Korak bliže Velikom resetu, opsesiji WEF-a? Globalno planirani financijski tsunami upravo je počeo.

Kriza koja slijedi, osim ako ne dođe do neke dramatične promjene politike, bit će najgora ekonomska depresija u povijesti čovječanstva. Hvala globalizaciji i Davosu.

Od osnivanja američkih Federalnih rezervi (Fed) prije više od jednog stoljeća, svaki veliki kolaps financijskog tržišta bio je namjerno izazvan političkim motivima centralne banke. Situacija ni danas nije drugačija, s obzirom na to da je jasno da Fed koristi svoje kamatno oružje kako bi razbio ono što predstavlja najveći spekulativno-financijski mjehur u povijesti čovječanstva, i to mjehur koji su same Federalne rezerve stvorile. Svjetski razorni događaji uvijek počinju negdje na periferiji, kao u slučajevima austrijskog Creditanstalta 1931. godine ili propasti Lehman Brosa u rujnu 2008. godine. Odluka Feda od 15. lipnja da uvede najveći pojedinačni skok kamatnih stopa za posljednjih 30 godina (u trenutku kada se financijska tržišta već urušavaju) garantiraju globalnu depresiju, pa i gore od toga.

Opseg “jeftinog kreditnog” mjehura koji su Fed, Europska centralna bnka (ECB) i Banka Japana stvorili kupovinom obveznica, te držanjem nultih ili čak negativnih kamatnih stopa bez presedana već 14 godina, je nezamisliv. Financijski mediji ovo zataškavaju svakodnevnim izvještavanjem o besmislicama, dok se svjetska ekonomija priprema za tzv. “stagflaciju” ili recesiju. Ono što slijedi u mjesecima pred nama, osim ako ne dođe do neke dramatične promjene politike, bit će najgora ekonomska depresija u povijesti čovječanstva. Hvala vam, globalizacijo i Davose.

Globalizacija

Politički pritisci iza globalizacije i pravljenja Svjetske trgovinske organizacije (STO) iz trgovinskih pravila Bretton Woods GATT i Marakeškog sporazuma od 1994. godine, omogućili su da se napredna industrijska proizvodnja sa Zapada, a naročito SAD-a, preseli preko mora, odnosno “outsourca” (engl. “outsource” – označava premještanje proizvodnje ili poslovnih aktivnosti iz matične zemlje u neku drugu zemlju, uglavnom s nižim poreznim, proizvodnim i osobnim izdacima, prim.prev.) kako bi se proizvodnja stvorila u državama ekstremno niskih prihoda. Nijedna država nije pružala više pogodnosti krajem 1990.-ih nego Kina. Kina se pridružila STO 2001. godine, i od tada je utjecaj kapitala sa Zapada u kinesku proizvodnju zapanjujući. Isto važi i za gomilanje dolarskog duga Kine. Sada se ta svjetska financijska struktura, bazirana na rekordnim dugovima, počinje raspadati.

Kada je Washington namjerno dopustio financijski kolaps Lehman Bros. u rujnu 2008. godine, kinesko rukovodstvo odgovorilo je panično i omogućilo kredite bez presedana lokalnim vladama koji su umumpani u izgradnju infrastrukture. Nešto od toga bilo je djelomično korisno, poput mreže brzih željezničkih pruga. Nešto od toga bilo je totalno traćenje novca, poput izgradnje praznih “gradova duhova”. Za ostatak svijeta, povijesna rekordna potražnja Kine za resursima poput čelika, ugljena, nafte, bakra i sličnih bila je dobrodošla. Time su ublaženi strahovi od globalne recesije. No, potezi američkih Federalnih rezervi i ECB nakon 2008. godine, kao i njihovih korespondirajućih vlada, nisu ni sa čime doprinijeli rješavanju problema sistemskih financijskih zloupotreba od strane vodećih svjetskih privatnih banaka s Wallstreeta, iz Europe i Hong Konga.

