Tulsi Gabbard se usuđuje izazvati Washingtonov ratni stroj

Bivša predsjednička kandidatkinja pokazala je da je suprotstavljanje politici promjene režima jedini tabu koji vladajuća klasa neće tolerirati.

Brza transformacija Tulsi Gabbard iz demokratske zvijezde u usponu u demoniziranu izopćenicu – koja je ovog tjedna kulminirala njezinom odlukom da napusti stranku – razotkrila je jednu stvar oko koje se svaka moćna osoba u Washingtonu može složiti: rat je dobar.

To je zapravo jedina stvar oko koje se svi moraju složiti ako očekuju da će postići bilo kakvu moć i imati dugu i uspješnu karijeru u američkoj politici. Oni koji to ne učine bit će u najboljem slučaju zadržani na rubu. Ako govore previše učinkovito, bit će označeni kao izdajica. Kao što su bivši kongresnik Ron Paul i njegov sin, senator Rand Paul, dokazali, oni nikada neće biti shvaćeni ozbiljno kao predsjednički kandidati i neće im biti dopušteno da se natječu, bez obzira na to koliko debata pobijede.

Gabbard je bolje od ikoga ilustrirala ovu stvarnost. Razmotrite koliko je toga donijela za stol kad je ušla u Kongres 2013., koliko je reklamirana kao sljedeća velika stvar, a zatim pogledajte koliko je naizgled malo bilo potrebno da bude u biti ekskomunicirana. Njezin pad u nemilost bio je zapanjujuće brz i prosvjetljujući.

Tada je imala samo 31 godinu, a došla je iz jedne od najpouzdanijih plavih država, Havaja, kao najmlađa zastupnica koja je ikad predstavljala svoj okrug. Ona nije bjelkinja. Zapravo, označila je nekoliko onih identitarnih kućica koje demokrati toliko vole, postavši prvi hinduistički član i prvi član Kongresa s pravom glasa – Amerikanac iz Samoe. Ona je ratni veteran. Ona je artikulirana i doima se kao osoba koja strastveno vjeruje u ono što govori.

Ukratko, bila je kao daleko bolja verzija Kamale Harris. Pokušajte zamisliti sadašnjeg potpredsjednika kao mlađeg, pametnijeg, simpatičnog i principijelnog. Prikupite dodatne bodove za vojnu službu i sposobnost da izgledate ljudski, bez nekontroliranog smijanja u najneprikladnijim trenucima. To bi bila Tulsi Gabbard.

Čelnicima Demokratske stranke nije bilo teško vidjeti Gabbardin potencijal kada je pobijedila na svojim prvim predizborima 2012. Predsjednik Barack Obama ju je podržao, a Nancy Pelosi, tadašnja čelnica manjine u Zastupničkom domu, pozvala ju je da govori na Demokratskoj nacionalnoj konvenciji. Odmah po dolasku u Kongres 2013. godine imenovana je potpredsjednicom Demokratskog nacionalnog odbora (DNC).

Upravo na mig, CNN i drugi naslijeđeni mediji počeli su se ulizivati Gabbard kao “sljedećoj superzvijezdi” i “onoj koju treba gledati”. MSNBC je sugerirao da bi Hollywood možda želio snimiti film o njoj, a CNN-ova komentatorica Ana Navarro duhovito je rekla: “Ne znam, ali u bitci, želim je u svom rovu.”

Ali onda gotovo jednako iznenada, nitko od govorljivih glava nije želio Gabbard u svom rovu. Nakon šokantne pobjede Donalda Trumpa na predsjedničkim izborima 2016., imala je drskosti sastati se s novoizabranim predsjednikom. Problem zapravo nije bio u tome što je razgovarala s Bad Orange Manom. Ono o čemu je htjela razgovarati bilo je neoprostivo: o američkoj kampanji promjene režima u Siriji.

“Osjetila sam da je važno iskoristiti priliku da se sada sastanem s novoizabranim predsjednikom, prije nego što nas ratni ritam neokonzervativaca uvuče u eskalaciju rata za svrgavanje sirijske vlade”, rekla je tada Gabbard. Nekoliko tjedana kasnije otputovala je u Siriju kako bi vidjela užasne uvjete na terenu i sastala se sa sirijskim predsjednikom Basharom al-Assadom.

