov obiteljski pedigre bio umrljan mafijom i vezama J.P. Morgana s njegovim podmuklim ocem, “Papa Joeom”, John Kennedy je bio čvršća ličnost.

Obilazeći Aziju i Bliski istok 1950-ih, mladi senator Kennedy izrazio je svoju osjetljivost na stanje arapskog svijeta i problem američkog imperijalizma kada je rekao:

“Naša intervencija u korist naftnih ulaganja Engleske u Iranu, usmjerena više na očuvanje interesa izvan Irana nego na sami razvoj Irana… Naš neuspjeh da se nakon tri godine učinkovito nosimo s užasnom ljudskom tragedijom više od 700.000 arapskih izbjeglica [Palestinci], ovo su stvari koje nisu dobro pristajale arapskim željama i ispraznile su obećanja Glasa Amerike…”

Kasnije, govoreći u govoru iz 1960. o okončanju kolonijalizma u Africi, JFK je izrazio svoje razumijevanje afričkog zahtjeva za istinskom neovisnošću rekavši:

“Nazovite to nacionalizmom, nazovite to antikolonijalizmom, Afrika prolazi kroz revoluciju… Afrikanci žele viši životni standard. Sedamdeset pet posto stanovništva sada živi od poljoprivrede za vlastite potrebe. Žele priliku za upravljanje i korist izravno iz resursa u, na i pod svojom zemljom… Afrički narodi vjeruju da znanost, tehnologija i obrazovanje dostupni u modernom svijetu mogu nadvladati njihovu borbu za opstanak, da se njihovo siromaštvo, bijeda, neznanje i bolest može pobijediti… Ravnoteža moći se pomiče … u ruke dvije trećine ljudi na svijetu koji žele dijeliti ono što je jedna trećina već uzela zdravo za gotovo…”

JFKova borba protiv Duboke države

Braća Dulles iz Wall Streeta, koja su zajedno vodila CIA-u i State Department, uložila su nekoliko velikih napora da sabotiraju Kennedyjevu inicijativu “novih granica” koja je zahvatila maštu i mladih i starih. Kennedyjev program bio je potaknut velikom infrastrukturom kod kuće i naprednim znanstvenim i tehnološkim napretkom u sektoru u razvoju u inozemstvu. Pokušavajući prekinuti tu putanju, Allen Dulles pripremio je invaziju Kube u Zaljevu svinja nekoliko mjeseci prije nego što je Kennedy stupio na scenu, što je bila skora katastrofa za svijet.

Samo nekoliko dana prije Kennedyjeve inauguracije, Allan Dulles pobrinuo se da pro-Kennedyjev saveznik, koji je tek nedavno došao na vlast u Kongu po imenu Patrice Lumumba, bude hladnokrvno ubijen, znajući da će JFK biti okrivljen, a učinjeni su svi napori da se podupru francuski fašisti koji su pokušavali zaustaviti alžirski pokret za neovisnost iza JFK-ovih leđa. I za kubansku invaziju i za ubojstvo Lumumbe, do dan danas se optužuje Kennedy.

Kao odgovor na ovu izdaju, JFK je 29. studenog 1961. poduzeo hrabar potez otpuštanjem direktora CIA-e Allana Dullesa i dvojice direktora CIA-e povezanih s Wall Streetom, rekavši da će uskoro “rascijepiti CIA-u na tisuće komadića i razbacati je u vjetrove.”

Prepoznajući ludost igre nulte sume ovih hladnoratovskih ratnika koji su mogli gledati na svijet samo kroz izopačenost Hobbesove leće “svaki protiv svih”, JFK ne samo da je stajao sam protiv cijelog niza združenih načelnika gladnih za ratom koji su pozivali na rat s Rusijom tijekom zloglasnog “13-dnevnog obračuna” i koju je parodirao sjajni Kubrickov Dr. Strangelove, već je također poslušao savjet generala MacArthura i de Gaullea, koji su ga upozorili da izbjegava sve zamke “kopnenog rata u Vijetnamu”. Po tom pitanju, JFK je uveo NSAM 263 u listopadu 1963. kako bi započeo potpuno povlačenje iz jugoistočne Azije.

JFK-ov govor od 10. lipnja 1963., Kakvu vrstu mira tražimo?, prikazao je njegov otpor imperijalistima u Americi.