Nixonova odluka iz kolovoza 1971. godine da svjetsku rezervnu valutu – dolar – odvoji od zlata, otvorila je vrata globalnih novčanih tokova. Sve permisivniji zakoni koji su favorizirali nekontrolirane financijske spekulacije u SAD-u i inozemstvu usvajani su na svakom koraku, počevši od Clintonovg ukidanja Glass-Steagall (misli se na istoimeni zakon iz 1931. kojim je komercijalno bankarstvo bilo odvojeno od investicijskog bankarstva, prim. prev.) na zahtjev Wallstreeta u studenome 1999. godine. To je omogućilo stvaranje megabanaka koje su toliko ogromne da ih je vlada označila “prevelikim da bi propale”. Bila je to prijevara u koju je društvo povjerovalo, spašavajući ih stotinama milijardi dolara novca poreznih obveznika.

Od krize iz 2008. godine, Fed i druge velike svjetske centralne banke stvorile su kredit bez presedana, tzv. “helikopterski novac”, kako bi spašavale velike financijske institucije. Zdravlje realne ekonomije nije bilo cilj. U slučaju Feda, Banke Japana, ECB i Banke Engleske, za proteklih 14 godina u bankarski sustav je upumpano ukupno 25 bilijuna dolara preko kupnje obveznica “kvantitativnog popuštanja”, kao i nepredviđene imovine poput hipotekarnih vrijednosnih papira.

Kvantitativno ludilo

Ovdje su stvari počele postajati zaista loše. Najveće banke Wallstreeta, kao što su JP MorganChase, Wells Fargo, Citigroup ili londonske HSBC i Barclays, pozajmile su milijarde svojim vodećim korporativnim klijentima. Pozajmljivači su zauzvrat iskoristili novostečenu likvidnost, i to ne kako bi investirali u nove tehnologije za proizvodnju ili rudarstvo, nego kako bi napuhali vrijednost akcija svojih kompanija. To je tzv. “otkup akcija” (eng. “stock buy-backs”), inače poznat i kao “maksimiziranje vrijednosti vlasnika dionica”.

BlackRock, Fidelity, banke i drugi investitori obožavali su ovaj besplatni provod. Od početka Fedovih olakšanja 2008. do srpnja 2020., nekih pet bilijuna dolara investirano je u takve otkupe akcija, što je napravilo najveću koncentraciju tržišta akcija u povijesti. U tom procesu došlo je do financijalizacije svega. Korporacije su isplatile 3,8 bilijuna dolara na ime dividendi u periodu od 2010. do 2019. godine. Kompanije poput Tesle, koje nikada nisu napravile profit, postale su vrjednije od Forda i General Motorsa zajedno. Kriptovalute poput bitcoina dostigle su ukupnu tržišnu vrijednost od preko bilijun dolara do kraja 2021. godine. Kako je Fedov novac slobodno tekao, banke i investicijski fondovi investirali su u investicije visokog rizika i visokog profita, poput obveznica najnižeg kreditnog rejtinga (smeće kategorije) ili mjesta koja su tek dospjevala na kartu dužničkih tržišta, poput Turske, Indonezije i, o da, Kine.

Era kvantitativnih olakšanja i nultih kamatnih stopa Feda, koja je nastupila nakon 2008. godine, dovela je do apsurdne ekspanzije američkog državnog duga. Od siječnja 2020. godine, Fed, Banka Engleske, Europska centralna banka i Banka Japana upumpale su devet bilijuna dolara u kredite s gotovo nultim kamatnim stopama u svjetski bankarski sustav. Od promjene Fedove politike u rujnu 2019. godine, Washingtonu je omogućeno da uveća javni dug za nevjerojatnih 10 bilijuna dolara za manje od tri godine. Onda je Fed ponovo tajno spasio Wallstreet kupnjom 120 milijardi dolara obveznica američkog trezora i vrijednosnih papira s hipotekom koji stvaraju veliki obveznički balon.