Za sve namjere i svrhe, Gabbardin mandat kao miljenika Demokratske stranke je bio gotov. Zapravo, bilo je to gore nego biti uklonjen s A-liste. U očima moćnika smatrana je izdajicom svoje nacije. Hillary Clinton, stranačka predsjednička kandidatkinja 2016., otišla je toliko daleko da je sugerirala da je Gabbard ruski pijun, rekavši: “Ona je miljenica Rusa.”

Kad se Gabbard kandidirala za predsjednicu u utrci 2020., donijela je svoju antiratnu poruku na predizborne rasprave i ponizila Harrisa kao licemjera u kaznenom pravosuđu. Nakon svog prvog debatnog nastupa postala je najtraženija kandidatkinja na internetu, no Google je suspendirao njezin račun za oglašavanje, što znači da nije mogla kapitalizirati porast interesa birača. Optužila je DNC da ju je držao podalje od nekih ključnih kasnijih rasprava, u jednom slučaju promijenivši svoja pravila, a Gabbard je nedugo nakon toga napustila predsjedničku utrku.

Budući da su je mediji prikazivali kao anti-LGBTQ fanatikom i “ruskim sredstvom”, Gabbardina karijera u Kongresu također je uskoro završila. Odlučila je ne tražiti reizbor i bila je jedina demokratkinja koja se nije pridružila ostalim članovima stranke u Zastupničkom domu kako bi glasala za Trumpov opoziv.

Međutim, Gabbard je nastavila govoriti protiv ratnog huškanja, posebno nakon što je Rusija započela svoju vojnu ofenzivu protiv Ukrajine u veljači, što je izazvalo prijekore i od strane demokrata i republikanaca. Postala je još veći politički parija kada je upozorila da Bidenova politika posredničkog rata protiv Rusije gura Amerikance bliže nuklearnoj katastrofi. Nakon što je izrazila zabrinutost zbog tvrdnji o biolaboratorijima u Ukrajini koje financira SAD, senator Mitt Romney ju je optužio za iznošenje “izdajničkih laži”.

Kada je Gabbard u utorak objavila svoj izlazak iz Demokratske stranke, govorila je o “kukavičkoj probuđenosti”, rasnoj podijeljenosti, neprijateljstvu prema ljudima vjere i naoružavanju snaga reda protiv političkih protivnika. Ali jedini pravi ubojica, jedina nepomirljiva razlika, bio je rat. “Ne mogu više ostati u današnjoj Demokratskoj stranci koja je sada pod potpunom kontrolom elitističke kabale ratnih huškača”, rekla je.

Nažalost, mogla je reći istu stvar za Republikansku stranku. Kao što je ekonomist i politički analitičar Jeffrey Sachs istaknuo u intervjuu u ponedjeljak, “Ova je zemlja ponajprije ratni stroj.” Dodao je: “Mi smo sigurnosna država. Imamo tajnu državu koja upravlja većinom naše vanjske i vojne politike.”

Komentar: intervju s Jeffreyjem Sachsom pogledajte ovdje:

Sve igre oko rase, spola i drugih izmišljenih društvenih pitanja samo su političko kazalište. Ono što je doista važno u Washingtonu je rat, a Gabbardina učinkovitost kao komunikatora čini je opasnom za ratni stroj. Ona jasno daje do znanja da američke politike nemaju nikakve veze sa stvarnom sigurnošću i ekonomskim interesima američkog naroda.

“Imamo previše ljudi u Washingtonu koji su ratni huškači, podređeni su vojno-industrijskom kompleksu i nastavljaju stavljati svoje sebične interese i interese svojih donatora na prvo mjesto, ne obazirući se na cijenu i posljedice odluka koje utječu na Amerikance “, rekla je u utorak u intervjuu za Fox News.

“To je upravo ono što upravo sada vidimo s predsjednikom Bidenom i čelnicima u Kongresu, čije nas odluke aktivno guraju na rub nuklearnog holokausta, od kojeg oni možda imaju svoje bunkere u kojima će biti sigurni, ali mi Amerikanci nećemo imati sklonište, nećemo imati kamo otići, nemamo mjesto za sakriti se i suočiti se s posljedicama koje bi mogle uništiti cijelo čovječanstvo i svijet kakav poznajemo.”

Tony Cox , američki novinar koji je pisao ili uređivao za Bloomberg i nekoliko velikih dnevnih novina.