Ono što je bilo posebno nepodnošljivo je to što je JFK počeo izazivati ​​zatvorena pravila same igre Hladnog rata s nultom sumom kada je najavio novu misiju izvan zatvorenih parametara geopolitike: poslati čovjeka na Mjesec “unutar desetljeća”. To bi bilo podnošljivo da se napor držao unutar geopolitičke ideologije “natjecanja protiv zlih komunjara”. Ali JFK je znao bolje i pozvao je na partnerstvo SAD-a i SSSR-a kako bi zajedno razvijali napredne tehnologije, čineći svemirski program projektom za ljudski mir. Ova malo poznata strateška vizija, objavljena u govoru UN-a od 20. rujna 1963., pokazuje kako se prijetnja utrke u naoružanju u svemiru, koja danas prijeti Zemlji, mogla izbjeći:

JFK-ovi napori da izgradi mostove s Rusijom bili su od vitalne važnosti jer su njegovi napori rezultirali donošenjem sporazuma o zabrani pokusa 5. kolovoza 1963., a probudile su se nade za skori kraj Hladnog rata kroz zajednički razvoj najsiromašnijih dijelova zemalja svijeta. Bila je to strategija “International New Deal” za koju su se domoljubi poput Henryja Wallacea i Paula Robesona borili od 1946. do 1959. godine.

Diljem Afrike, Azije i drugih bivših kolonija, JFK je naporno radio na izgradnji odnosa s panafričkim vođama Kwameom Nkrumahom, Patriceom Lumumbom, kao i s egipatskim Gamalom Nasserom, indijskim Jawaharlalom Nehruom i južnovijetnamskim predsjednikom Diemom kako bi pružio američku pomoć za izgradnju velikih infrastrukturni projekata poput brane Akosombo u Gani, nuklearne energije u Egiptu i Vijetnamu i industrije čelika u Indiji. Danas stoji brana Akosombo s pločom posvećenom “mučeniku Johnu F. Kennedyju”. Kao što dokazuje povjesničar Anton Chaitkin u svom nevjerojatnom opusu iz 2013. JFK protiv Carstva, to se nije dogodilo bez velike borbe s čeličnim barunima pod kontrolom J.P. Morgana koji su umjetno podigli cijenu čelika kako bi ove projekte učinili financijski nemogućima.

Kako bi se ti projekti financirali? Svakako, Kennedyjev industrijski porezni kredit bio je velika pomoć, ali kada je postalo jasno da banke s Wall Streeta i Federalne rezerve ometaju protok kredita za dugoročni razvoj, JFK je uveo Odredbu 11110 kako bi počeo izdavati valutu podržanu srebrom preko Ministarstva financija, umjesto sustava privatnog središnjeg bankarstva 4. lipnja 1963., što bi Ameriku oslobodilo privatnog središnjeg bankarstva po prvi put od 1913.

Zavjera za ubojstvo Kennedyja

Okružni tužitelj New Orleansa Jim Garrison, poznat po tome što ga je odglumio Kevin Costner u filmu Olivera Stonea iz 1992. JFK , učinio je više nego što mnogi ljudi danas shvaćaju u razotkrivanju mreža koje su vodile ubojstvo JFK-a i kasnije zataškavanje. Ne ulazeći u detalje o više metaka koji su ubili Kennedyja iz nekoliko smjerova (osobito smrtonosni hitac u glavu koji ga je očito pogodio SPRIJEDA, kao što je prikazano u Zapruderovom filmu, koji je bio zataškavan nekoliko godina), pogledajmo neke manje poznate dokaze koje je otkrio Garrison.

U svojoj knjizi iz 1991. Na tragu ubojica, Garrison je pisao o međunarodnom uredu za ubojstva po imenu Permindex i o Svjetskom trgovačkom centru u čijim je upravnim odborima sjedio član CIA-e Clay Shaw (figura koju glumi Tommy Lee Jones u biografskom filmu O. Stonea). Garrison je napisao:

“CIA – koja je očito već neko vrijeme vodila svoju vlastitu vanjsku politiku – započela je projekt u Italiji još ranih 1950-ih. Organizacija, nazvana Centro Mondiale Commerciale, prvotno je osnovana u Montrealu, a zatim je preseljena u Rim 1961. Među članovima njegova upravnog odbora, saznali smo, bio je i neki Clay Shaw iz New Orleansa”. Garrison je citirao francuskog istraživača Parisa Flammondea kada ga je opisao kao “ljušturu površnosti… sastavljenu od kanala kroz koje je novac tekao naprijed-natrag, a da nitko nije znao izvore ili odredište te likvidne imovine.”

Garrison je istaknuo da je Permindex izbačen iz Italije, Švicarske i Francuske iz dobrih razloga:

“Što se tiče Permindexa … on je, između ostalog, potajno financirao protivljenje Organizacije francuske tajne vojske (OAS) podršci predsjednika de Gaullea za neovisnost Alžira, uključujući njegove navodne pokušaje atentata na de Gaullea.”

Nakon što je imenovao ostale profašističke članove – od kojih su mnogi bili povezani s europskim kraljevskim obiteljima i bankama – Garrison je zatim pokazao na vlasnika WTC-a:

“Jedan od glavnih dioničara Centra bio je bojnik Louis M. Bloomfield, stanovnik Montreala… i bivši agent Ureda za strateške usluge, od kojeg su Sjedinjene Države osnovale CIA-u.”