Bezumna Bidenova administracija počela je dijeliti bilijune dolara tzv. stimulativnog novca kako bi se borila protiv nepotrebnih karantenskih zatvaranja ekonomije. Američki federalni dug skočio je s upravljivih 35 posto BDP-a 1980. godine na preko 129 posto BDP-a danas. To su učinili mogućim Fedova kvantitativna olakšanja, kupovine bilijuna dolara američkog državnog i hipotekarnog duga i gotovo nepostojeće kamatne stope. Sada je Fed to počeo popuštati i povlačiti likvidnost iz gospodarstva QT-om ili pooštravanjem, plus povećanjem kamatnih stopa. Ovo je namjerno. Ne radi se o posrnulom Fed-u koji pogrešno procjenjuje inflaciju.

Energija pokreće kolaps

Nažalost, Fed i ostali centralni bankari lažu. Podizanje kamatnih stopa nema za cilj izliječiti inflaciju, nego nametnuti globalni reset kontrole svjetske imovine i bogatstva, bilo da se radi o nekretninama, farmama, sirovinama, industriji ili čak vodi. Fed dobro zna da inflacija tek počinje parati svjetsku ekonomiju. Ono što je jedinstveno je da sada širom industrijskog svijeta mandati zelene energije po prvi put uzrokuju inflacijsku krizu, što Washington, Brisel i Berlin namjerno ignoriraju.

Svjetske nestašice gnojiva, rastuće cijene prirodnog plina i gubici u opskrbi žitom uslijed globalnih suša, astronomskih cijena gnojiva i goriva te rata u Ukrajini, garantiraju da ćemo, makar tijekom ove žetve u rujnu i listopadu imati i dodatnu eksploziju cijena hrane i goriva. A ove nestašice su rezultat smišljenih politika.

Štoviše, daleko gora inflacija je izvjesna, uslijed patološkog inzistiranja vodećih svjetskih industrijskih ekonomija predvođenih Bidenovom administracijom, na anti-ugljikovoj agendi. Tu agendu ilustrira zapanjujuća budalaština američkog ministra energetike koja glasi: “kupujte električne automobile” kao rješenje za eksploziju cijene benzina.

Slično tome, Europska unija je odlučila postupno izbaciti iz upotrebe rusku naftu i plin, iako nema realnu zamjenu za njih, a njena vodeća ekonomija – Njemačka – gasi svoj posljednji nuklearni reaktor i zatvara sve više elektrana na ugljen. Njemačka i druge ekonomije EU će za posljedicu imati restrikcije struje ove zime, a cijene prirodnog plina nastavit će skakati. Drugog tjedna lipnja, u Njemačkoj su cijene plina skočile za još 60 posto. I njemačka vlada koju kontroliraju zeleni i zelena agenda “Spremni za 55” (eng. “Fit for 55”, je naziv politike EU koja ima za cilj da do 2030. godine smanji emisije plinove s efektom staklenika za 55 posto, prim. prev.) koju nameće Komisija EU, nastavljaju forsirati nepouzdanu i skupu solarnu energiju i energiju vjetra nauštrb daleko jeftinijih i pouzdanijih ugljikovodika, što garantira inflaciju bez presedana izazvanu cijenama energenata.

Komentar: Spremni za 55 – Europski zeleni plan i industrijski kolaps Europe

FED je povukao kočnicu

S Fedovim rastom kamatnih stopa za 0.75 posto – što je najveće jednokratko povećanje u prethodnih skoro 30 godina – i obećanjima o dodatnim uvećanjima u budućnosti, američka centralna banka je zagarantirala kolaps ne samo američkog dužničkog mjehura, nego i dobrog dijela svjetskog duga od 303 bilijuna dolara akumuliranog nakon 2008. godine. Podizanje kamatnih stopa nakon 15 godina znači pad vijrednosti obveznica. Obveznice, a ne akcije, su srce svjetskog financijskog sustava.

