Nije tajna da Zapad pokušava svrgnuti rusku vladu – John Bolton je to upravo rekao naglas 

Dana 4. listopada ozloglašeni američki neokonzervativac John Bolton napisao je vrlo razotkrivajući komentar za vojni blog 19fortyfive.com. Njegov hrabri naslov sažeo je poruku bijesnog ratnog huškača – Putin mora otići: Sada je vrijeme za promjenu režima u Rusiji 

Bolton je skicirao točno ono što je Washingtonov odgovor na ukrajinski sukob – i, zapravo, njegova politika prema Rusiji od završetka Hladnog rata – uvijek zapravo bila. Naime, Carstvo SAD-a osigurava povodljivog, servilnog vođu – koji mu ne stoji na putu – sigurno instalirano u Kremlju, a Europa kao cjelina ostaje podređena njegovoj ekonomskoj, političkoj i vojnoj volji.

Vrlo je jasno da je ovo stanje već neko vrijeme glavni angloamerički cilj. Dok su Boltonovi komentari izazvali ogromnu količinu pozornosti u MSM medijima, izvješće objavljeno u lipnju ove godine, koje je još detaljnije opisalo kako sukob može olakšati ispunjenje tog dugogodišnjeg cilja, prošlo je neopaženo.

Britanske smicalice

U izvješću koje je proizvelo Društvo Henryja Jacksona (HJS), skupina za pritisak s vrlo bliskim vezama s vladom i vladajućom Konzervativnom strankom, izvješće je pitalo: Protivljenje Rusije invaziji na Ukrajinu: Kolika je to prijetnja Putinovom režimu?

Niti naslovnom pitanju niti temi oporbenih elemenata nije se pristupilo iz čisto akademske perspektive. Zapravo, dokument pruža sve izglede da pruža budući nacrt za rušenje ruske vlade, putem tajnog sponzoriranja antivladinih aktivista diljem zemlje. Posebno treba istaknuti skup od sedam “političkih preporuka” koje ga zatvaraju.

Zahtijeva da skupina zemalja G7 “proglasi svojim ciljem ukrajinski vojni poraz Rusije i povratak okupiranih teritorija te osigura opsežnu vojnu opremu i obuku dok se taj cilj ne postigne”. Unija se također poziva da “javno objavi da nastoji ukloniti Putina s vlasti”, istodobno “protiv rukovodstva Kremlja, ali bez ugrožavanja organizatora pučista.”

U međuvremenu, Washington se poziva da “proglasi Rusiju… državnim sponzorom terorizma i javno proglasi Putina ratnim zločincem koji predstavlja ozbiljnu prijetnju europskoj i globalnoj sigurnosti i obnovi demokracije u Rusiji”, s “temeljima koje promiče Zapadna demokracija” – bez sumnje referenca na paravan CIA-e kao što su National Endowment for Democracy i USAID – usmjeren na “značajno povećanje njihove potpore različitim komponentama ruske opozicije.”

Te iste organizacije, predložio je HJS, “također bi trebale povećati svoju potporu ruskim neovisnim medijima,” kod kuće i u Ukrajini, Baltiku i Poljskoj. Zapadne vlade su, štoviše, pozvane da “potiču prebjeg ruskih državnih dužnosnika” i vojnih časnika, “koji bi dobili azil u zemlji po vlastitom izboru u zamjenu za povlaštene informacije” koje bi se mogle koristiti u budućim međunarodnim kaznenim progonima Putina i drugih ministara.

“Mora se uspostaviti kampanja kako bi se povećao broj [informacija] koje se dijele s ruskom javnošću putem ruskih neovisnih medijskih kuća, putem zapadnih radijskih postaja i kroz operacije koje provode Anonymousi o utjecaju zapadnih sankcija na rusko gospodarstvo i financije te visokom broju žrtava ruskih vojnika”, zlokobno zaključuje izvješće.

Ona dolazi u bojama posvuda

Ako ti prijedlozi zvuče poznato, to je zato što su svi provedeni – ili je barem predloženo – od strane svih vlada G7, bilo pojedinačno ili kolektivno, mjesecima otkako je objavljeno izvješće HJS-a.

Ovo može objasniti zašto publikacija nije dobila pozornost zapadnih vijesti, za razliku od većine drugih anti-kremaljskih izjava think-tankova objavljenih ove godine. Na kraju krajeva, zašto bi vlade G7 – ili medijski aparati koje kontroliraju ili na koje utječu – skretale pozornost na politike ili javne objave prije njihova izdavanja, ili otvoreno oglašavale, prije bitke, detaljne planove za učinkovit rat.

Da se istraživanje HJS-a primarno bavilo istraživanjem načina promjene režima dovoljno je naglašeno brojnim odjeljcima koji spominju ukrajinsku “Narančastu revoluciju” i državni udar Euromajdana 2014.

Prijašnje iskustvo ovakvih djelovanja navelo je skupinu za pritisak da smatra da je od najveće važnosti izgraditi infrastrukturu na terenu u Rusiji – “upravo su takve široke koalicije bile uspješne u suprotstavljanju vlastima” i u rušenju problematičnih vlada u Kijevu 2004. i 2014.

Međutim, HJS predviđa da će konstrukcija takve “koalicije” u Rusiji biti teža nego u Ukrajini, zbog značajnog odobravanja postupaka Kremlja među stanovništvom. Kao takva, organizacija je predložila naoružavanje “nezadovoljnih državnih dužnosnika; uznemirenost javnosti zbog invazije… i vojnih žrtava; utjecaj zapadnih sankcija na ruski narod [i] podjele unutar ruskih silovika (sigurnosnih snaga)” u tu svrhu.

Drugim riječima, lobisti se zalažu za ‘obojenu revoluciju’ u Moskvi, na tragu Ukrajine, ali i Gruzije, Kirgistana i drugih dijelova bivše sovjetske sfere tijekom 2000-ih . Dok su se taktike primjenjivane u svakoj zemlji malo razlikovale, završnica je u svakom slučaju bila ista: zamjena nesvrstanih vlada autokratskim, nepopularnim režimima koji su zabrinuti za promicanje zapadnih interesa i stavljanje nacionalnog suvereniteta pod hipoteku tim istim akterima.

U U Ukrajini 2004. programi Nacionalne zaklade za demokraciju radikalizirali su lokalnu mladež i financirali prosvjedničke pokrete, autobusima dopremali plaćene prosvjednike u Kijev, stvarali oporbene medijske kuće za agitaciju za nemire, pružali offshore obuku aktivistima i plaćali lokalnim anketarima da objavljuju ankete koje su pokazivale značajan protuvladin sentiment.

Ovaj napor nije bio posve uspješan u iskorijenjivanju proruskih osjećaja iz zemlje, otuda potreba da SAD prikriveno i otvoreno sponzorira nasilne nacionalističke elemente u Kijevu u mjesecima i godinama prije Euromaidana. Ukrajinci, ali i ostatak svijeta, danas žive s naslijeđem tog opasnog uplitanja. Posljedice sličnog pokušaja u Rusiji vjerojatno bi bile još katastrofalnije, s još katastrofalnijim globalnim implikacijama.

Izvor. Naslovna slika: © Getty Images / Andrey Rudakov / Bloomberg