Bloomfield kao podanik oligarhije

Budući da su i Svjetski trgovački centar i Permindex bili u vlasništvu Bloomfielda, njegova se uloga u ovoj priči ne može zanemariti i vodi nas ravno u srž plana da se ubije Kennedy.

Ne samo da je Bloomfield odigrao ključnu ulogu radeći zajedno s Rhodesovim stipendistima u Kanadi, poput ministra pravosuđa Davieja Fultona, kako bi se zaustavili projekti kontinentalne vode koje je zagovarao JFK, i kanadskih pro-razvojnih čelnika poput Johna Diefenbakera, premijera Daniela Johnsona i BC Premiera W.A.C. Bennetta, već je također odigrao vodeću ulogu kao utemeljitelj kluba 1001 zajedno s drugim menadžerima više razine oligarhije poput Mauricea Stronga, Petera Munka (iz Barrick Golda) i medijskog mogula Conrada Blacka. Za one koji možda nisu svjesni, Klub 1001 bio je posebna zaklada osnovana pod princem Bernhardom od Nizozemske i princom Philipom Mountbattenom za financiranje novog ekološkog pokreta kao temelja za novi globalni imperijalizam koji se danas gura u okviru Cop25 i Green New Deal.

Philp i Bernhard nisu bili samo suosnivači Svjetskog fonda za prirodu 1961., nego su bili i pristaše Morgesovog manifesta protiv tehnološkog rasta, koji WWF smatra početkom modernog zelenog pokreta. Bloomfield je bio potpredsjednik Svjetske zaklade za prirodu dok je princ Philip bio predsjednik, a kasnije je palicu predao Mauriceu Strongu. Morgesov manifest bio je prvi pokušaj da se krivnja za bolesti čovječanstva pripiše samoj žudnji za znanstvenim i tehnološkim napretkom, a ne imperijalnim tradicijama urođenih oligarha.

Koautor Morgesova manifesta i suosnivač WWF-a bio je Sir Julian Huxley. Huxley je bio vodeći eugeničar koji je u svojem Manifestu o osnivanju UNESCO-a 1946. iznio naum novog imperijalnog pokreta (protiv kojeg se JFK snažno pobunio), kada je rekao:

“…iako je sasvim točno da će bilo kakva radikalna eugenička politika biti mnogo godina politički i psihološki nemoguća, za UNESCO će biti važno da se pobrine da se eugenički problem ispita s najvećom pažnjom i da se javni um informira o problemima o kojima je riječ tako da mnogo toga što je sada nezamislivo može barem postati zamislivo.”

Činjenica da su tamnoputi ljudi danas najnemilosrdnije pogođeni programima dekarbonizacije i “prikladnim tehnologijama” poput skupih i neučinkovitih vjetrenjača i solarnih panela nije slučajnost.

Paradigme otvorenog naspram zatvorenog sustava

ZAŠTO bi onda oni osnivači ekološkog pokreta, koji danas guraju globalnu zelenu jednu svjetsku vladu, željeli vidjeti predsjednika Kennedyja mrtvog?

Kad bih rekao da je to zato što žele depopulaciju ili svjetsku vladu, bilo bi prejednostavno.

Bilo bi bolje reći da je JFK samosvjesno oslobađao urođene moći kreativnog razuma kao vladajućeg načela političke ekonomije. Vjerovao je u antioligarhijski pogled na čovječanstvo kao stvoreno na živu sliku Božju, i to je ponavljao. Vjerovao je da ljudski um može pobijediti sve izazove koje nam priroda, poroci i neznanje mogu staviti. JFK nije vidio svijet kroz objektiv nulte sume, niti je vjerovao u Malthusijansku paradigmu “ograničenja rasta” koju su njegovi ubojice objavili nakon njegove smrti. Zapravo, JFK se direktno protivio maltuzijanizmu.

Danas su ti tehnokratski zombiji Green New Dealinga, koji prožimaju zapadnu duboku državu, užasnuti što svjedoče ponovnom buđenju JFK-ovog duha u vodstvu moćnih vođa poput kineskog Xi Jinpinga i ruskog Vladimira Putina, koji su stvorili novu paradigmu suradnje, izbjegavanja rata, te infrastrukturnih projekata u okviru rastućeg Novog puta svile, kao i ambicioznog svemirskog projekata koji brzo dovode Mjesec, Mars i druga nebeska tijela u sferu naše gospodarske aktivnosti.

Također treba napomenuti da je, unatoč svim svojim problemima, predsjednik Trump postao prvi američki predsjednik od JFK-a koji je ozbiljno doveo u pitanje duboku državu, otpustio vodećeg direktora FBI-a, prozvao vojno-industrijski kompleks i zalagao se za prijateljstvo s Rusijom i Kinom. Kennedyjeva se osveta najbolje može postići ako američki narod učini sve što je u njegovoj moći kako bi podržao borbu protiv ovog maltuzijanskog raka i pogurao američko sudjelovanje u toj novoj paradigmi prije nego što ekonomski slom baci Ameriku u novo mračno doba.

Izvor.