Američke hipotekarne stope duplirale su se za samo pet mjeseci na preko šest posto, a prodaja nekretnina već je bila u padu i prije ovog posljednjeg poskupljenja. Američke korporacije rekordno su se zadužile zahvaljujući godinama ultra niskih kamatnih stopa. Nekih 70 posto tog duga jedva je klasificirano malo iznad “smeće” statusa. Taj korporativni nefinancijski dug ukupno je iznosio devet bilijuna dolara 2006. godine. Danas premašuje 18 bilijuna dolara. E sad, veliki dio marginalnih kompanija neće biti u stanju pokriti stare dugove novim pa će u narednim mjesecima uslijediti val bankrota. Kozmetički gigant Revlon upravo je objavio bankrot.

Visoko spekulativno neregulirano kripto tržište predvođeno bitcoinom raspada se jer investitori shvaćaju da na njemu nema mjera financijskog spašavanja. Prošlog studenog, vrijednost kripto svijeta procjenjivana je na oko tri bilijuna dolara. Danas iznosi manje od polovine toga, a uslijedit će daljnji pad. Još i prije posljednjeg Fedovog podizanja kamatnih stopa, vrijednost akcija američkih mega banaka opala je za nekih 300 milijardi dolara. A kako je sada zagarantirano da će tržište akcija biti u režimu panične prodaje zbog sve većeg svjetskog ekonomskog kolapsa, te banke su osuđene na novu ozbiljnu bankarsku krizu u dolazećim mjesecima.

Kako je američki ekonomist Doug Noland nedavno primijetio:

“Danas postoji ogromna “periferija” prepuna “subprime” junk obveznica, kredita s financijskom polugom, kupi-sada-plati-kasnije, auto, kreditne kartice, stambene i solarne sekuritizacije, franšizni zajmovi, privatni krediti, kripto krediti, DeFi (misli se na decentralizirane financije, odnosno režim upotrebe financijskih instrumenata bez oslanjanja na posrednike kao što su brokerske kuće, burze, banke, i tome sl. i to primjenom digitalnih ugovora na blockchainu, prim. prev), itd., itd. Ogromna infrastruktura evoluirala je tijekom ovog dugog ciklusa kako bi potaknula potrošnju na desetke milijuna, uz financiranje tisuća neekonomskih poduzeća. “Periferija” je postala sustavna kao nikad prije. I stvari su se počele lomiti.”

Federalna vlada će sada uvidjeti da je kamatni trošak držanja rekordnog federalnog duga od 30 bilijuna dolara daleko skuplji. Za razliku od Velike depresije iz 1930.-ih, kada federalni dug gotovo da nije ni postojao, danas se vlada, naročito od Bidenovih budžetskih mjera, nalazi na granici svojih mogućnosti. Sjedinjene Države postaju ekonomija trećeg svijeta. Ako Fed više ne bude kupovao bilijune dolara američkog državnog duga, tko će to činiti? Kina? Japan? Teško.

Demontiranje mjehura

Kako Fed sada uvodi kvantitativno zatezanje, povlačeći desetine milijardi dolara u obliku obveznica i drugih efektiva na mjesečnom nivou, i podižući ključne kamatne stope, financijska tržišta počinju da gube vrijednost. Ovo će vjerojatno biti nestabilan proces, jer će ključni igrači poput BlackRocka i Fidelitya nastojati kontrolirati ovaj raspad za svoje ciljeve. Ali smjer je jasan.

Do kraja prošle godine, investitori su pozajmili gotovo bilijun dolara graničnog duga (eng. “marginal debt” znači novac koji ulagači posuđuju od brokera za kupnju vrijednosnih papira, prim. prev.) kako bi kupili akcije. To se dešavalo na rastućem tržištu. Sada su suprotne okolnosti, a granični pozajmljivači primorani su da daju veći kolateral ili prodaju svoje akcije kako bi izbjegli neispunjavanje obveza. To hrani plamen budućeg kolapsa. S istovremenim raspadom tržišta akcija i obveznica, u dolazećim mjesecima nestat će privatna ušteđevina i mirovine desetina milijuna Amerikanaca koji su u programima poput 401-k. Automobilske pozajmice preko kreditnih kartica i ostali potrošački dugovi u SAD-u dostigli su tijekom prošlog desetljeća rekordnih 4,3 bilijuna dolara na kraju 2021. godine. Kamatne stope na te dugove, a naročito one napravljene putem kreditnih kartica, skočit će sada još više s već visokih 16 posto. Broj insolventnih u tim kreditnim pozajmicama dobit će astronomske razmjere.

Izvan SAD-a, s obzirom na to da Švicarska nacionalna banka, Banka Engleske, pa čak i ECB moraju pratiti Fedovo podizanje kamatnih stopa, vidjet ćemo globalno gomilanje insolventnosti i bankrote, i to usred divljajuće inflacije koju kamatne stope centralnih banaka neće moći staviti pod kontrolu. Oko 27 posto svjetskog nefinancijskog korporativnog duga drže kineske kompanije, a vrijednost toga procjenjuje se na oko 23 bilijuna dolara. Još 32 bilijuna dolara korporativnog duga drže američke i europske kompanije. Sada je Kina usred svoje najgore ekonomske krize posljednjih 30 godina i pokazuje malo simptoma oporavka. Budući da će se SAD – kao najveća mušterija Kine – naći u ekonomskoj depresiji, kineska kriza se može samo pogoršati. To neće biti dobro za svjetsku ekonomiju.

Italija, s nacionalnim dugom od 3,2 bilijuna dolara ima odnos duga prema BDP-u od 150 posto. Samo su negativne kamatne stope ECB sprječavale da to ne eksplodira u novu bankarsku krizu. Sada je ta eksplozija sigurna, usprkos umirujućim riječima Lagardove i ECB. Japan, sa stopom duga od 260 posto, u najgorem je položaju od svih industrijskih zemalja i nalazi se u klopci nultih kamatnih stopa jer javni dug iznosi preko 7,5 bilijuna dolara. Jen ozbiljno pada i destabilizira čitavu Aziju.

Srž svjetskog financijskog sustava, usprkos popularnim uvjerenjima, nisu tržišta akcija. To su tržišta obveznica – vladine, korporativne i agencijske obveznice. Ovo tržište obveznica gubi vrijednost jer su inflacija i kamatne stope nabujali od 2021. godine, kako u SAD-u, tako i u EU. Globalno, ovo ugrožava nekih 250 bilijuna dolara vrijednu efektivu, što je suma koja se topi sa svakim Fedovim povećanjem kamatnih stopa. Posljednji put smo imali tako ogroman preokret vrijednosti obveznica prije 40 godina, u eri Paula Volckera, kada su kamatne stope od 20 posto korištene da se “potisne inflacija”.

Kako cijene obveznica budu padale, vrijednost kapitala banaka također će padati. Najizloženije takvom gubitku vrijednosti u EU su vodeće francuske banke, zajedno s Deutsche Bank, kao i japanske banke. Smatra se da su američke banke poput JP MorganChasea za nijansu manje ugrožene u uvjetima velikog kraha obveznica. Dobar dio njihovog rizika prikriven je ¸izvanbilančnim derivatima i sličnim metodama. Međutim, za razliku od 2008. godine, danas centralne banke ne mogu ponoviti još jedno desetljeće nultih kamatnih stopa i kvantitativnih olakšanja. Ovog puta, kako su istakli insajderi poput bivšeg direktora Banke Engleske Marka Carnyja, koji je to učinio još prije tri godine, kriza će biti iskorištena da se svijet natjera da prihvati novu digitalnu valutu centralnih banaka. Bit će to svijet u kojem se sav novac centralno izdaje i kontrolira. To je ono što ljudi iz Davosa imaju na umu kada govore o “velikom resetu”. Neće biti dobro. Planirani svjetski financijski tsunami upravo je počeo.

Izvor.